Rev-1154/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1154/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Komunalno poduzeće P. i. n. S., zastupano po D. M. i V. Lj., advokatima iz S., protiv tuženika: 1) S. M. iz S., zastupanog po D. B., advokatu iz S. i 2) Zemljodjelska zadruga M. K., radi ispražnjenja i predaje poslovnog prostora, rješavajući reviziju tuženog M. S. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 11. siječnja 1991, br. Gž-3428/90, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu od 19. listopada 1990, br. P-112/90, u sjednici održanoj dana 3. listopada 1991,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda naloženo je tuženom M. S. da isprazni od osoba i stvari prostorije pobliže navedene u izreci te presude, te iste sa ključevima preda tužitelju na slobodno raspolaganje. Odbijen je tužbeni zahtjev prema tuženoj Zemljodelskoj zadruzi M. iz K.. Naloženo je tuženom da plati tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.160,00 dinara.

Drugostepeni je sud preinačio po žalbi tužitelja presudu prvostepenog suda onamo da je tužbeni zahtjev usvojio u odnosu na Zemljodelsku zadrugu M. iz K..

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tuženi M. S. iz svih razloga navedenih u čl. 385. ZPP. Opravdavajući navedene razloge u reviziji se prigovara da tuženi u toku postupka nije saslušan; da je zatraženo izuzeće svih sudaca zbog čega je trebalo prekinuti postupak do okončanja postupka po zahtjevu za izuzeće; da nije poštivan redoslijed odlučivanja po zahtjevu za izuzeće. Prigovara da drugostepeni sud ne razmatra mogućnost "naknadnog osnaženja pravnog odnosa između tužitelja i revidenta zbog ispunjenja ili ispunjenja u većem dijelu, iako ugovor nije zaključen u pismenoj formi". Upućuje da je s parničnim postupkom trebalo zastati zbog podnesene krivične prijave protiv ovlaštenih osoba tužitelja. Predloženo je da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Dokaz saslušanjem stranaka supsidijaran je dokaz i sud može odlučiti da izvede taj dokaz kad nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica (čl. 264. st. 2. ZPP). Prema tome, time što sud navedeni dokaz nije proveo pa i tuženog nije saslušao kao stranku, nije počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Tuženog je u postupku zastupao punomoćnik, koji je sudjelovao u raspravi, pa s tog osobno prisustvo tuženog i nije bilo nužno, odnosno ne može se govoriti o propustu suda uslijed kojeg bi tuženom bila uskraćena mogućnost da raspravlja pred sudom (čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP).

Okolnost da je tuženi zahtijevao izuzeće svih sudaca Općinskog suda i da je o izuzeću sudaca odlučivao predsjednik toga suda prije nego što je o njegovom izuzeću odlučio predsjednik Okružnog suda, predstavlja propust u redoslijedu odlučivanja, ali ne sa posljedicom ostvarenja i bitne povrede odredaba parničnog postupka sa rezultatom ukidanja nižestepenih presuda, jer su svi zahtjevi za izuzeće odbijeni, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP.

Razlozi vođenja krivičnog postupka protiv odgovornih osoba tužitelja ne čine razlog za "zastoj parničnog postupka" koji je procesni institut reguliran inače odredbom čl. 205, 321. i 330. ZPP.

Proizlazi dakle da prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka i kraj odsustva one iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP - nije osnovan.

Konvalidacija ugovora koji nije zaključen u propisanoj formi njegovim izvršenjem u cijelosti ili u pretežnom dijelu (za ugovor o zakupu poslovnih prostorija zahtijeva se pismena forma čl. 22. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama) predmijeva postojanje ugovora, dakle, da je ugovor doista i sklopljen. Suglasnost volje ugovornih stranaka, ovdje revidenta i tužitelja o bitnim sastojcima ugovora materijalno je pravna pretpostavka za zaključak da je ugovor sklopljen (čl. 26. Zakona o obveznim odnosima).

Revident niti ne pokušava konkretno ustvrditi da između njega kao ugovorne stranke (zakupoprimca) te tužitelja kao zakupodavca s druge strane postoji suglasnost volje u tom pogledu, dapače, u toku postupka upravo je revident tvrdio da je u konkretnim pregovorima nastupao u ime tužene zemljoradničke zadruge, čiji je on bio radnik (u odgovoru a tužbu revident je upravo ustvrdio da ključeve od sporne poslovne prostorije drži u ime tužene zemljoradničke zadruge).

Samo faktično korištenje poslovnih prostorija ili pak korištenje po ovlaštenju tužitelja ne dovodi do zakonom priznatog obveznopravnog odnosa temeljem kojeg bi tuženi mogao zadržati korištenje poslovnog prostora i nakon uskrate suglasnosti za daljnje korištenje.

S obzirom na iznijeto, po nalaženju ovog suda, prigovor da je o predmetu spora odlučeno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava nije osnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393.

ZPP).

U Zagrebu, 3. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović v.r.