Rev-450/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 450/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. Š. iz B., i N. S. iz V. K., zastupanih po punomoćniku P. L., odvjetniku iz B., protiv tuženika G. B. i M. B., oboje iz B., koje zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnica iz B., radi isplate, i u pravnoj stvari protutužitelja G. B. i M. B., protiv protutuženih N. Š. i N. S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženih - protutužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 25. srpnja 1996. godine, br. Gž 954/96, kojom je potvrđena presuda Općisnkog suda u Bjelovaru od 17. srpnja 1995. godine, br. P 192/94, u sjednici održanoj 11. listopada 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom:

- obvezani su tuženici G.B. i M.B. isplatiti tužiteljima N.Š. i N.S. novčanu svotu od 5.994,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. ožujka 1994. godine do isplate, te tužiteljima solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.447,45 kn (I), dok su tužitelji za više traženo do iznosa od 6.937,50 kn odbijeni s tužbenim zahtjevom (II),

- odbijen protutužben zahtjev protutužitelja G.B. i M.B. prema tuženima N.Š. i N.S. upravljen na isplatu iznosa od 10.580 DEM, u protuvrijednosti kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 1993. godine do isplate (III),

- odbijen prijedlog tuženih - protutužitelja za izdavanje privremene mjere zabranom tužiteljima - protutuženima otuđenje nekretnine za kućom u B., upisane u z.u.br. 3350 k.o. Grad B. (IV).

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženih - protutužitelja i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženi - protutužitelji pravovremeno su izjavili reviziju pozivom na revizijske razloge bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložili su da nižestupanjske presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obvežu tuženici da im isplate određenu novčanu svotu što su određeno vrijeme neovlašteno koristili stan u njihovoj vlasnosti i iz tog osnova imali određenu korist, dok su tuženici - protutužitelji protutužbom zatražili da se tužitelji - protutuženici obvežu da im isplate određenu novčanu svotu na ime izdataka koje su imali za uzdržavanje prednika tužitelja - tuženih, koji je bio do smrti vlasnik kuće u kojoj su tuženici stanovali u spornom razdoblju.

Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi:

- da je Đ.Š. do smrti (1. ožujka 1993. godine) bio vlasnik kuće u B., J. K. …, i da su istog poslije njegove smrti naslijedili tužitelji na jednake dijelove,

- da su tuženici G.B. i M.B. temeljem sporazuma sa Đ.Š. koristili njegov stan u prizemlju kuće u B., J. K. …, površine 135 m5, prema kojem sporazumu su tuženici besplatno koristili stan uz obvezu plaćanja režije za 1/2 dijela i uz daljnju obvezu da pomažu Đ.Š. u održavanju kuće i istom pripremaju hranu za dnevne objede,

- da su tužitelji nakon smrti Đ.Š., kao njegovi nasljednici, zatražili da tuženici isele iz stana u prizemlju rečene kuće, a da su tuženici stan napustili tek 1. ožujka 1994. godine,

- da su tuženici koristeći neovlašteno rečeni stan tužitelja za vrijeme od 1. ožujka 1993. do 1. ožujka 1993. godine imali korist izraženu u novčanom iznosu od 5.994,00 kn.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (u smislu odredbe čl. 386. ZPP.

Nije počinjena ni bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP na koje revizija upire, jer suprotno tvrdnji revidenata, drugostupanjski je sud ocijenio sve relevantne okolnosti istaknute u njihovoj žalbi protiv prvostupanjske presude.

Temeljem gore izloženih utvrđenja nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 219. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) kada su obvezali tužene da solidarno isplate tužitelju svotu od 5.994,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 1994. godine do isplate, a to iz razloga što su neovlašteno koristili stan tužitelja za vrijeme od 1. ožujka 1993. do 1. ožujka 1994. godine, a odbili protutužbeni zahtjev tuženih - protutužitelja usmjeren na isplatu uloženog za uzdržavanje prednika tužitelja.

Prema odredbi čl. 219. ZOO, kad je netko tuđu stvar upotrijebio za svoju korist, imatelj može zahtjevati, neovisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od upotrebe.

Suprotno onome što se ističe u reviziji, pravilnim se pokazuje zaključak nižestupanjskih sudova, da je postojao sporazum između sada pok. Đ.Š. i tuženih G. i M.B., prema kojem su tuženici besplatno koristili njegov stan, a za uzvrat se obvezali istome, kao vlasniku stana, pripremati hranu, djelomično se brinuti o uzdržavanju zgrade i plaćati jednu polovicu režije. Kod takvog činjeničnog zaključka, i prema prosudbi ovog suda, neutemeljenim se pokazuje protutužbeni zahtjev upravljen na isplatu onog što su tuženi uložili pri pomaganju pok. Đ.Š., prednika tužitelja.

Pravilno su, najzad, nižestupanjski sudovi utvrdili i visinu potraživanja tužitelja prema tuženima, koja je utvrđena putem odgovarajućeg vještaka, koji je kod utvrđenja visine imao u vidu sve bitne elemente za ocjenu o tome.

Iz svega izloženog slijedi da se nisu ostvarili razlozi na koje revizija ukazuje, te da nema povreda procesnog i materijalnog prava na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zato je reviziju valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. listopada 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.