Croatian Supreme Court dismisses appeal on attempted murder conviction, upholding first-instance sentencing and security measures.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted murder and upheld the prison sentence and mandatory psychiatric treatment. The defendant argued that the court failed to adequately weigh her defense regarding self-defense and her diminished capacity, claiming the facts were incorrectly established. The court rejected these claims, finding that the defendant's actions, including carrying a knife and stabbing the victim in vital areas, clearly demonstrated an intent to kill rather than self-defense, and that the first-instance court properly considered her mental state when determining the sentence.
Legislator headnote
AI generatedArticles 382, 387 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court may review a first-instance judgment on appeal and confirm it if the lower court correctly established the facts and applied the law, rejecting arguments regarding insufficient consideration of the defense or diminished capacity.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 112/06-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te Lidije Grubić Radaković, Damira Kosa, Erike Kocijančić i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženice M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 i dr. KZ, odlučujući o žalbi optuženice M. T. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. studenog 2005 godine, br. K-216/03, u sjednici održanoj 16. svibnja 2006 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba optuženice M. T. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženica M. T. proglašena je krivom zbog kaznenih djela iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ i čl. 317 st. 1 i 2 KZ, pa joj je za kazneno djelo iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ uz primjenu čl. 57 KZ utvrđena kazna zatvora od dvije godine, a za kazneno djelo iz čl. 317 st. 1 i 2 KZ kazna zatvora od deset mjeseci, te je primjenom čl. 60 KZ osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i pet mjeseci.
Po čl. 75 KZ optuženici je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.
Protiv ove presude podnijela je žalbu optuženica M. T. putem branitelja R. M. B.
činjeničnog stanja i
odvjetnika iz Z. zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog
odluke o kazni, s prijedlogom da sud drugog stupnja „prihvati žalbene razloge te u tom pravcu donese za žaliteljicu povoljniju odluku“.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
I Kž 112/06-4
U pisanom očitovanju kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovan Šantek, predloženo je da se žalba optuženice odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žaliteljica kada u žalbi navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno zbog čega je došlo do povrede kaznenog zakona, iz razloga što sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio obranu optuženice, iskaz svjedokinje M. T. i nalaz liječnika vještaka, a zbog čega nije prihvaćena tvrdnja optuženice da se poslužila nožem u obrani vlastitog tjelesnog integriteta.
Naprotiv, sud prvog stupnja vrlo pažljivo je analizirao sve varijante obrane optuženice tijekom postupka i opravdano prihvatio vjerodostojnima njene navode iz istrage, za razliku od kasnijih, u dva navrata izmijenjenih obrana. Vjerodostojnost priznanja optuženice pred istražnim sucem, potvrđuje činjenica da je ona krenula u potragu za oštećenicom uzevši prethodno nož, u bijesu što joj je oštećenica po njenom navodu uzela iz stana 2.000,00 kuna. Do prepirke i međusobnog naguravanja optuženice i oštećenice po izlasku iz slastičarnice, došlo je nakon što je oštećenica odbila optuženici dati novac, nakon čega je optuženica izvadila kuhinjski nož i ubola oštećenicu M. B.. Upravo lokacija uboda nožem u vitalni dio tijela, koja je utvrđena po nalazu liječnika vještaka, ukazuje na izravnu namjeru optuženice M. T. da usmrti oštećenicu. Nema naime dvojbe, da dva zamaha i zarezivanje nožem u predjelu prednje strane vrata i zarezotina nožem u predjelu lijeve strane gornjeg dijela prsnog koša žrtve, navodi isključivo na zaključak da je optuženica htjela lišiti života oštećenicu.
Optuženica se nikako nije mogla nalaziti u nužnoj obrani, pa niti u njenom prekoračenju, kako se to neosnovano navodi u žalbi, jer je ona bila ta, koja je došla u bijesu tražiti svoj novac od oštećenice, imajući pritom uza sebe nož, koji je zatim i upotrijebila zamahnuvši u tri navrata prema vratu i grudnom košu oštećenice, nakon što je oštećenica usobno prepiranje i naguravanje koje je odbila udovoljiti njenom zahtjevu. Pritom je, međ
prethodilo napadu nožem optuženice, bilo isključivo u funkciji optuženičinog traženja povrata novca i odbijanja oštećenice da taj novac preda, a nikako obrana optuženice od iznenadnog protupravnog napada oštećenice.
Stoga je sud prvog stupnja, na osnovi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja valjano zaključio da se u činu optuženice stječu sva bitna obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90 u vezi čl. 33 KZ.
Iako se optuženica žali samo na odluku o kazni u odnosu na djelo pod t. 2 izreke presude, presuda je u tom dijelu sukladno čl. 382 ZKP preispitana u cijelosti. Suprotno tvrdnjama žaliteljice, sud prvog stupnja u znatnoj je mjeri cijenio okolnost da je u vrijeme počinjenja oba kaznena djela bila smanjeno ubrojiva, da se radi o osobi lošeg zdravstvenog stanja s psihičkim smetnjama i organskim poremećajem ličnosti. Upravo te okolnosti bile su odlučne kod utvrđivanja kazni za oba kaznena djela, a u odnosu na kazneno djelo pod t. 1 posebno još i okolnost da je djelo ostalo u pokušaju bez značajnih posljedica po oštećenicu. Stoga je i sud drugog stupnja stajališta, da se kako pojedinačno utvrđenima, tako i jedinstveno izrečenom kaznom zatvora u ovom slučaju mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe.
I Kž 112/06-4
Slijedom navedenog, valjalo je žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu.
Kako sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2006 godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Aleksandra Holjevac, v.r.
Ana Garačić, v.r.