Rev-1075/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1075/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.V. iz R., B. …, koju zastupa Š.M., odvjetnik u R., protiv tuženog M.B. iz M., J. …, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci br. Gž-1428/92 od 23. prosinca 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji br. P- 127/90 od 26. ožujka 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 20. svibnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Opatiji br. P-127/90 od 26. ožujka 1992. godine obvezan je tuženi da plati tužiteljici iznos od 214.400 HRD sa zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 1992. godine do isplate, te da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 30.006 HRD, a sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Rijeci br. Gž-1428/92 od 23. prosinca 1992. godine, odbijanjem žalbe tuženika, navedena je presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tuženik je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbeni zahtjev odbije, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. I revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku) i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava obrazloženi su tako da se tvrdi kako tuženi obvezu nabavke i predaje automobila nikada nije preuzeo, dakle, da o tome ne postoji ni pismeni ni usmeni ugovor stranaka.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te

- zato što su nižestupanjski sudovi naveli potrebne razloge o odlučnim činjenicama (ovdje su to samo one iz kojih proizlazi da se tuženi, sporazumijevajući se sa tužiteljicom u pogledu zajedničke imovine, obvezao dati tužiteljici u vlasništvo određenu stvar odnosno isplatiti njezinu protuvrijednost) i to onako kako proizlaze iz rezutata raspravljanja, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Ocjenjujući zakonitost pobijane odluke revizijski je sud dužan respektirati činjenično stanje onako kako je ono utvrđeno u toku redovnog postupka. To zato što se revizija, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tuženik se usmenim ugovorom - a za kupnju i predaju pokretne stvari ne traži se neka dodatna, posebna, forma - obvezao na predaju automobila određenih kvaliteta, odnosno isplatu protuvrijednosti, što znači da je naložena obveza utemeljena na postojećem i valjanom pravnom osnovu.

Prema tome, istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu, i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 20. svibnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.