Povrv-408/2024-34 · Trgovački sud u Osijeku

Poslovni broj Povrv-408/2024-34

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Željku Jakšić, u pravnoj stvari tužitelja Sunceco d.o.o., OIB:08263239935, Sisak, Capraška ulica 15, kojega zastupa punomoćnik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Teo-Belišće d.o.o., OIB:40480660548, Belišće, Radnička ulica 3, kojega zastupa punomoćnica Mirela Džoja Perlić, odvjetnica u zajedničkom odvjetničkom uredu Ivana mandić i ŽEE iz [adresa], , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 4. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I. Održava se djelomično na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, jedinstveni identifikator prijedloga:196080-2022, sudski predmet: Ovrv-4934/2022, javnobilježnički predmet:

UPP/OS-Ovrv-308/2022 od 29. lipnja 2022., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Teo- Belišće d.o.o., OIB:40480660548, Belišće, Radnička ulica 3, platiti tužitelju Sunceco d.o.o., OIB:08263239935, Sisak, Capraška ulica 15, iznos od 33.500,00 kn (slovima. trideset tri tisuće petsto kuna) /4.446,21 eura (slovima: četiri tisuće četiristo četrdeset šest eura i dvadeset jedan cent), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 3. rujna 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena, a od 30. prosinca 2023., do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 70.609,94 kn (slovima: sedamdeset tisuća šesto devet kuna i devedeset četiri lipe) / 9.371,55 eura (slovima: devet tisuća tristo sedamdeset jedan euro i pedeset pet centa) zajedno sa pripadajućim kamatama na taj iznos, kao i zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 4.288,88 kn (slovima: četiri tisuće dvjesto osamdeset osam kuna i osamdeset osam lipa) / 569,23 eura (slovima: petsto šezdeset devet eura i dvadeset tri centa) kao neosnovan, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Hrvatina Šustića iz Osijeka, jedinstveni identifikator prijedloga:196080-2022, sudski predmet:Ovrv-4934/2022, javnobilježnički predmet:UPP/OS-Ovrv-308/2022 od 29. lipnja 2022., u tome dijelu ukida. III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.336,49 eura (dvijetisućetristatridesetšesteuraičetrdesetdevetcenti), u roku 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 228,69 eura (dvjestodvadesetosameuraišezdesetdevetcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika, kao ovršenika prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate iznosa od 104.110,00 kn/13.817,77 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.

1.1 Javni bilježnik Hrvatin Šustić u Osijeku donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Hrvatina Šustića u Osijeku, jedinstveni identifikator prijedloga:196080-2022, sudski predmet:Ovrv-4934/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-308/2022 od 29. lipnja 2022.

1.2 Po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj ističe kako su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o izvođenju radova od 5. svibnja 2020. za projekt "SE Đurđevac", te da tuženik nikada nije platio okončanu situaciju prema građevinskim knjigama iako su iste potpisali i prihvatili putem emaila i račun broj 2021-55, ističe kako su tuženiku sporne jedinične cijene koje su obračunate u računu broj 2021-55 iako se jasno navodi u Ugovoru da će se obračunavati prema jediničnim cijenama i stvarno izvršenim količinama po stavkama iz troškovnika. Nadalje navodi da je u predmetnom računu jasno iskazana jedinična cijena kao što je to iskazano i u prethodnoj ponudi, međutim omaškom je u konačnom zbroju izostalo zbrajanje i navedenih iznosa pa stoga su neosnovani navodi tuženika da su jedinične cijene bile pogrešno iskazane, jer se iste navode i u ponudi i u računu. Nesporno je da se količina nije mijenjala kao i činjenica da je račun izdan temeljem građevinske knjige – okončana situacija gdje se navedena dokumentacija navodi. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i održati na snazi platni nalog uz naknadu troškova tužitelju

3. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U prigovoru na rješenje o ovrsi kao i tijekom postupka ističe da suprotno navodima tužitelja, tuženik je osporio račun tužitelja broj 2021-55-VP1-1 od 9. ožujka 2021. kao neosnovan. Navedeni račun dostavljen je tuženiku isključivo putem e.-pošte i tim putem je odmah i osporen i zatražen njegov ispravak na način da se isprave iznosi sadržani u računu na način da se usklade s ugovorenim cijenama radova, kao i sa ukupnom cijenom koja je iskazana na stranici 9/9 ponude u rubrici "dokumentacija" u kojoj je tužitelj pogrešno iskazao jedinične cijene pod točkom 01.10. na način da te cijene ne odgovaraju ukupno ugovorenom što proizlazi iz iste rubrike gdje je u stupcu ukupno pravilno iskazana stvarna cijena od 33.500,00 kuna/ 4.446,21 eura koja odgovara kako rekapitulaciji na stranici 2/9 ponude tako i ukupnoj cijeni radova iz članka 2. Ugovora. Nakon što je zbog opisane pogreške tužitelja osporen navedeni račun, tužitelj nije tuženiku dostavio niti ispravni račun niti je ponovio dostavu istog računa. Zbog opisanih nedostataka predmetni račun nikada nije knjižen niti je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza na isti, na koju se okolnost predlaže zatražiti od nadležne Porezne uprave o tome je li tuženik koristio odbitak pretporeza po navedenom računu. Postoje dva načina određivanja cijena, a to su jedinična cijena i količina, te ukupna cijena. U predmetnom slučaju se količine nisu mijenjale s obzirom na ugovorene, budući se radi o izradi dokumentacije, a iznos ukupne cijene je ispravno naveden u ponudi i u rekapitulaciji ponude koju je ovjerio tužitelj. Jedinična cijena je krivo iskazana u ponudim, te ne odgovara ukupnoj cijeni u ponudi i Ugovoru. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

4. Za napomenuti je da je u odnosu na predmetni spor pod poslovnim brojem Povrv/151/2022-10 ovaj sud donio presudu dana 30. siječnja 2023, u odnosu na koju su pravodobne žalbe podnijeli tužitelj i tuženik a povodom kojih je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž1850/2023 od 13. studenog 2024., donio odluku kojom je ukinuo pobijanu presudu ovoga suda uz uputu da se provedu predloženi dokazi tijekom postupka u svrhu utvrđivanja okolnosti vezanih za cijenu po kojoj se obračunavaju radovi koji su predmet tužbe.

