Croatian Supreme Court allows labor dispute appeal due to plaintiff's lack of litigation capacity.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a final labor dispute judgment, vacating the lower court rulings and remanding the case. The court found that a forensic neuropsychiatrist determined the plaintiff suffered from severe mental illness and chronic alcoholism, rendering them unable to understand their actions or manage the proceedings. Although the plaintiff had a lawyer, the court ruled that this constituted a fundamental violation of procedural law because the plaintiff lacked litigation capacity and was not represented by a legal guardian, necessitating a retrial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 386. ZPP; čl. 395. ZPP: A party may be litigationally incompetent due to serious health conditions even if legally competent, and failure to appoint a legal guardian constitutes a fundamental procedural violation requiring vacatur of judgments.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 827/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.S. iz Z., kog zastupa punomoćnik F.A. iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, protiv tuženika "I.L. " iz Z., koga zastupaju punomoćnici M.K. i Ž.P., odvjetnici iz Z., radi prestanka radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 9. studenog 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-8140/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od dana 3. svibnja 1993. godine pod poslovnim brojem Pr-850/91, u sjednici održanoj dana 6. listopada 1994. godine
r i j e š i o j e:
I. Revizija tužitelja se prihvaća pa se ukida presuda Okružnog suda u Zagrebu od dana 9. studenog 1993. godine pod poslovnim brojem Gž-8140/93 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od dana 3. svibnja 1993. godine pod poslovnim brojem Pr-850/91 i predmet se vraća Općinskom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
O b r a z l o ž e n j e
Pravomoćnom presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen zahtjev tužitelja da se poništi kao nezakonita odluka o prestanku radnog odnosa 4. travnja 1990. godine i zaključak Radničkog savjeta tuženika od 2. kolovoza 1990. godine te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto "podmazivač strojeva" s danom 19. ožujka 1990. godine, i to sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja.
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj iz svih razloga koje predviđa odredba iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP).
Revident posebno ukazuje da je u tijeku postupka sudski vještak - neuropsihijatar iznio mišljenje da tužitelj "nije bio sposoban za rasuđivanje kako u spornom periodu tako ni prije a ni poslije toga". Slijedom toga revident predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijane presude, podredno da prihvati reviziju te da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim vijećem.
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku sud prvog stupnja je reviziju tužitelja dostavio tuženiku i nadležnom državnom odvjetniku.
Tuženik je u svom odgovoru na reviziju tužitelja osporio revizijske navode uz prijedlog da revizija tužitelja bude odbijena kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji tužitelja nije izjasnio. Revizija je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, posebno dokazi izvedeni u tijeku postupka: vještačenje po stalnom sudskom vještaku neuropsihijatru dr. A.M. te iz medicinske dokumentacije, može se sa sigurnošću utvrditi da tužitelj ispoljava i pokazuje znakove ozbiljnog zdravstvenog poremećaja. Dovoljno je navesti da je sudski vještak za neurologiju - psihijatriju i opću medicinu dr. A.M. govoreći o tužitelju kao teško psihički oštećenoj osobi koja zbog svog duševnog oboljenja kroničnog alkoholizma nije bila sposobna shvatiti značenje svojih postupaka i njim upravljati u vremenu relevantnom za predmet spora, kao i okolnost da je isti vještak dana 6. svibnja 1993. godine, usmeno, na ročištu za glavnu raspravu (str. 30 spisa), određeno naveo da tužitelj " niti kasnije zbog navedene bolesti nije bio svjestan svoje obveze"; da je u medicinskoj dokumentaciji navedeno da je u šestom mjesecu 1990. godine (a tužba je podnesena 9.10.1990.) odnosno "tri mjeseca nakon trećeg mjeseca og. 1990. godina" tužitelj "pod djelovanjem halucinatornih doživljavanja zapalio madrac, te zadobio opekotine drugog stupnja"; da je "vremenski neorijentiran, u sadržaju neodređen strah, fenomen derealizacije i depersonalizacije, uz burna vidna i slušna halucinatorna doživljavanja imperativnog karaktera, te suicidalne tedence".
Međutim sudovi zanemaruju imati u vidu takovo zdravstveno stanje tužitelju i u procesno pravnom pogledu. Naime, kada je stranka parnično nesposobna, ili zbog drugih razloga nije u mogućnosti da sama štiti svoj interes u parnici, onda je samo zakonski zastupnik ovlašten da pred sudom, za takovu stranku, poduzima parnične radnje.
Stranka može (npr. zbog zdravstvenih poremećaja koje pokazuje tužitelj, kako je to naprijed navedeno) biti parnično nesposobna, iako joj nije oduzeta poslovna sposobnost, dakle, odsutnost parnične sposobnosti vrijedi i za stranku koja je (još) poslovno sposobna uvijek onda kada pokazuje znakove ozbiljnih, relevantnih, zdravstvenih poremećaja. Odsutnost parnične sposobnosti, te činjenica da takovu stranku ne zastupa zakonski zastupnik (podaci u spisu govore o punomoćniku tužitelja) upućuju na ostvarenje bitne povrede odredaba parničnog postupka, konkretno one u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP. Na tu apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka - a proizlazi to iz odrebe čl. 386. ZPP - revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. ZPP).
Stoga nakon što prvostupanjski sud otkloni navedene nedostatke ostvarit će se mogućnost da o sporu bude pravilno i zakonito odlučeno.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe iz čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu, 6. listopada 1994.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.