Rev-300/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-300/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja 1. V. D. pok. J., 2. V. M. pok. J., 3. B. D. pok. D., 4. G. B. pok. D., svi iz S., i 5. S. Č. pok. D. iz S., svi zastupani po punomoćniku T. K., odvjetniku iz S., protiv tuženika 1. I. D. i 2. M. D., oboje iz S., zastupani po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz S., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 30. travnja 1999. broj Gž-1197/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 23. prosinca 1998. broj I P-1577/97, u sjednici održanoj dana 19. ožujka 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženicima isprazniti stan koji se nalazi na visokom prizemlju zgrade u S., površine 33,50 m², a koja zgrada je sagrađena na čest. zem. 9696/1 z.u. 1255 k.o. S., te da taj stan predaju slobodan od osoba i stvari tužiteljima, te je naloženo tuženicima da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 4.596,00 kn. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinaku na način da se tužbeni zahtjev odbije ili podredno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije dopuštena.

Vrijednost predmeta spora računa se prema jednogodišnjoj najamnini kada se kao objekt predmeta spora pojavljuje stan, pa i onda kada se traži iseljenje iz stana osoba koje se njime koriste bez pravne osnove.

Ovdje je upravo objekt predmeta spora stan iz kojeg se traži iseljenje tuženika kao osoba koje koriste stan bez pravne osnove.

Iz obavijesti Grada S., Odsjeka za poslove stanovanja od 12. veljače 2002. proizlazi da je najamnina za sporni stan u studenom 1997. godine, kada je podnesena tužba iznosila 36,32 kn.

Prema tome jednogodišnja najamnina za sporni stan iznosi 435,84 kn, a prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92) koju ovdje treba primijeniti s obzirom na datum donošenja pobijane odluke, revizija nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn. Dakle radi se o nedopuštenoj reviziji jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 3.000,00 kn.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 389. st. 2. i 392. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99) riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2002.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.