5 U ponovljenom postupku, uvažavajući uputu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz ukidbene odluke, sud je dokaznom dijelu postupka izvršio uvid u račun broj 2021- 55-VP1-1 od 9. ožujka 2021.(stranica 9), u izvod otvorenih stavaka (stranica 10 i 11), , u Ugovor o izvođenju radova od 5. svibnja 2020 (stranice 28-32), u ponudu tužitelja ( stranice 33-50), u e-mail korespondenciju ( stranice 51-58), u građevinsku knjigu ( stranice 91-431), u račune - privremene situacije (stranice 432-437), kao stranke saslušao je zakonskog zastupnika tužitelja ŽE i zakonskog zastupnika tuženika FE te svjedoke CE i ZE.

6. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, djelomično osnovan.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 104.110,00 kn/13.817,77 eura sa pripadajućim kamatama, na ime dijela neplaćenog računa broj 2021- 55-VP1-1 od 9. ožujka 2021, koji je tužitelj ispostavio tuženiku na ime izvršenih usluga.

8. Iz utuženog računa broj 2021-55-VP1-1 od 9. ožujka 2021. proizlazi da je tužitelj taj račun ispostavio tuženiku za Grupni kontroler CLCON-S-10 kao Cluster controler ili jednakovrijedan te napajanje za grupni kontroler kao CLCON-PWRSUUPLY ili jednakovrijedan izvedbeni projekt u iznosu od 4.405,00 kn, za izvedbeni projekt u iznosu od 26.000,00 kn, za izradu PPI sukladno pravilima HEP-ODS u iznosu od 17.210,00 kn, za izradu elaborata utjecaja elektrane na mrežu (EUEM) u iznosu od 12.000,00kn, za izradu elaborata podešenja zaštite (EPZ) u iznosu od 15.000,00 kn, za mjerenje kvalitete električne energije 7+7 dana i izvješće u iznosu od 7.500,00 kn, za ispitivanje sunčane elektrane i izrada izvješća u iznosu od 18.000,00 kn i za beznaponska i naponska mjerenja i izdavanje atesta u iznosu od 8.400,00 kn, odnosno ukupno 108.515,00 kn, a tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa od 104.110,00 kn, odnosno ne potražuje isplatu po stavci Grupni kontroler u iznosu od 4.405,00 kn.

9. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora o izvođenju radova od 5. svibnja 2020. kojim su tužitelj kao izvođač i tuženik kao naručitelj ugovorili izvođenje elektrotehničkih radova (isporuku opreme i montažu) na izgradnji fotonaponske elektrane Đurđevac. Izvođač se obveza isporučiti i izvesti radove po utvrđenim jediničnim cijenama i stvarno izvršenim količinama za radove po stavkama navedenim u ponudi/troškovniku broj 4-28-2020- od 28. travnja 2020. te je ugovorena ukupna vrijednost radova iz ponude u iznosu od 1.493.144,20 kn u koju nije uračunat PDV. Nije niti sporno da su radovi izvršeni u količinama kako je to navedeno u ponudi/troškovniku.

10. Međutim, među strankama je sporna visina ugovorenih radova u točki 01.10. ponude/troškovnika koja se odnosi na dokumentaciju.

11. Naime, iz ponude/troškovnika je razvidno da je tužitelj u ponudi/troškovniku u točki 01.10. "dokumentacija" naveo pojedinačne stavke kao i u utuženim računu s istim iznosima cijena, međutim u koloni ukupni iznos je navedeno 33.500,00 kn umjesto 104.110,00 kn koliko iznosi zbroj pojedinačnih iznosa. Tužitelj je ujedno u ponudi/troškovniku u rekapitulaciji za točku 01.10. naveo iznos od 33.500,00 kn te ukupni iznos ponude/troškovnika od 1.493.144,20 kn, koji je iznos prihvaćen od strane tuženika kao naručitelja i unesen u Ugovor o izvođenju radova kao ukupna cijena bez PDV-a. tuženik

12. Iz korespondencije stranaka je razvidno da je prilikom izdavanja računa uočena greška, te tužitelj smatra da mu pripadaju iznosi naznačeni u jediničnim cijenama, dok smatra kako je ugovorena ukupna cijena u skladu s ponudom/troškovnikom.

13. Po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju je riječ o tražbini proizašloj iz Ugovora o izvođenju radova, na koji se imaju primijeniti odredbe ugovora o djelu iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj:35/05, 41/08,78/15, 29/18, 126/21,114/22, 156/2022., i 155/2023., u daljnjem tekstu ZOO),

13.1 Odredbom članaka 613. stavak 1. ZOO-a propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.

14. Kako bi se utvrdila prava volja stranaka u pogledu dogovora oko cijene za spornu stavku 01.10 sud je saslušao zakonske zastupnike stranaka te naprijed navedene svjedoka.

