Rev-314/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 314/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja C. B. iz B., koga zastupa V. A., odvjetnik iz D. S., protiv tuženika J. M. iz Z., koga zastupa D. K., odvjetnik iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. srpnja 1991. br. Gž-5603/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. veljače 1991. br. Pn-327/82, u sjednici održanoj dana 14. travnja 1992.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i djelomično preinačuje presuda Okružnog suda u Zagrebu od 23. VII. 1991. br. Gž-5603/91-2 u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 28. veljače 1991. br. Pn-327/82 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 8.000.- HRD i sudi:

Tuženi J. M. dužan je tužitelju C. B. pored dosuđenog iznosa od 7.000. - HRD na ime nematerijalne štete još isplatiti daljnji iznos od 8.000. - HRD sa kamatama tekućim od 28.11.1991. do isplate po eskontnoj stopi Narodne banke Hrvatske uvećanoj za 20% obračunate primjenom konformne metode, u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Za preostali dio drugostepene presude kojim je prvostepena presuda potvrđena u odbijajućem dijelu za iznos naknade nematerijalne štete od 10.000 HRD revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Ukida se navedena drugostepena presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda u odbijajućem dijelu za iznos od 9.000 HRD naknade štete zbog radne nesposobnosti kao i troškovima postupka, te se u tom dijelu ukida i prvostepena presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 23. srpnja 1991. br. Gž-5603/91-2 odbijena je žalba tužitelja C. B. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-327/82 od 28. veljače 1991. u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 27.000 HRD (točka II izreke).

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavio reviziju tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija usvoji, da se ukinu nižestepene presude u pobijanom odbijajućem dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da se preinači i tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji uz obavezu naknade troškova postupka.

Na reviziju tužitelja nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji. Revizija tužitelja je djelomično osnovana.

Prvostepeni sud je utvrdio da je tuženi u cijelosti odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u vezi sa fizičkim napadom i nanošenjem tjelesne povrede od strane tuženoga.

Na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju i provedenog medicinskog vještačenja, prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj zadobio udarno krvne podij eve te oguljotine desne strane lica korijena nosa, posjekotine donje vijeđe desnog oka, posjekotine istostrane infraorbitralne regije, te posjekotinu gornjeg kapka lijevog oka. Od ovih povreda tužitelj je bio na bolovanju i radno nesposoban mjesec dana. Trpio je bolove jačeg intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta kroz tri dana, a slabije bolove kroz šest dana.

Uzimajući u obzir težinu povrede, mjesto povrede i trajanje i intenzitet pretrpljenih bolova, te imajući u vidu mjerila i kriterije za utvrđivanje takve vrste nematerijalne štete u vrijeme donošenja prvostepene presude, ovaj revizijski sud ocjenjuje da su nižestepeni sudovi pogrešnom primjenom materijalnog prava utvrdili tužitelju naknadu za pretrpljene bolove u visini od samo 7.000 HRD. Prema ocjeni ovog suda primjerena naknada u ovom slučaju treba iznositi 15.000 HRD, pa je stoga djelomičnim prihvaćanjem revizije preinačio nižestepene presude u odbijajućem dijelu naknade nematerijalne štete i dosudio još razliku od 8.000 HRD.

Nije razumljivo stanovište nižestepenih sudova u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete nastale zbog nesposobnosti za rad kroz mjesec dana.

Sama činjenica da je tužitelj bio radno nesposoban kroz mjesec dana, a da je inače radio i normalno privređivao, predstavlja pravni osnov za naknadu materijalne štete. Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj u spornom razdoblju uzeo neplaćeni dopust sa svrhom da bi izvodio radove u kući, ali sud pogrešno smatra da tužitelju ne pripada naknada, jer da je te radove mogao izvesti za vrijeme godišnjeg odmora ili da su ih mogli izvesti majstori.

Ako je tužitelju namjeravane radove izveo majstor umjesto njega, onda je tužitelj pretrpio štetu u visini troškova koje je imao zbog takvog načina izvođenja radova, jer tih troškova ne bi imao da je radove sam izvodio.

Zahtjev tužitelja za naknadu navedene materijalne štete ne može se u cijelosti odbiti samo iz razloga što tužitelj nije dokazao visinu štete. Ako tužitelj ne može dokazati visinu štete, sud je dužan ocijeniti paušalno temeljem čl. 223. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - "NN" br. 53/91) po slobodnoj ocjeni visinu naknade uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja i vrijednost radova koje bi tužitelj mogao izvršiti da nije bio nesposoban za posao.

U ponovljenom postupku prvostepeni sud će utvrditi visinu naknade materijalne štete na izloženi način, te će u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o zahtjevu kao i troškovima cjelokupnog postupka.

U Zagrebu, 14. travnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v. r.