Legislator Case Law & Legislation
Rev-37/2010-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses extraordinary appeal as inadmissible due to failure to specify legal questions.

Case Number Rev-37/2010-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's extraordinary appeal against the second-instance judgment, ruling it inadmissible. The plaintiff argued that lower courts committed procedural errors regarding witness testimony and material defects in paint, but failed to identify specific legal questions of general importance. The court held that without explicitly stating the precise legal issue and justifying its significance for uniform application of law, the statutory prerequisites for an extraordinary appeal were not met.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i st. 3. Zakona o parničnom postupku: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify the exact legal question and articulate the reasons why it is essential for ensuring the uniform application of law and equality of citizens.

Keywords

AI generated
extraordinary appeal inadmissible appeal legal question specification uniform application of law Zakon o parničnom postupku procedural prerequisites general importance

Cited Legislation

AI generated
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 166. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 37/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz K. T., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & P. iz Z., protiv I-tuženika R. H., kao vlasnika H. C., K., II-tuženika P. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., radi isplate 92.257,00 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru, posl. br. Gžx-60/09-2 od 1. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krapini, posl. br. P-171/05-67 od 2. veljače 2009., dana 30. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II Odbija se II-tuženik P. d.o.o. Z. sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom da se tuženicima naloži da tužitelju isplati iznos 92.283,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom od 27. srpnja 2001. do isplate te naknade trošak postupka. Pod toč. II izreke naloženo je tužitelju da naknadi II-tuženiku P. d.o.o. Z., parnični trošak u iznosu 4.880,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je revizija podnesena radi jedinstvene primjene zakona te sudskih odluka kao i ravnopravnosti građana, da su u čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku primjerice navedeni slučajevi u kojima se dopušta revizija, ali tim primjerima nije iscrpljena svaka situacija u kojima bi revizija bila dopuštena. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je iz priloženog dokaza laboratorijskog izvještaja proizlazi da je predmetna roba - boja imala materijalni nedostatak te da su ispunjene pretpostavke iz čl. 479. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, pobijanu presudu preinači, podredno ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II-tuženik P. d.o.o. Z. u odgovoru na reviziju tužitelja predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena odnosno odbije kao neosnovana uz dosudu troška odgovora na reviziju.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 92.238,00 kn po osnovu naknade štete za obavljene radove i po osnovi izgubljene zarade, a po osnovi odgovornosti za materijalne nedostatke glede isporučene robe - boje tužitelju.

U konkretnom slučaju tužitelj nije određeno naveo pravno pitanje niti je određeno naveo razlog zbog kojeg smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Tužitelj pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (posebno u odnosu na iskaze svjedoka i priloženi laboratorijski izvještaj analize boje). Posebno ukazuje da je iz laboratorijskog nalaza sud mogao utvrditi da je predmetna boja imala materijalni nedostatak.

Svim tim navodima tužitelj ukazuje da su, po njegovom mišljenju, sudovi počinili bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno primijenili materijalno pravo. Međutim, tužitelj nije određeno naznačio materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Za bilo koje od navedenih pitanja tužitelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da bi ono bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U konkretnom slučaju u odnosu na navedena pitanja tužitelj ne tvrdi da revizijski sud o navedenim pitanjima još uvijek nije zauzeo shvaćanje, odnosno da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, ili da bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o istima imati različita shvaćanja, nije je naveo različitu praksu drugostupanjskih sudova, sve u smislu primjerice navedenih slučajeva iz odredbe toč. 1., 2., 3. i 4. st. 2. čl. 382. ZPP.

Dakle, u reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih tužitelj smatra da su pitanja koja je naveo važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Slijedom naprijed navedenog, proizlazi da tužitelj nije naveo postojanje razloga koji su primjerice navedeni u citiranoj odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ZPP, a niti neke druge razloge.

Stoga po ocjeni ovog suda nisu kumulativno ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe čl. 382. st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. ZPP, te st. 3. ZPP za dopuštenost revizije.

Zbog toga je reviziju na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

II-tuženik P. d.o.o. Z., je odbijen sa zahtjevom da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 30. travnja 2010.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.