14.1 Zakonski zastupnik tužitelja HE u bitnome navodi da je dobio poziv vezano za izvođenje radova na izgradnji fotonaponske elektrane Đurđevac na način da mu je uz poziv dostavljen i troškovnik te glavni projekt kako bi tužitelj dao svoju ponudu na način da onda dostavi uz sve navedene radove ponudu u smislu svoje cijene za svaki pojedini rad koji se treba obaviti, da je za to zadužio SE, nakon što mu je bila predočena dokumentacija sa stranica spisa 33-41, nije činio spornim da je tužitelj tuženiku odnosno naručitelju dostavio upravo tu ponudu a nakon dostave ponude dobili su povratnu informaciju da je ona bila odgovarajuća te su nastavno započeli razgovori vezano za sklapanje samog ugovora između tužitelja i tuženika odnosno izvođača i naručitelja a nakon tih razgovora uslijedio je potpis ugovora o izvođenju radova koji prileži spisu na stranicama 28-32 spisa, da je prije sastavljanja ponude tužitelj prvo proučio projektnu dokumentaciju u kojoj je uočio određene nedostatke, da tužitelj ima iskustva u takvim radovima i uobičajene su situacije da se radovi najčešće ne mogu izvesti upravo na onaj način kako je to navedeno u odredbama glavnog projekta, da je sadržaj odredbe članka 2. zajednički usuglašen između naručitelja i izvođača, a tumači ga na način da je konačna cijena izvođenja radova temeljena na građevinskoj knjizi koju potpisuju i izvođač i naručitelj a u građevinskoj knjizi su navedene egzaktne količine stvarno izvršenih radova a na temelju građevinske knjige se u konačnici radi i izdaje račun, nakon što je izvršio uvid u sadržaj sa stranice 41 spisa pod točkom 0110- dokumentacija izjavljuje da ne osporava iznose koji su navedeni u točci 01-10 no smatra da je došlo do greške prilikom ispunjavanja tablice, nastavno ukazuje da je potpisao tu ponudu i ovjerio žigom tužitelja, da je njegova obaveza bila provjeriti tu ponudu no da nije imao razloga ne vjerovati svojim suradnicima koji su istu izradili i dali mu na potpis, da je uobičajeno da se prilikom davanja ponuda svaka stavka izanalizira kako sa strane osoba koju istu čine tako i sa njegove strane koji tu ponudu odobrava, da je obaviješten da sporni račun nije plaćen, uočio je po njemu tehničku pogrešku no upravo zbog ugovorene odredbe članka 2. ugovora smatra da je tuženik u obavezi platiti račun stoga što su obavljeni radovi vezano za ovu dokumentaciju upravo po stvarno izvršenim količinama radova dakle u iznosu utuženog računa što je vidljivo i iz građevinske knjige, a da tužitelj nije izrađivao dokumentaciju već je naučio izradu iste od drugog poslovnog subjekta koji je to napravio za tužitelja.

Također ukazuje da su sporni radovi tj. izrada dokumentacije evidentirani u građevinskoj knjizi kao zadnja stavka, svi preostali radovi su bili obavljeni, evidentirani, potpisani i plaćeni, a osnova za ocjenu vrijednosti izvedenih radova vezano za dokumentaciju bila je jedinična cijena izvedenih radova navedena u ponudi i to je bila osnova temeljem koje je šef gradilišta onda te iznose naveo u građevinsku knjigu, ta dokumentacija je bila dio građevinskog dnevnika u smislu da je priležila građevinskom dnevniku kao i predmetni ugovor.

14.2 Saslušan u svojstvu zakonskog zastupnika tuženika ĆE u bitnome navodi da je tuženik u dugogodišnjem poslovnom odnosu sa tvrtkom Osatina Grupa za koju je tuženik napravio glavni projekt vezano za izradu fotonaponske elektrane u Đurđevcu, a uz projektnu dokumentaciju izrađen je i tzv. projektni troškovnik u kojemu su jedinične cijene bile iskazane nekih 15-20% više od onih tržišnih, da mu je direktor Osatine grupe ukazao da bi tužitelj s obzirom na poslove kojim se bavi mogao odraditi poslove po projektnoj dokumentaciji tako da je istome dostavljena uz projektnu dokumentaciju i projektni troškovnik koji je kasnije u međusobnim kontaktima izanaliziran i usuglašen, inicijalno je postojao zahtjev Ž da isti bude manji od 1,500.000.00 kn, nakon što su započeti razgovori, došlo je do usaglašavanja određenih stavki, naglašava da je tužitelj kada je dao svoju ponudu odnosno kada je ispunjavao prethodno dostavljeni mu projektni troškovnik u istome gotovo u svim dijelovima ponovio i dao ponudu sukladno dostavljenom projektnom troškovniku što je u naravi gotovo u svemu sa tuženikove strane prihvaćeno i odobreno osim u dijelu koji se odnosio na izradu dokumentacije, da je tužitelj dobio od tuženika glavni projekt što znači da nije trebao gotovo ništa raditi na izvedbenom projektu, tako da je uz ponudu koja je dostavljena a radi se o ponudi br. 4-28-20 nakon međusobnih razgovora i dogovora sačinjena tzv. rekapitulacija ponude, radi se o dokumentaciji koja prileže spisu sa listova 33- 34, gdje je onda dogovoreno da su cijene iz ponude ugovaratelja radova fiksne tijekom cijelog vremena radnje odnosno tužitelj je potpisao također i tu rekapitulaciju sa lista 34 gdje je onda dogovoreno da će iznos na ime stavke dokumentacije iznositi 33.500,00 kn što je od strane tužitelja i potpisano na koji način su dogovorene a onda potvrđene i ugovorom sve stavke vezano za projekt.

