Rev-1810/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1810/11-2

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika J. o. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u O. društvu G. & partneri, Pisarnica S. 1, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-65/11 od 10. ožujka 2011., kojom su potvrđene presuda Općinskog suda u Splitu br. P1-4513/09 od 21. travnja 2009., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu istog broja od 1. listopada 2010. i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu istog broja od 1. listopada 2010., u sjednici vijeća održanoj 18. prosinca 2014.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 23.375,00 kn počev od 18. studenog 2002. do 21. travnja 2009. te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžp-65/11 od 10. ožujka 2011., kojom je potvrđena ispravljena presuda Općinskog suda u Splitu br. P1-4513/09 od 21. travnja 2009. i dopunska presuda Općinskog suda u Splitu br. P1-4153/09 od 1. listopada 2010., te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ukupan iznos od 23.375,00 kn sa kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a koja teče 21. 4.2009. do isplate.

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak od 27.243,40 kn“

Dopunskom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na iznos od 23.375,00 od 18. studenog 2002. do 21. travnja 2009. kao neosnovan.“

Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:

„Ispravlja se točka II. izreke presude P1-4513/09 od 21. travnja 2009. tako da ista treba da glasi:

„Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 27.243,40 kn.“

Drugostupanjskom presudom i rješenjem potvrđene su prvostupanjska presuda, prvostupanjska dopunska presuda i prvostupanjsko rješenje o ispravku.

Protiv drugostupanjske presude i dopunske presude, u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 23.375,00 kn za razdoblje od 18. studenoga 2002. do 21. travnja 2009., reviziju je ponio tužitelj temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) tvrdeći da odluka u postupku ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže se preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji, a podredno ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa se tako primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj sjednici ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U svakom slučaju u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (st. 3. istog članka). U slučaju da u reviziji izostane bilo koja od ovih pretpostavki tada nisu ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje.

Kod toga prema odredbi čl. 392. a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

U reviziji se postavlja sljedeće pitanje:

-„Da li se kod donošenja presude radi isplate osigurane svote po polici ugovornog osiguranja početak tijeka zateznih kamata određuje sukladno odredbama sklopljenog ugovora (police) o osiguranju koje je temelj potraživanja sukladno čl. 324. st. 1. i čl. 919. Zakona o obveznim odnosima ili sukladno pravilima koja vrijede za naknadu nematerijalne štete (čl. 200. u svezi čl. 277. st. 1. ZOO-a), tj. od presuđenja?“

Postavljajući navedeno pitanje revident kao razlog zbog kojeg pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tom pitanju različito od shvaćanja revizijskog suda izraženog u odluci broj Rev 104/95-2 od 7. travnja 1999.

U revizijskom stupnju postupka predmet je isplata zateznih kamata na iznos osigurane svote od 18. studenog 2002. do 21. travnja 2009. Kod toga je u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen, budući su nižestupanjski sudovi zauzeli shvaćanje da se radi o naknadi neimovinske štete, pa da zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od presuđenje, a ne od dana kada je tužitelj postavio zahtjev.

Prvostupanjskom presudom usvojen je djelomično tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 32,5% osigurane svote po Ugovoru o osiguranju od nezgode, polica broj 033180, s rokom važenja od 8. listopada 2000. do 8. listopada 2001. sklopljene između E. š. S. i prednika tuženika, a kojom policom su bili osigurani svi učenici škole od posljedica nesretnog slučaja. Nije sporno da se osigurani slučaj dogodio i da je tuženik u obvezi isplatiti osigurninu tužitelju.

Zauzimajući stav da se, u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata, u konkretnom slučaju primjenjuje čl. 200. u vezi sa čl. 277. st. 1. i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) nižestupanjski sudovi usvojili su i dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na navedeni iznos osigurane svote kao glavnice, s rokom dospijeća od 21. travnja 2009. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, dok su odbili zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata za ranije traženo razdoblje (od 18. studenog 2002. do 21. travnja 2009.).

Takvo shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.

Naime, osigurateljeva obveza isplate osigurane svote po ugovoru o osiguranju dospijeva u skladu s odredbama tog ugovora o osiguranju pa, imajući na umu tako određeno dospijeće, osiguratelja tereti i obveza plaćanja zateznih kamata. Odredba čl. 277. ZOO koju su primijenili sudovi prvog i drugog stupnja odnosi se na dospijeće obveze s naslova odgovornosti za štetu. Kada je riječ o osigurateljnoj obvezi po osnovi ugovora o osiguranju za isplatu naknade (ili ugovorene svote) za osigurani slučaj, mjerodavne su odredbe ugovora o osiguranju, odnosno pravila osiguranja kao sastavni dio tog ugovora - o roku isplate - izvršenja takve obveze u skladu s odredbama čl. 919. ZOO.

Budući da je u konkretnom slučaju riječ o zahtjevu za isplatu osigurnine s osnova citiranog Ugovora o osiguranju osoba od nezgode, polica broj … od 8. listopada 2000., a ne o zahtjevu za naknadu štete, proizlazi da je o osnovanosti zahtjeva za isplatu zateznih kamata valjalo odlučiti primjenom upravo tog Ugovora iz kojeg proističe zahtjev za naknadu za osigurani slučaj – nastali invaliditet učenika uslijed pada te pravila o osiguranju takvog slučaja, a imajući na umu čl. 919. ZOO kojim se određuje rok u kojem je tuženik bio dužan isplatiti osiguranu svotu.

Kako su nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, propustili utvrditi dan dospijeća obveze u smislu pravila o osiguranju, to je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sudovi će, u odnosu na preostali dio zahtjeva za isplatom zateznih kamata, donijeti novu odluku, vodeći računa o danu dospijeća osigurane svote, tj. o tome kada je istekao četrnaestodnevni rok od kada je tuženik kao osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio, sve u smislu odredbe čl. 919. st. 1. ZOO.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP, te se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci u ovom predmetu.

Zagreb 18. prosinca 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.