Rev-696/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-696/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ć. V. iz P., zastupanog po punomoćnicima S. S., R. B. i T. V., odvjetnicima u P., protiv tuženika E. o. d.d. M., Podružnica P., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz O. G., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli od 12. listopada 1998. godine, br. Gž-1325/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 20. svibnja 1998. godine, br. P-1282/96, u sjednici održanoj dana 19. lipnja 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Prihvaća se revizija tuženika kao djelomično osnovana, pa se presuda Županijskog suda u Puli od 12. listopada 1998. godine, br. Gž-1325/98 i presuda Općinskog suda u Puli od 20. svibnja 1998. godine, br. P-1282/96 preinačuju u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i sudi:

Odbija se tužitelj sa daljnjim iznosom od 10.000,00 kn.

U preostalom dijelu revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnih troškova isplati iznos od 4.599,25 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati ukupan iznos od 67.500,00 kn (za fizičke bolove 15.000,00 kn, za strah 7.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 42.000,00 kn, te za naruženost 3.500,00 kn), dok je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 27.000,00 kn. Ujedno je tuženik obvezan tužitelju isplatiti parnični trošak u iznosu od 12.598,84 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je u cijelosti žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu.

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a protiv odluke o parničnim troškovima i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog, da se pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da se ukine.

Naime, tuženik smatra da su previsoko odmjerene naknade za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, te predlaže da se tužitelj odbije preko iznosa od 25.000,00 kn (za iznos od 17.000,00 kn), te također za fizičke bolove iznad 10.000,00 kn (za iznos od 5.000,00 kn).

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Među strankama nesporan je štetni događaj (29. kolovoza 1995. godine), kao i odgovornost tuženika, budući da je prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika na način da je svojim vozilom prešao na lijevu stranu kolnika i frontalno udario u motocikl kojim je upravljao tužitelj, kojom prilikom je tužitelj zadobio slijedeće ozljede: natuk lijeve potkoljenice i opekotine, udarnu razderotinu i ranu lijeve pete i prijelom baze lijeve donožne kosti, koji je uzrokovao pojavu sudeckove distrofije.

Dakle, sporno je i u ovoj revizijskoj fazi postupka primjena čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i dr. – dalje: ZOO) prilikom dosuđenja pravične naknade za fizičke bolove i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti.

U pravu je tuženik, kada tvrdi da je tužitelju dosuđena previsoka naknada za fizičke bolove u iznosu od 15.000,00 kn.

Cijeneći osobitosti konkretnog slučaja, a posebice intenzitet i trajanje bolova (4 dana jakih, 4 dana srednje jakosti i 6 mjeseci lakih bolova), ovaj sud nalazi da je zaista primjerena naknada za taj vid štete 10.000,00 kn, koji iznos predlaže tuženik, pa se tužitelju dosuđuje taj iznos, a odbija se s daljnjim iznosom od 5.000,00 kn.

U odnosu na pravičnu naknadu za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, a s obzirom na životnu dob tužitelja (rođen 1972. godine), te pojavnost trajnih posljedica koje se očituju u smanjenoj pokretljivosti i deformaciji lijevog stopala uslijed čega je tužitelju otežano čučanje, kao i sve fizičke aktivnosti vezane za nošenje tereta, trčanje, skakanje, uspinjanje, kao i obim invaliditeta (oko 17%), ovaj sud nalazi da je primjerena naknada za taj vid štete 37.000,00 kn, pa je tužitelja valjalo odbiti s daljnjim iznosom od 5.000,00 kn, dakle u ukupnom iznosu za nematerijalnu štetu s iznosom od 10.000,00 kn.

Kako u odnosu na presuđenje u pogledu glavne stvari nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti valjalo je odlučiti kao u dispozitivu temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je revizija tuženika odbijena kao neosnovana temeljem čl. 393. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

Kad visina troškova zastupanja odvjetnika u skladu s Tarifom za nagradu odvjetnika zavisi od vrijednosti predmeta spora, a ona se tijekom postupka mijenjala (jer je tužitelj povećavao tužbeni zahtjev), visina troškova za svaku radnju što ju je poduzeo odvjetnik određuje se s obzirom na vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja te parnične radnje, a ne prema visini konačno postavljenog zahtjeva.

Stoga je tužitelju određen trošak zastupanja prema troškovniku (list spisa 37) za one parnične radnje koje su navedene i to do 26. kolovoza 1997. godine na osnovi vrijednosti predmeta spora od 27.000,00 kn, a od tog datuma na vrijednost predmeta spora od 94.000,00 kn.

S obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu i to u razmjeru od 641% utvrđuje se trošak tužitelja (trošak zastupanja, troškovi takse na tužbu i presudu i trošak vještačenja u cijelosti) s iznosom od 7.552,62 kn.

S obzirom na djelomičan uspjeh tuženika u revizijskoj fazi postupka trošak tuženika i to trošak žalbe i revizije (razvrstan u tim podnescima) utvrđuje se s iznosom od 2.953,37 kn, pa se tužitelju na ime cjelokupnog troška postupka dosuđuje iznos od 4.599,25 kn.

U Zagrebu, 19. lipnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.