Pojašnjava da su iznosi iz ponude tužitelja u iznosima 26.000,00 kn, 17.210,00 kn, 12.000.00 kn, 15.000,00, 7.500.00, 18.500,00, i 8.000,00 iznosi iz projektnog troškovnika no s obzirom da je tuženik dostavljajući projektnu dokumentaciju obavio dio poslova dogovoreno je da će onda u konačnici ukupna stavka iznositi 33.500,00 kn što je i u rekapitulaciji troškovnika konstatirano i ovjereno od strane tužitelja, da je prije sklapanja ugovora održan trojni sastanak vezano za rekapitulaciju troška, na tom sastanku je onda definirano da će ukupni troškovi biti sukladno navodima iz te rekapitulacije odnosno da bi oni onda iznosili 1.493.144,20 kn, na tom sastanku je bilo ugovoreno da bi taj iznos onda bio fiksna cijena i da bi se po rekapitulaciji trebao raditi ugovor sa strane tuženika.

Ukazuje da su mu odredbe članka 2. Ugovora jasne i one se mogu odnositi isključivo na sve druge stavke iz projektne dokumentacije odnosno troškovnika osim na ono što se odnosi na izradu dokumentacije, da se u građevinskoj knjizi evidentiraju stvarne količine izvedenih radova, nakon toga se u odnosu na stvarno izvedene količine radova formira i cijena svakog izvedenog posla kroz obračunsku situaciju koja sadržava i cijene i po tome se onda izdaju i plaćaju računi, u odnosu na ovaj projekt da je bilo i višerada i manjerada, tako su radovi obračunavani i plaćani, i da se u konačnici onda sve uklopilo u ugovorenu cijenu osim ove sporne, da je stavka dokumentacija specifična u odnosu na sve drugo i ona se može cijeniti prema fiksnoj ugovorenoj cijeni komada 1, i ona ne može biti niti veća niti manja od onog što je potvrđeno i ugovoreno, a iz rakapitulacije je sasvim vidljivo da je tužitelj prihvatio cijenu za izradu dokumentacije od 33.500,00 kn i onda je takav račun trebao biti ispostavljen.

Također iskazuje da su svi prethodno izdani računi sukladno obračunskim situacijama iz građevinske knjige bili plaćeni od strane tuženika, da je 3. rujna 2021., sačinjena tzv. okončana situacija a potom 9. rujna 2021. tužitelj je izdao račun na ime izrade dokumentacije na iznos od 104.110,00 kn, koji nije bio sukladan onomu što je ugovoreno rekapitulacijom troškovnika jer je bio veći tako da je isti vraćen tužitelju da ga ispravi sukladno rekapitulaciji na iznos 33.500,00 kn što isti nije učinio a tuženik taj račun nije evidentirao u poslovnim knjigama već ga je vratio pismenim putem.

Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi da pretpostavlja da je tužitelju dostavljen projektni troškovnik bez cijena pa i u odnosu na izradu dokumentacije, da je tužitelj dostavio svoju ponudu upravo sa cijenama koje je tuženik za investitora izradio u svojem internom projektnom troškovniku, da taj projektni troškovnik nije smio ponuditelj imati s obzirom na njihovu ponudu, izražava sumnju da je on taj projektni troškovnik dobio i sukladno njemu dao ponudu, no da je upravo na trojnom sastanku bilo ugovoreno da će u konačnici cijena za izradu dokumentacije iznositi 33.500,00 kn, a da je rekapitulacija sa cijenama sastavni dio ponude i upravo stoga tuženik tu rekapitulaciju nije potpisao već samo tužitelj.

14.3 Svjedok SE navodi da je uposlenik tužitelja, da nije direktno sudjelovao u razgovorima odgovornih osoba tužitelja, tuženika i Osatina grupe no da je dobio zadaću da prilikom iskazivanja ponude tužitelja popuni prethodno dostavljenu excel tablicu koja je bila prazna a u kojoj su bili navedeni radovi koji su se trebali izvoditi kako bi se u tablicu onda iskazala njihova ponuda u smislu cijene za svaki rad koja je jedinična cijena, što se tiče dijela excel tablice i ponude koja se odnosi na dokumentaciju te radove nije izvodio direktno tužitelj već vanjski dobavljač koji je onda dao svoju ponudu tužitelju, tužitelj je na iskazane cijene iz ponude dodao svoju maržu i onda su te jedinične cijene bile unesene u excel tablice i predstavljale ponudu u odnosu na taj dio posla, nakon što mu je bila predočena dokumentacija sa stranica 33-39 spisa iskazuje da su upravo navedeni iznosi jediničnih cijena u dijelu naslovljen kao dokumentacija oni iznosi koji su ponudili u ukupnom iznosu 104.210,00 kn, a da mu nije poznato kako su se u tablici našli i tko je unio podatke čiji zbroj iznosi 33.500,00 kn, nastavno nakon što mu je predočena dokumentacija sa listova 33 i 34 spisa izjavljuje da mu rekapitulacija nije poznata, a iz kojeg razloga je rekapitulacija potpisana a da je u istoj na ime cijene dokumentacije naznačen iznos 33.500,00 kn ne zna., znam da su svi ispostavljeni računi tužitelja plaćeni do konačne situacije kada je ispostavljen predmetni sporni račun koji nije plaćen, što se tiče dokumentacije radi se o količini 1 i ona ne bi trebala biti promjenjiva, u predmetnom projektu nije bio ugovoren tzv. ključ u ruke, ne zna tko je ispunjavao zadnju kolonu pod stavkom ukupna cijena, ne zna kako su se ti zbirni iznosi uopće pojavili u ponudi. Na poseban upit punomoćnika tuženika a nakon što mu je dostavljena dokumentacija sa strasnica 41 spisa iskazuje da mu nije poznato tko je naknadno upisivao podatke čiji zbroj iznosi 33.500,00 kn, on nije, da je navedena excel tablica bila spremljena na njegovom računalu, prije toga unosio je podatke, računalo mu je pod lozinkom i nitko se drugi ne služi istim, pretpostavlja da je istu potpisao i ovjerio direktor a kada ne zna, nakon što mu je predočena i rekapitulacija sa stranica 33 i 34 misli da je ista potpisana također od direktora.

