Revr-343/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 343/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Željka Glušića, mr. sc. Jasne Brežanski i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Ž., koju zastupa punomoćnik P. J. i J. P., odvjetnici u S., protiv tuženice P. d.d. S., koju zastupaju punomoćnici V. L. i Ž. V., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 4334/05 od 15. veljače 2007., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P 1528/05 od 16. rujna 2005., u sjednici vijeća održanoj dana 27. lipnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž 4334/05 od 15. veljače 2007. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. P 1528/05 od 16. rujna 2005. u dijelu kojim je prihvaćen glavni tužbeni zahtjev kojim je tuženici naloženo da tužiteljici isplati iznos od 7.988,39 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže specificiranom u izreci prvostupanjske presude, dok je djelomično preinačena odluka o parničnom trošku te je naloženo tuženoj da tužiteljici na ime parničnih troškova isplati iznos od 3.995,50 kn dok je s viškom tužbenog zahtjeva s tog naslova tužiteljica odbijena. U izreci drugostupanjske presude izričito je navedeno da je protiv ove presude dopuštena revizija.

Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana odgovorila je na reviziju predlažući da se odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se obveže tuženika da joj isplati određenu novčanu svotu na ime neosnovano umanjene osnovne plaće za određeno vremensko razdoblje.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova tuženik, kao poslodavac, suprotno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/01 – dalje: ZR) tužiteljici, kao radnici tuženika, za razdoblje od siječnja 1999. do kolovoza 2000., isplaćivao manju plaću od one propisane odredbama čl. 28. i 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine ("Narodne novine", broj 48/98) te odredbe čl. 50. Pravilnika tuženika, koji se kod tuženika primjenjivao od 26. srpnja 1997., tako da je tužiteljici za navedeno razdoblje zbog neostvarenih planova prometa na razini društva kao cjeline (tuženik „P.“ d.d.) isplaćivao manju plaću u rasponu od 10-33%, što ukupno iznosi 10.108,09 kn, iako je tužiteljica u spomenutom vremenskom razdoblju radila puno radno vrijeme, a tuženik Pravilnikom o radu nije razradio kriterije praćenja i vrednovanja rada radnika na pojedinim radnim mjestima, niti je tuženik tijekom postupka dokazao da tužiteljica nije ostvarila doprinos utvrđen aktom poslodavca ili pak uobičajenim za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređena.

Poslovni rizik društva ne može se prenijeti na radnika umanjenjem propisane osnovne plaće.

Tuženik je, u skladu sa odredbom čl. 28. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine, koja uređuje pitanje visine osnovne plaće, mogao općim aktom utvrditi „normalni učinak“ za svako radno mjesto i razraditi kriterije za praćenje ostvarenja „normalnog učinka“, te ovisno o ostvarenom rezultatu u odnosu na određeni „normalni učinak“ odrediti iznos osnovne plaće, koja ovisno o ostvarenom rezultatu može biti viša ili niža od najnižeg iznosa plaće utvrđenog Kolektivnim ugovorom.

Budući da tuženik općim aktom nije razradio kriterije za praćenje ostvarenja „normalnog učinka“ za pojedino radno mjesto, to nije postojao osnov za umanjenje osnovne plaće propisane kolektivnim ugovorom zbog „neostvarenog plana prometa na razini društva“.

Poslodavac se ne može osloboditi obveze isplate plaće pozivajući se na poteškoće u poslovanju i na neostvarene planirane rezultate. Radnik za svoj rad ima pravo na ugovorenu plaću. On ne sudjeluje u ostvarenoj dobiti, pa nije dužan sudjelovati ni u poslovnom gubitku poslodavca. Nije u pitanju „udruženi rad“ određenog broja radnika koji sami donose poslovne odluke ili koji makar imaju određenog utjecaja na poslovne odluke uprave društva.

Reviziju je stoga trebalo odbiti temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) budući da nisu ostvareni revizijski razlozi na koje se upućuje u reviziji (čl. 385. st. 1. i 2. ZPP).

Odlučeno je stoga kao u izreci.

U Zagrebu, 27. lipnja 2007.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.