Rev-1999/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1999/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Renati Šantek, u pravnoj stvari tužiteljice N. C., rođene M. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika Z. D. iz Z. i drugotuženika K. d.o.o. Z., koje zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7509/10-2 od 4. siječnja 2011., kojima je potvrđena presuda i dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1591/07-18 od 29. lipnja 2010., 24. listopada 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. da joj se osigura nesmetan pristup u poslovni prostor pod šifrom 06608515 i da se naredi I i II tuženiku da ju ne smetaju u izvršavanju vlasničkih prava.

2. da se poslovni objekt u dvorištu zgrade pod šifrom 09034692 koji je porušen bez dozvole tužiteljice dovede u prijašnje stanje.

3. da I i II tuženik naknade tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, te da se u okviru postojećih mjera zakona obustavi svako izdavanje lokacijske i građevinske dozvole poduzeću K. d.o.o. tako dugo dok se pravnim putem ne uskladi suvlasnički odnos u vezi predmetne nekretnine.

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi solidarno I i II tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.147,50 kn, u roku od 15 dana.“

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko dopunsko rješenje kojim je odlučeno:

„Odbija se tužiteljica sa prijedlogom za izdavanje privremene mjera koja glasi da sud: 1. izvrši uvid i utvrdi činjenično stanje u poslovnim prostorima šifra objekta 09034757, šifra objekta 06608515, šifra objekta 09034692 u …, Z., kojih je tužiteljica nesporni vlasnik.

2. stavi predmetne nekretnine u potpuno stanje mirovanja pod nadzorom i zaštitom suda tako dugo dok se ne riješi suvlasnički odnos između obje stranke (uz izričitu zabranu kupoprodaje, iznajmljivanja, korištenja i raspolaganja, opterećenja predmetnih nekretnina).

3. omogući i osigura tužiteljici nesmetan pristup u predmetne nekretnine kako bi mogla povremeno provjeriti u kakvom se stanju nalaze.“

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju punomoćnik tuženih osporio je navode tužiteljice iznesene u reviziji i ujedno predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. stavak 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

Tužiteljica tužbenim zahtjevom od tuženih zahtijeva da joj osiguraju nesmetan pristup u poslovni prostor pod šifrom 06608515, da se tuženicima naredi da ju ne smetaju u izvršavanju vlasničkih prava, da se poslovni objekt u dvorištu zgrade pod šifrom 09034692 koji je porušen bez dozvole tužiteljice dovede u prijašnje stanje te da se obustavi svako izdavanje lokacijske i građevinske dozvole drugotuženiku tako dugo dok se pravnim putem ne uskladi suvlasnički odnos u vezi predmetne nekretnine.

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP u slučaju kad pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. To znači da se vrijednost predmeta spora mjerodavna za odlučivanje o dopuštenosti revizije dobiva dijeljenjem naznačene vrijednosti predmeta spora s brojem tužitelja odnosno tuženika.

S obzirom da se tužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnosi na novčanu svotu, prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP za određivanje vrijednosti predmeta spora mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica u tužbi naznačila.

Postupajući po rješenju suda od 5. ožujka 2007. (list 28 spisa) tužiteljica je u podnesku od 2. travnja 2007., naznačila da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 101.000,00 kuna (list 29-32 spisa).

Tužiteljica je tužbu podnijela protiv dva tuženika, koji nisu jedinstveni suparničari već obični suparničari (čl. 196. st. 1. ZPP), pa se u skladu s citiranom odredbom čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (101.000,00 kuna) dijeli sa brojem tuženika, jer se radi o samostalnom tužbenom zahtjevu u odnosu na svakog tuženika. Stoga revizijom pobijani dio drugostupanjske presude u odnosu na svakog tuženika iznosi 50.500,00 kuna.

Kako u ovom predmetu vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela presude u odnosu na svakog tuženika posebno ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, to bi u konkretnom slučaju bila dopuštena samo izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Međutim, u reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Da bi, dakle, revizijski sud uopće mogao odlučivati o reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP revident u reviziji mora određeno postaviti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena. To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Međutim, iz sadržaja revizije tužiteljice proizlazi da reviziju nije podnijela na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Zbog izloženog revizija tužiteljice protiv presude nije dopuštena pa ju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

U ovom postupku tužiteljica revizijom pobija i pravomoćnu odluku drugostupanjskog suda kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice, kao predlagateljice osiguranja, protiv tuženih, kao protivnika osiguranja, za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u smislu odredbe čl. 298. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje: OZ).

Odredbom čl. 12. st. 1. OZ propisano je da je u postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Revidentica je u predmetnoj reviziji samo navela da revizijom pobija i drugostupanjsko rješenje smatrajući ga nezakonitim. Međutim, tužiteljica se u reviziji kojim pobija drugostupanjsko uopće nije pozvala na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, a kamoli da bi određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, zbog kojeg pravnog (materijalnopravnog ili procesnopravnog) pitanja bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema tome, predmetna revizija u dijelu kojim se pobija drugostupanjsko rješenje ne sadrži sve ono što je u skladu s u ovoj odluci već naprijed citiranim odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, revidentica bila dužna navesti u reviziji.

Zbog izloženog revizija tužiteljice nije dopuštena niti protiv drugostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 24. listopada 2011.

S U T K I N J A

Renata Šantek, v. r.