14.4 Svjedok ME navodi u bitnome da je uposlenik tuženika i da je za budućeg investitora tj Osatina grupu izradio glavni projekt izrade fotonaponske elektrana uz koji je izradio i ponudbeni troškovnik koji je sadržavao radove i količinu te onda u konačnici i cijenu dvije godine prije realizacije projekta, cijene je iskažzao odnosno projicirao u nešto većem iznosu, nakon što se aktivirao projekt počele su se prikupljati ponude a uobičajena je poslovna praksa da se onda taj njegov ponudbeni troškovnik dostavlja ponuditelju ali sa izbrisanim cijenama kako bi svaki ponuditelj mogao upisati svoju ponudu o kojoj će onda investitor raspravljati i odlučivati, poznato mu je da je prva ponuda tužitelja bila nekih cca 2 miliona kuna, ponude drugih ponuditelja bile su čak i manje u tom trenutku no potom su uslijedili određeni razgovori Ž, JE i tužitelja u kojima nije sudjelovao ali pretpostavlja da je u tim razgovorima onda u konačnici definirana cijena koja je iznosila 1.493,144,20 kn, nakon što mu je predočena dokumentacija sa stranica 36-41 spisa navodi da je tužitelj dao ponudu koja je bila nešto niža od njegove procjene, a što se tiče stavke dokumentacija u njoj su navedeni identični iznosi za jedinične cijene kako je to bilo u njegovoj projekciji troškova, poznato mu je da su rekapitulacijom onda ugovoreni troškovi za izradu dokumentacije 33.500,00 kn, s obzirom da je bio angažiran vezano za ovjeru građevinske knjige i situacija, pojašnjava da se u građevinskoj knjizi navode količine, tako je i u odnosu na okončanu situaciju u građevinskoj knjizi vezano za radove definirane kao dokumentacija bilo navedeno da su oni izvedeni upravo u količinama kako je to bilo u ponudi dakle npr. izvedbeni projekt izrada PPI sukladno pravilima itd. u količinama svakog po 1 i da je to potpisao međutim u situaciji koju također treba ovjeriti izvođač je onda dužan navesti i cijene, kada je od izvođača dobio na ovjeru situaciju u kojoj je bilo naznačeno kao vrijednost izrade dokumentacije iznos od 104.100,00 kn to nije htio ovjeriti jer to nije bilo sukladno ponudi i ugovoru, odbio je potpisati situaciju te je vratio račun tražeći njegov ispravak na ugovorenu cijenu od 33.500,00 kn a tužitelj se na njegov upit pravdao odnosno tumačio odredbu članka 2. ugovora da se cijene računaju po jediničnim iznosima, tada je izanalizirao njihovu ponudu i uočio u stavci dokumentacija da umnožak količine i jedinične cijene ne daje valjani umnožak koji se nalazi u koloni ukupno, prilikom sklapanja ugovora ponuda je bila sastavni dio ugovora kao i rekapitulacija no za ugovor je bila bitna ugovorena konačna cijena a nije se provjeravalo u ponudi koja je iskazana putem excel tablice da je netko radio nekakve preinake, odnosno prilikom potpisivanja i odobravanja ona je dostavljena u pdf formatu, a razvidno je da je ta tablica koja prileži spisu u odnosu na dio pod nazivom dokumentacija u zbroju iznosi 33.500,00 kn što je bilo bitno prilikom provjere dok iznosi koji su prije toga navedeni nisu zbrojeni.

Pojašnjava da se građevinskom knjigom ne ugovaraju cijene jer su već ugovorene i to prethodno sklopljenim ugovorom, cijene sklopljenim ugovorom su nepromjenjive osim ako se nešto drugo naknadno ne ugovori što znači da građevinski inženjeri ne mogu građevinskom knjigom mijenjati ugovorene iznose cijena za pojedine stavke, u tablici koja u pdf formatu prileži kao ponudbeni troškovnik u dijelu 0110 dokumentacija nije valjan podatak o jediničnim cijenama, one su iskazane identično kao što su bile navedene u njegovoj procjeni troškova koje je dao investitoru, a zbroj 33.500,00 kn u naravi odgovara onome što je ugovoreno

15. Iz ugovora o izvođenju radova nedvojbeno proizlazi kako su stranke ugovorile ukupno cijenu u iznosu od 1.493.144,20 kn, kako je to tužitelj naveo u ponudi/troškovniku. Na stranici 1/9 ponude troškovnika (stranica 33. spisa) tužitelj je naveo slijedeće: „Cijene iz ponude ugovaratelja radova su fiksne tijekom cijelog vremena gradnje“, „Izvoditelj je prije sastavljanja ponude obvezan detaljno proučiti svu ponudbenu dokumentaciji, te opće uvjete, opise i količine radova u troškovniku“.

