Croatian Supreme Court dismisses appeal for damages against a cow owner due to procedural defects and expert valuation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling ordering her to pay damages for a damaged cow. The defendant argued she was too old to commit the act and claimed the plaintiff should have bought a new cow, while the plaintiff insisted on lost profit compensation. The court rejected the appeal because the defendant failed to specify which specific procedural violations occurred, and the expert valuation of lost profit was deemed legally sound.
Legislator headnote
AI generatedčl. 386., 390., 393. Zakona o parničnom postupku; revizija se odbija ako podnositelj ne precizira koje su bitne povrede odredbi parničnog postupka ostvarene i na koji način.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1598/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.V. iz P., B. J. ..., koga zastupa M.N. odvjetnik iz J., protiv tužene J.S. iz P., B. J. ..., koju zastupa M.P. odvjetnik iz Đ., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 18. studenoga 1993. godine, br. Gž-2021/93-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskaog suda u Đakovu od 17. lipnja 1993. godine, br. P-17/93-12, na sjednici održanoj dana 2. svibnja 1996. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Okružni sud u Osijeku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 18. studenoga 1993. godine, br. Gž-2021/93-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Đakovu od 17. lipnja 1993. godine, br. P-17/93-12, s kojom je tuženoj J.S. naloženo platiti tužitelju svotu od 1.120,00 kn (1.120.000 HRD) sa propisanim zateznim kamatama od 17. lipnja 1993. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 345,20 kn (345.200 HRD).
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužena, kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnositeljica revizije navodi, da je ona stara osoba, koja se jedva kreće i ne bi mogla učiniti djelo koje joj se stavlja na teret. Tužiteljeva krmača se kretala po ulici bez ikakvog nadzora, pa je vlasnik krmače odgovoran za nastalu štetu. Nije osnovana visina dosuđene štete naročito u svezi s tvrdnjom da bi krmača oprasila 10 prašćića, jer se to odnosi na buduću štetu, a takvu štetu je mogao otkloniti tužitelj kupnjom druge krmače. Predlaže da ovaj sud tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom ili dosudi manju svotu štete odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje i odlučivanje prvostupanjskom sudu.
Tužitelj je podnio odgovor na reviziju i tvrdi da ima prvo i na izgubljenu dobit, koju je sud dosudio. Tužena je mogla odmah podmiriti štetu, pa bi kupnjom druge krmače tužitelj izgubio pravo postavljati zahtjev za naknadu izgubljene dobiti. Predlaže da sud reviziju odbije, odnosno odbaci, jer smatra da revizija nije dopuštena.
Državni odvjetnik kojemu je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP), se nije očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku i donijetim presudama po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 3. i 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju na koji ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Na ostale bitne povrede ZPP revizijski sud pazi ukoliko u reviziji bude izričito upozoreno na te bitne povrede. Kod toga nije dovoljno samo označiti općenito da se revizija izjavljuje zbog bitne povrede odredaba ZPP, već je u reviziji potrebno točno označiti koje su bitne povrede ZPP ostvarene i na koji način. Podnositelj revizije međutim u razlozima izjavljivanja revizije spominje bitne povrede odredaba ZPP, ali uopće ne navodi koje bi to bitne povrede bile ostvarene i na koji način. Također nije ostvaren razlog za reviziju u pogrešnoj primjeni materijalnog prava u provedenom postupku i presudama nižestupanjskih sudova, a posebno ne na način kao to navodi podnositelj revizije u reviziji. Visina štete, koju je pretrpio tužitelj, a koja je posljedica štetne radnje tužene je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja vještaka inžinjera agronomije, dakle osobe koja ima potrebno stručno znanje za utvrđenje odlučnih činjenica od kojih ovisi visina štete. Vještak smatra da je tužitelj pored obične štete, koju predstavlja vrijednost same krmače pretrpio štetu i u izmakloj koristi, jer je u pitanju raspolodna krmača, koja bi od dana kada je šateta učinjena 19. prosinca 1992. godine do dana zaključenja rasprave i donošenja presude 19. lipnja 1993. godine, odnosno dana vještačenja bila oprasila i
čekivati prema
uzgojila 10 komada praščića. Ta se korist od jednog prasenja mogla o redovnom tijeku stvari, pa su prema tome nižestupanjski sudovi utvrđujući dosuđenu visinu štete pravilno primijenili odredbu čl. 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91) prema kojoj oštećenik ima pravo, kako na naknadu obične štete tako i na naknadu izmakle koristi, kod čije se ocjene visine uzima u obzir dobitak koji se mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari, a čije je ostvarenje spriječeno štetnom radnjom tužene, dok se visina štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja presude.
Navodi revizije, da tužena nije prouzročila štetu, jer kao stara osoba to nije mogla učiniti se odnose na u provedenom postupku utvrđeno činjenično stanje, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje se podnositeljica revizije poziva u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 2. svibnja 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.