Rev-3075/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3075/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića,Stanka Jesenkovića, Mladena Žuvele i Zlatka Crnića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja V. M., iz D., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. D., odvjetnik iz D., protiv tuženih K. D. D. i R. Z. a. Z.", ..., zastupani po gen. punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., te tužene R. F. automobila Z. O. M. K., ..., zastupana po punomoćniku R. Č., dipl. pravniku, radi ispunjenja obveze iz garancije, rješavajući reviziju tuženika R. Z. a. Z., protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru, od 7. lipnja 199o. posl. br. Gž-575/9o-2. kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Daruvaru, od 12. prosinca 1989. godine, poslovni broj P-22/89-12, u sjednici održanoj dana 14. kolovoza 1991.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika R. Z. A. - Z. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Daruvaru od 12. prosinca 1989. godine posl. br. P-222/89-12. sudjeno je:

"Tuženici R. Z. A.-Z. Z., ... i R. F. automobila Z. O. M. K. ... dužni su solidarno otkloniti nedostatke na automobilu tužitelja marke "Zastava 128-1, GX" kupljenom po računu broj 3664645361o od 8.IX 1987. reg. oznake ... i to na način da zamijene korodirane dijelove i to poklopac motora, poklopac prtljažnika, zadnja desna vrata, prednja desna vrata, zadnji desni blatobran, zadnji lijevi blatobran i krov (dio krova-stup krova) novim kvalitetnim dijelovima u roku od 15 dana, ili u protivnom da plate novčanu protuvrijednost navedenih dijelova i troškove zamjene u iznosu od 56.855.ooo dinara (slovima: pedesetšestmiliona osamstopedesetpethiljada dinara) sa zateznom kamatom po stopi u skladu sa Zakonom o visini zateznih kamata od 12.XII 1989. godine do isplate, takodjer u roku od 15 dana, a sve to pod prijetnjom izvršenja.

Tuženici iz prednjeg stava dužni su solidarno naknaditi tužitelju i parnični trošak u iznosu od 6.232.42o dinara u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tužbeni zahtjev naveden naprijed pod stavom 1. i 2. izreke ove presude, a-u vezi sa solidarnom odgovornošću, odbija se protiv tuženoga D.-a.K. D. "

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Bjelovaru od 7. lipnja 199o. godine posl. br. Gž-575/9o-2. odbijene su žalbe drugo i trećetuženika i u odnosu na njih prvostepena presuda potvrdjena.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude u dijelu kojim je odbijena žalba drugotuženika - R. Z.-a. Z. u daljnjem tekstu: revident) reviziju je izjavio revident zbog svih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77, 36/8o, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 2o/9o. i 27/9o. te 35/91. - u daljnjem tekstu:- ZPP) uz prijedlog da sud reviziju prihvati - pobijane presude ukine te da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom a drugotuženom da dosudi prouzrokovane parnične troškove.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju drugotuženika prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 39o. st.

1. ZPP dostavio na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju, niti se o reviziji izjasnio javni tužilac Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nalazi da nije ostvaren revizioni razlog bitne povrede ZPP-a. Naime, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. lo. ZPP-a na koju povredu ovaj revizijski sud temeljem odredbe čl. 386* spomenutog zakona pazi po službenoj dužnosti. 0 svim ostalim procesnim povredama, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnog značenja (a što proizlazi iz odredbe čl. 386. ZPP-a) revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede odredjeno i konkretno poziva.

Revident se u ovom slučaju ne poziva, niti ne obrazlaže niti jednu od takvih povreda, konkretno je ne naznačuje, dakle, revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. t.

3. ZPP-a.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugosstepeni sud prihvatio utvrdjenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da je tužitelj kod revidenta kupio motorno vozilo marke "Zastava 128-1, 1VGX" po računu br. 3664645361o od 8.IX 1987. g. rev.br. ...,

- da je tužitelj kod ovlaštenog servisa – tuženika D. prijavio 7.IX 1988. g. nedostatke na kupljenom motornom vozilu koji se sastoje u jakoj koroziji pojedinih dijelova automobila i to na poklopcu motora, poklopcu prtljažnika, zadnjim desnim vratima, prednjim desnim vratima, zadnjem lijevom blatobranu, zadnjem desnom blatobranu te krovu,