16. Imajući navedeno u vidu, te cijeneći sve dokaze sud je utvrdio kako je tužitelj sastavio ponudu po jediničnim cijenama te ukupan iznos, koji je tuženik prihvatio i koji je iznos unesen u ugovor o izvođenju radova kao konačni iznos uvećan za PDV. Po ocjeni ovoga suda riječ je o ponudi s izričitim jamstvom izvođača za njegovu točnost. Stoga u smislu odredbe članka 614. stavak 1. ZOO-a ako je naknada ugovorena na temelju proračuna s izričitim jamstvom izvođača za njegovu točnost, on ne može zahtijevati povećanje naknade čak i ako je u posao uložio više rada i ako je obavljanje posla zahtijevalo veće troškove nego što je bilo predviđeno.

17. Tužitelj je ponudio izvesti sve ugovorene radove za iznos od 1.493.144,20 kn koju ponudu je tuženik prihvatio.

18. Iskaz zakonskog zastupnika tužitelja nelogičan je, neuvjerljiv i neživotan, naime isti nakon što je izvršio uvid u sadržaj sa stranice 41 spisa pod točkom 0110- dokumentacija

-ne osporava iznose koji su navedeni u točci 01-10 no smatra da je došlo do greške prilikom ispunjavanja tablice,

-da je potpisao tu ponudu i ovjerio žigom tužitelja, da je njegova obaveza bila provjeriti tu ponudu no da nije imao razloga ne vjerovati svojim suradnicima koji su istu izradili i dali mu na potpis.

18.1 HE nije činio spornim da je u svojstvu direktora tužitelja sudjelovao u razgovorima triju strane, Osatina grupe, tužitelja i tuženika a koji su prethodili sklapanju Ugovora o izvođenju radova od 5. svibnja 2020., tužitelj nije ničim osporio iskaz zakonskog zastupnika tuženika da su u tim razgovorima usaglašavane pojedine stavke iz projektnog troškovnika koji je sastavni dio ponude tužitelja sve kako bi se došlo do iznosa koji bi bio manji od 1.500.000,00 kn a koji je zahtijevao investitor, nastavno HE je ovjerio i osobno potpisao ponudu, rekapitulaciju te u konačnici i ponudbeni troškovnik, a isti je u svojstvu u kojem je to učinio, mogao i morao biti upoznat sa svakom stavkom potpisane dokumentacije budući je ista u konačnici obvezivala tužitelja a nastavno dakako i tuženika, odnosno isti je zasigurno mogao i morao biti upoznat sa sadržajem navedene dokumentacije pa i u odnosu na dio ponudbenog troškovnika u kojemu su bile navedene jedinične i ukupne cijene u odnosu na stavku dokumentacija koje gledajući matematički nisu odgovarajuće, odnosno jedinična cijena za svaku stavku nije odgovarajuća u odnosu na kolonu ukupno, a samim time kada se zbroje jedinične cijene one u odnosu na ukupno iskazane cijene nisu odgovarajuće jer je zbroj pod kolonom jedinične cijene 104.110,00 kn dok je ukupno u odnosu na stavku dokumentacija iskazana cijena 33.500,00 kn, također isti je na identičan način mogao i morao iskontrolirati i rekapitulaciju (stranica 34 spisa), u kojoj je pod stavkom dokumentacija opetovano bio naveden iznos 35.000 kn.

19. Iskaz svjedoka SE po utvrđenju suda također je nelogičan i neuvjerljiv, naime svjedok je kao uposlenik tužitelja a po uputi direktora unosio u ponudbeni troškovnik sačinjen u formi excel tablice pojedinačne iznose u odnosu na svaku radnju koju je tužitelj trebao obaviti,

-a da mu nije poznato kako su se u tablici našli i tko je unio podatke čiji zbroj iznosi 33.500,00 kn,

-da mu rekapitulacija nije poznata, a iz kojeg razloga je rekapitulacija potpisana a da je u istoj na ime cijene dokumentacije naznačen iznos 33.500,00 kn ne zna,

-ne zna tko je ispunjavao zadnju kolonu pod stavkom ukupna cijena,

-ne zna kako su se ti zbirni iznosi uopće pojavili u ponudi

iako je predmetna excel tablica bila spremljena na njegovom računalu a u koju je on unosio podatke i koje računalo je pod njegovom lozinkom i nitko se drugi ne služi istim.

20. Sud je poklonio vjeru iskazima direktora tuženika FE i ZE držeći njihove iskaze logičnim i uvjerljivim, njihovi iskazi su sukladnu i dijelu pojašnjenja što je prethodilo potpisivanju Ugovora o izvođenju radova od 5. svibnja 2020.

