I Kž-863/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-863/10-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Đ. V. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenog Đ. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Koprivnici od 18. kolovoza 2010. godine, broj K-12/02 (Kv-106/10-2), u sjednici održanoj 11. siječnja 2011. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba osuđenog Đ. V., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Koprivnici od 18. kolovoza 2010. godine, broj Kv- 106/10 (K-12/02) odbačen je zahtjev za obnovu kaznenog postupka osuđenika Đ. V. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona.

Protiv ovog rješenja žalbu je podnio osuđeni Đ. V. putem branitelja Z. G., odvjetnika iz B., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na odredbi čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08 i broj 76/09 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku) tvrdeći da dokazi istaknuti u zahtjevu očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka.

Prvostupanjski sud je dijelom u pravu kada u odnosu na osnov za traženje obnove kaznenog postupka iz razloga naznačenih u čl. 501. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku navodi da podnositelj zahtjeva svoju tvrdnju o utemeljenju presude na lažnom iskazu svjedoka, nije argumentirao pravomoćnom sudskom presudom o lažnom iskazu u ovom postupku ispitanog svjedoka I. S..

Međutim u odnosu na razloge zbog kojih osuđeni V. traži obnovu kaznenog postupka, a kako su oni naznačeni u čl. 501. st. 1. toč. 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku, odluka prvostupanjskog suda ukazuje se preuranjenom.

Naime, osuđenik svoju tvrdnju o novim dokazima i činjenici da je za isto djelo suđeno više osoba argumentira tvrdnjom da je u ovom postupku ispitani svjedok I. S. pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo pronevjere, prisvajanjem robe i novaca u prodavaonici u kojoj je on bio poslovođa, a u koju prodavaonicu je u vremenu za koje je S. pravomoćno suđen prema navodima presude za koju se obnova traži, lažno bila upućena roba od strane osuđenog V., iako ona prema utvrđenju iz pravomoćne presude za koju se obnova traži tamo nije stigla već je bila bez plaćanja poslana u objekte K. B..

Osuđeni V. tvrdi da je isto trgovačko društvo oštećenik u oba kaznena djela i to neplaćanjem istog namještaja, a što da bi time rezultiralo pribavljanjem imovinske koristi njegovom kriminalnom aktivnošću K. B., odnosno kaznenim djelom pronevjere I. S., a što da nije moguće.

Sud prvog stupnja odbacujući zahtjev osuđenika za obnovom kaznenog postupka ne upušta se u analizu istaknutih tvrdnji, već se zadovoljava konstatacijom da se ne radi o istom kaznenom djelu, obrazlažući to da su kazneni postupci vođeni za različita kaznena djela, zanemarujući pri tome da su oba kaznena djela počinjena na način da je učinjena šteta na račun istog trgovačkog društva iz vremena koje se preklapa i to upravo manipuliranjem namještajem s time da je jedan optuženik proglašen krivim da je zlouporabio svoj službeni položaj i pribavio imovinsku korist drugom, a drugi da je protupravno prisvojio robu i novac, sve istog trgovačkog društva.

Prema tome, kako je osnov za odbačaj zahtjeva za obnovom kaznenog postupka u skladu s odredbom čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku utvrđenje da za predložene da su neprikladni za dopuštenje obnove, a što u pobijanom rješenju dokaze mora biti očito

nije slučaj, to prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja bez provođenja izvida kako se to sugerira zahtjevom u smislu novog knjigovodstvenog vještačenja i to po vještaku koga odredi sud zaključak prvostupanjskog suda ukazuje se preuranjenim.

Kako zahtjev osuđenika za obnovom kaznenog postupka nije bio dostavljen u smislu čl. 506. st. 2. Zakona o kaznenom postupku protivnoj stranci, žalbu osuđenika valjalo je prihvatiti kao osnovanu, te ukinuti prvostupanjsko rješenje, pa je u skladu s odredbom čl. 398 st. 3 ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 11. siječnja 2011. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ranko Marijan, v. r.