Revr-1501/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1501/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. Č. iz N. G., kojeg zastupaju punomoćnici N. M., I. G., D. S. i D. J., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu N. M., I. G., D. S. i D. J. u N. G., protiv ovršenice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški, Građansko-upravni odjel, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-2285/2011-2 od 18. srpnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Novoj Gradiški broj Ovr-825/06-9 od 17. ožujka 2011., u sjednici održanoj 19. srpnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Novoj Gradiški broj Ovr-825/06-9 od 17. ožujka 2011. odbačen je prijedlog za ovrhu od 28. rujna 2006.

Rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž- 2285/2011-2 od 18. srpnja 2011. odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, postavljajući četiri pitanja. Smatra da o rješenju tih pitanja ovisi odluka u sporu, a koja da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer postoji različita praksa nižestupanjskih sudova, a Vrhovni sud još nije zauzeo shvaćanje o istima. Predložio je stoga ukinuti nižestupanjska rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Revident je u reviziji naznačio četiri pravna pitanja:

„1. Kakvu pravnu prirodu (obračun plaće, „obračun iznosa“ ili nešto drugo) ima dostavljena dokumentacija o izračunatoj plaći, radi uvećanja po ZPPDS-u (Zakon o područjima posebne državne skrbi), ovjerenu po ovršeniku, u ovršnim postupcima radi plateža dijela tako uvećane bruto plaće koji poslodavac nije platio, odnosno predstavlja li taj obračun iznosa plaće ovršnu ispravu podobnu za provedbu ovrhe onog dijela plaće koji poslodavac RH za MUP, nije platio, sukladno zakonu o radu, čl. 83.a st. 2. (sada čl. 85. st. 2.)?

2. Može li se razlika za plaćanje do cijelog bruto iznosa izračunati podrednom primjenom ZPP-a, u ovršnom postupku, kao razlika iznosa iz dviju ovršnih isprava koje među strankama nisu sporne u smislu da predstavljaju podatke kolika je bila plaća i kakova bi trebala biti?

3. Odnose li se pravila o obveznim doprinosima, porezima itd. i na RH, ako poreze i doprinose nije platila RH za svoje policijske službenike, kao na sve ostale poslodavce?

4. Može li se pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (81/10) primjenjivati retroaktivno?„

U odnosu na prvo postavljeno pravno pitanje, ovaj sud je pošao od utvrđenja nižestupanjskih sudova da dokumentacija koju je ovrhovoditelj dostavio uz prijedlog ne sadrži tražbinu čije ostvarenje ovrhovoditelj traži u ovom ovršnom postupku, pa slijedom takvog utvrđenja ovako postavljeno pitanje ima karakter činjeničnog pitanja, a ne pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ustavni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje u svojoj odluci broj U- III-2035/2011 od 19. siječnja 2012. kojom je odbio ustavnu tužbu kao neosnovanu podnesenu protiv odluke Općinskog suda u Novoj Gradiški i Županijskog suda u Slavonskom Brodu koji su odbacili prijedlog za ovrhu, ocijenivši da priložena dokumentacija s podacima za obračun razlike između plaćenih i neplaćenih poreza, prireza i doprinosa za pojedine godine rada podnositelja ne predstavljaju ovršnu ispravu za isplatu dužnih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i poreza na dohodak u smislu odredbe čl. 83.a ZR već samo zbirne podatke o plaćama ovrhovoditelja.

Postavljajući drugo pitanje ovrhovoditelj je pošao od pretpostavke da postoje dvije ovršne isprave, odnosno da dostavljena dokumentacija uz prijedlog za ovrhu ima karakter ovršne isprave. Ocjenjujući dopuštenost tog pitanja, treba reći da je ovršni postupak strogo formalni postupak u kojem se vrši prisilna naplata tražbina na koje se odnose ovršne odnosne vjerodostojne isprave. Stoga, u situaciji kada su sudovi odbacili prijedlog za ovrhu jer uz prijedlog za ovrhu nije dostavljena ovršna isprava, odluka u ovom ovršnom postupku ne ovisi o odgovoru odnosno rješenju postavljenog pitanja.

U odnosu na treće postavljeno pitanje ovaj sud je ocijenio da ono nije važno za odlučivanje u ovom ovršnom predmetu, jer u konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi svoju odluku ne temelje na utvrđenju postoji li obveza plaćanja poreza odnosno doprinosa i pritom ne rade razliku je li poslodavac Republika Hrvatska odnosno neki drugi poslodavac.

Četvrto postavljeno pravno pitanje u reviziji odnosi se na retroaktivnu primjenu Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine. Budući da odluke nižestupanjskih sudova nisu donesene primjenom odredaba toga Pravilnika, prema ocjeni revizijskog suda, ne radi se o pravnom pitanju važnom za odlučivanje u ovom ovršnom postupku niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 12. OZ odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 19. srpnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v. r.