20.1 Sud mora primijetiti a onda i zaključiti, da je tužitelj prije dostavljanja svoje ponude imao u posjedu ponudbeni troškovnik sa ispunjenim cijenama kojega je tužitelj izradio za investitora u vrijeme planiranja predmetnog projekta, naime taj zaključak sud izvodi iz suglasnih iskaza ČE i ZE da su bar iznosi koji su se odnosili na stavku dokumentacija bili identični kako u ponudbenom troškovniku kojega je izradio ZE kao uposlenik tuženika za investitora Ostaina grupu tako i u ponudbenom troškovniku tužitelja, na koji način je onda tužitelj mogao prilagoditi svoju ponudu, ista je nastavno po utvrđenju suda bila predmetom usaglašavanja na trojnim razgovorima, s obzirom na intervenciju u excel tablici u odnosu na stavku dokumentacija, sud je mišljenja da je zapravo prava volja stvarnog investitora a nastavno tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača bila da ukupna cijena za stavku dokumentacija bude 33.500,00 kn što je uostalom i navedeno u ponudbenom troškovniku, potpisano i ovjereno od strane direktora tužitelja, taj iznos je naveden također u rekapitulaciji i također ovjeren i potpisan od strane direktora tužitelja a oba dokumenta sastavni su dio ponude pod brojem 4-28-2020 također ovjerene i potpisane od strane direktora tužitelja.

20.2 Za napomenuti je da je ugovorena ukupna cijena radova iznosila 1.493.144,20 kn a taj se izbroj može jedino dobiti ako se stavka dokumentacije vrednuje iznosom 33,500,00 kn, a koji iznos je naveden kako u ponudbenom troškovniku tako i u rekapitulaciji tuženika.

20.3 Kako je sud mišljenja da je stvarna volja ugovornih strana bila cijeniti stavku dokumentacija iznosom od 33.500,00 kn, sud ne prihvaća navode tužitelja da bi navedeni iznos bio rezultat bilo čije greške, odnosno ako se radi o grešci onda bi se radilo eventualno o iznosima koji su nakon usaglašavanja u ponudbenom troškovniku navedeni u koloni jedinična cijena a čiji zbroj iznosi 104.110,00 kn odnosno ti bi pojedinačni iznosi trebali biti sukladni iznosima iz kolone ukupno, stoga sud ne smatra osnovanim tumačenje tužitelja koji se poziva na odredbu članka 2 Ugovora po kojoj izvođač preuzima obavezu isporuke i izvođenja radova na građevini po utvrđenim jediničnim cijenama i stvarno izvršenim količinama za radove po stavkama navedenim u ponudi/troškovniku broj 4-28-2020 od 28. travnja 2020, ali samo u smislu da bi onda tužitelj imao pravo zahtijevati isplatu iznosa koji je naveden u ponudbenom troškovniku pod stavkom dokumentacija ali isključivo u iznosima čiji je zbroj 104.110,00 kn,

-zanemarujući pri tomu slijedeću kolonu gdje je zbroj pojedinačnih iznosa 33.500,00 kn,

-zanemarujući pri tomu da je isti iznos naveden u rekapitulaciji,

-zanemarujući pri tomu da samo iznos od 33.500,00 kn u konačnici sa svim drugim stavkama daje iznos od 1.493.144,20 kn koji je naveden u Ugovoru o izvođenju radova,

-zanemarujući činjenicu da bi utuženi iznos od 104.110,00 kn povećao ugovoreni novčani iznos za 70.610,00 kn

-te u konačnici da su ponudbeni troškovnik u kojemu je bio označen iznos od 33.500,00 kn na ime stavke dokumentacija kao i rekapitulaciju u kojoj je bio naznačen novčani iznos od 33.500,00 kn na ime stavke dokumentacija, potpisao i ovjerio direktor tuženika.

20.4 Za napomenuti je također da tijekom ovoga postupka nitko od stranaka nije problematizirao plaćanje svih drugih stavki vezano za ugovorene odredbe, posebice u smislu odredbe članka 2. Ugovora na koju upire tužitelj, dakle izvođač je ispunio obavezu isporuke i izvođenja radova po utvrđenim jediničnim cijenama i stvarno izvršenim količinama, pri tomu cijeneći logičnim dio iskaza direktora tuženika da je tijekom izvođenja radova bilo i višerada i manjerada, da su tako radovi obračunavani i plaćani i da se u konačnici onda sve uklopilo u ugovorenu cijenu osim onoga dijela koji je i predmet ovoga postupka.

20.5 Logičan je i uvjerljiv dio iskaza ZE koji navodi da se u građevinskoj knjizi navode količine, u konkretnom slučaju u odnosu na okončanu situaciju u građevinskoj knjizi vezano za radove definirane kao dokumentacija da je bilo navedeno da su oni izvedeni upravo u količinama kako je to bilo u ponudi i da je to potpisao, da u situaciji koju također treba ovjeriti, da je izvođač onda dužan navesti i cijene a kada je od izvođača dobio na ovjeru situaciju u kojoj je bilo naznačeno kao vrijednost izrade dokumentacije iznos od 104.100,00 kn to nije htio ovjeriti jer to nije bilo sukladno ponudi i ugovoru, uvidom u građevinsku knjigu (stranice knjige 42-49), vidljivo je da su iskazane i pojedinačne cijene čiji zbroj iznosi kao i utuženi iznos dakle 104.110,00 kn i da je to ZE potpisao, no ta okolnost ne može biti prevladavajuća u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva tim prije što je ZE kao nadzorni inženjer odbio potpisati i ovjeriti situaciju u kojoj su također bile za stavku dokumentacija naveden ukupan iznos od 104.110,00 kn, odnosno nije prihvatio izdani račun za taj iznos kojega je vratio tužitelju.