- da su ti nedostaci uzrokovani lošom pripremom prije samog lakiranja vozila u tvornici proizvodjača motornih vozila,

- da se radikalno otklanjanjem ovih nedostataka može izvršiti zamjenom čitave školjke time da se zamjenom dijelovati nedostaci takodjer uklanjaju no medjutim, da na spojevima ipak može doći do naknadne korozije,

- da je nedostatak primjećen u garantnom roku - 3 mjeseca nakon preuzimanja i upotrebe motornog vozila,

- da zamjena dijelova motornog vozila koji su zahvaćeni korozijom i troškovi zamjene vrijede 5.685 konv. dinara (56.855.ooo dinara),

- da nedostatke nije moguće trajno i efikasno ukloniti antikorozivnom zaštitom jer se radi o dubinskoj koroziji zbog čega se ne može nedostatak ukloniti na način koji je predložio revident u dopisu od 2. studenog 1988.g. dakle popravkom boje,

- da je u toč. 2. uvjeta garancije utvrdjen garantni rok u trajanju od 12 mjeseci računajući početak garantnog roka od datuma prodaje vozila kupcu.

Na tako utvrdjeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na revidenta.

Ovo iz razloga što neuobičajeno jaka dubinska korozija koja je zahvatila brojne dijelove motornog vozila tužitelja (posljedice nabrojene u izreci prvostepene presude) i to svega nekoliko mjeseci nakon kupnje motornog vozila, a koja se ne može ukloniti ni na koji drugi način već jedino zamjenom školjke osobnog automobila predstavlja takav nedostatak koji utječe na ispravno funkcioniranje kupljenog automobila. Naime, dubinska korozija brojnih dijelova automobila u situaciji kada ne postoji način da se spriječi ponovno javljanje i širenje korozije može dovesti do propadanja školjke vozila i umanjenja ili pak gubitka njezine zaštitne funkcije. Zbog navedenog takva korozija nije samo estetski nedostatak u izgledu vozila već predstavlja nedostatak koji utječe na ispravno funkcioniranje stvari.

Prema odredbi čl. 5ol. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85. i 57/89. - daljnjem tekstu: ZOO) kupac može ako stvar ne funkcionira ispravno zahtijevati kako od prodavaoca tako i od proizvodjača da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini da mu umjesto nje preda stvar koja funkcionira ispravno time da se ovim pravilima prema stavu 2. iste odredbe ne dira u pravila o odgovornosti prodavaoca za nedostatke stvari.

Tužitelj u ovom postupku ne traži zamjenu motornog vozila kao što revident u reviziji tvrdi bez osnove,već jedino otklanjanje nedostataka (temeljem odredbe čl. 488. st. 1. t. 1. ZOO) na način da revident izvrši zamjenu točno odredjenih dijelova motornog vozila (navedenih u izreci prvostepene presude) novim dijelovima uz alternativno postavljen tužbeni zahtjev na naknadu troškova uklanjanja nedostataka u utuženom iznosu.

Dakle, tužitelj traži uklanjanje nedostataka na jedino mogući način i u manjoj mjeri nego bi mu to s obzirom na utvrdjenja nižestepenih sudova (radikalno uklanjanje je moguće jedino zamjenom školjke) to pripadalo.

Tvrdnja revidenta da tužitelj nije dozvolio da se ti popravci izvrše bez većeg troška u ovlaštenom servisu (kod prvotuženika) nisu osnovani. Ovo iz razloga što je tužitelj kod prvotuženika upravo tražio zamjenu korozijom obuhvaćenih dijelova (list 6 - 7 spisa) no nije dozvolio jedino to da se ti nedostaci "saniraju" na način da se izvrši popravak boje i lakiranje. Kako je utvrdjeno da se na taj način nedostaci ne bi otklonili to revident ne dolazi u povoljniju pravu situaciju tvrdnjom da se tužitelj protivio takvom popravku vozila.

Naime, tužitelj se nije protivio popravku motornog vozila već jedino načinu popravka koji sve da ga je prvotuženik i izvršio ne bi rezultirao uklanjanjem nedostataka.

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a revizija drugotuženice odbijena je kao neosnovana.

U Zagrebu, 14. kolovoza 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v. r.