20.6 Za napomenuti je također da je sud uvidom u priležeću građevinsku knjigu utvrdio da je u istoj evidentiran kao podizvođač: EURO-INSTALACIJE d.o.o. po ugovoru od: 05.05.2020, te da je voditelj radova EE ,što u naravi nitko tijekom postupka nije problematizirao, no izvedeni dokazi ukazuju da je u pripremi odnosno usaglašavanju ponudbenog troškovnika tužitelja sudjelovao isključivo direktor tužitelja koji je uostalom potpisao predmetnu ponudu, rekapitulaciju, ponudbeni troškovnik i u konačnici Ugovor o izvođenju radova, dakle po utvrđenju suda isti nema neposrednih spoznaja vezano za intervenciju u ponudbeni troškovnika za stavku dokumentacija iz kojega razloga je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja da ga se sasluša kao svjedoka kao i dokazni prijedlog tužitelja radi provođenja građevinsko-strojarskog vještačenja budući da isto ne bi bilo od značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja koje je predmet ovoga postupka

20.7 Isto tako odbio je dokazne prijedloge tuženika za pribavom računa za ispostavljene usluge izrade dokumentacije za predmetni projekt te ukoliko se isti dostavi pribavu podatka da li je tužitelj koristio pravo na pretporez po tom računu držeći iste nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

21. Tuženik tijekom postupka nije osporavao okolnost da je tužitelj obavio isporuku stavke iz ponudbenog troškovnika 01.10 dokumentacija, a sud je cijeneći sve izvedene dokaze utvrdio kao je tužiteljev zahtjev osnovan za isplatu iznosa od 4.446,21 eura/33.500,00 kn pa je valjalo tužbeni zahtjev u tome dijelu prihvatiti i primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), platni nalog iz rješenja o ovrsi u tome dijelu održati na snazi, a odbiti tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 9.371,55 EUR/70.610,00 kn i u tom dijelu platni nalog ukinuti.

22. Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na dosuđeni iznos, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. i 2. ZOO-a, od dospijeća kako je to u računu navedeno pa do konačne isplate.

23. Na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., usvojen je zaključak da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude. Stoga je, sukladno navedenom zaključku, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude

24. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to članka 151., članka 154. stavka 2., članka 155. i članka 164. stavka 1. i stavka 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT), i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

25. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a, tužitelju pripada naknada troškova za slijedeće radnje u postupku:

a) ovršni postupak

-sastavljanje prijedloga za ovrhu u iznosu od 331,81 euro

-administrativni troškovi 5,31 euro

-pribava isprave za stranku 33,18 eura

-predujam naknade javnog bilježnika 3,32 eura

-ostatak naknade 81,77 eura

ukupno 455,39 eura +PDV 25% jednako 569,23 eura

b) parnični postupak

-podnesak od 12. prosinca 2022., u iznosu 500,00 eura (Tbr. 8. točka 1 OT),

-ročište 10. siječnja 2023., u iznosu 500,00 eura ( Tbr. 9. toč. 1),

-ročište 18. veljače 2025., u iznosu 500,00 eura ( Tbr. 9. toč. 1),

-ročište 21. svibnja 2025., u iznosu 500,00 eura ( Tbr. 9. toč. 1),

-ročište 22. svibnja 2025., u iznosu 500,00 eura ( Tbr. 9. toč. 1),

-žalba od 14. veljače 2023., u iznosu 625,00 eura (Tbr.10. toč. 1)

-ročište za objavu presude 4. srpnja 2025 u iznosu od 100,00 eura ( Tbr.9. toč 3)

ukupno 3.225,00 eura + PDV 25% jednako 4.031,25 eura

-sudska pristojba na žalbu u iznosu od 140,28 eura

-sudska pristojba na presudu u iznosu od 184,38 eura

Ili sveukupno 4.355,91 euro

25.1 Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a, način izračuna parničnog troška kod djelomičnog uspjeha u parnici, razrađen je na način da će sud najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od stranaka uspjela u parnici, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela, oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, da će nakon toga utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

25.2 Nadalje, odredba članka 154. stavak 2. ZPP-a, izrijekom obvezuje sudove da pri izračunu troška vodi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, odnosno da uvažava i kvantitativni i kvalitativni uspjeh svake stranke.

25.3 Primijenjeno na konkretan primjer to znači slijedeći obračun uspjeha u sporu stranaka uzimajući u obzir da je tuženik osporio osnovu i visinu zahtjeva:

-tužitelj je uspio s osnovom tužbenog zahtjeva sa 100%, a s visinom istog 47,44 % što ukupno iznosi 147,44 %, što kada se podijeli s dva (pravni osnov i visina) iznosi 73,72 %, dok tuženik nije uopće uspio sa osnovom, a sa visinom je uspio u 52,56 % što iznosi ukupno 52,56 %, odnosno kad se podijeli sa dva (osnov i visina) to je 26,28 %. Kad se nakon toga oduzme veći postotak, tj. 73,72 %, u kojem je uspio tužitelj, od manjeg postotka 26,28 %, u kojem je uspio tuženik, dobije se 47,44 %, što predstavlja uspjeh tužitelja u ovoj parnici, pa tužitelju treba priznati 47,44 % zatraženih i osnovanih troškova.

25.4 Ukupno osnovani troškovi postupka tužitelja sa osnova ovršnih i parničnih troškova iznose 4.925,14 eura koji iznos se tužitelju umanjuje za 52,56 %, te mu se u konačnici dosuđuju troškovi u iznosu od 2.336,49 eura.

25.5 Tužitelju nije dosuđen trošak na ime sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 368,97 eura već u iznosu od 140,28 eura koji je u naravi plaćen te je odbijen za iznos od 228,69 eura.

26. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 4. srpnja 2025.

S U D A C

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.