I Kž-50/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-50/00-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec, Josipa Budinskog, Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G. i dr. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama opt. D. G., opt. Z. P. i državnog odvjetnika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Splitu br. K-66/98 od 2. travnja 1999. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 10. rujna 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaćaju se žalbe opt. D.G. i opt. Z.P., ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba državnog odvjetnika za sada je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Splitu proglasio krivim D.G. i Z.P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona (KZ) i uz primjenu čl. 57. st. 2. toč. b. KZ osudio je D.G. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a Z.P. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koje im je, temeljem čl. 63. st. 1. KZ, uračunao vrijeme provedeno u pritvoru. Temeljem čl. 82. st. 1. i 2. KZ opt. G. sud je oduzeo imovinsku korist u iznosu od 6.600 DEM, 50 USA dolara i 3.860,00 kn, a opt. Z.P. u iznosu od 525,00 kn.

Temeljem čl. 173. st. 7. KZ optuženicima je oduzeta ta droga privremeno oduzeta potvrdama koje se nalaze u spisu predmeta.

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP sud je optuženike obavezao da naknade trošak kaznenog postupka i to svaki u iznosu od po 1.200,00 kn.

Protiv ove presude podnijeli su žalbe obojica optuženika i državni odvjetnik. Opt. D.G. podnio je žalbu putem svoje braniteljice D.K., odvjetnice iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, ali koja je posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili da se preinači na način da mu se izreče blaža kazna.

Opt. Z.P. podnio je žalbu putem svog branitelja R.L., odvjetnika iz Odvjetničkog ureda R.J.– R. L. iz S., zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, predloživši da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se ona preinači na način da se optuženicima izreče kazna zatvora u duljem trajanju, koja će biti primjerena počinjenom kaznenom djelu.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

Postupajući po zahtjevu opt. D.G. iznesenom u žalbi, o sjednici vijeća obaviještena je njegova braniteljica D.K., koja u zakazano vrijeme nije pristupila na sjednicu, te je sjednica, temeljem čl. 374. st. 4. ZKP održana u njenoj odsutnosti, a u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji je predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika i na u njoj predloženi način preinači pobijana presuda, a da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe optuženika su osnovane, dok o žalbi državnog odvjetnika ovaj sud nije raspravljao, jer je postala bespredmetnom.

U pravu su optuženici kada tvrde da se odluka o njihovoj odgovornosti za kazneno djelo za koje su proglašeni krivima temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i kada navode da u presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, u čemu nalaze da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

I po ocjeni ovog suda nejasno je na temelju kojih je dokaza sud prvog stupnja utvrdio da su se optuženici udružili da bi, radi prodaje, kupovali drogu, a zatim ju prodavali ili nudili na prodaju, a ostalo je nejasno i na temelju čega je sud utvrdio da je opt. D.G. nabavio najmanje 3.180,40 grama marihuane, a zatim prodao raznim osobama 2.347,29 grama, a optuženiku P. 120 grama, od kojih je P. prodao raznim osobama najmanje 70 grama, kao što to proizlazi iz izreke pobijane presude, kada u odnosu na te okolnosti sud nije naveo razloge u pobijanoj presudi, na što se s pravom ukazuje u žalbama obojice optuženika.

Iz provedenih dokaza i to prvenstveno potvrda o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je pretragom stana opt. D.G. pronađeno i oduzeto 833,11 grama opojne droge marihuana, a da je od opt. Z.P., prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta koja se nalazi na listu 5 spisa, oduzeto oko 60 grama droge.

U spisu predmeta nema niti jednog dokaza da je opt. G. kupio 3.180,40 grama droge, niti da bi ju bilo kome prodavao, osim opt. P., jer taj optuženik navodi u svojoj obrani da je u dva navrata kupio od G. marihuanu u količini od po 50 do 60 grama. Sud u presudi ne navodi zašto smatra i na temelju čega je utvrdio da se radi o količini droge koja je navedena u izreci presude, pa su u tom dijelu razlozi presude ostali potpuno nejasni.

U obrazloženju presude, na str. 11, sud samo konstatira da su optuženici "počinili kazneno djelo kvalificiranog oblika" i da su se "udružili radi vršenja tih djela", te navodi da je "za vršenje djela dovoljno poduzimanje samo jedne radnje, a ne samo dogovor koji bi išao na izvršenje radnje", ali se uopće ne navodi iz kojih dokaza proizlazi da su se optuženici udružili da bi zajednički nabavljali i prodavali drogu, pa su u pravu optuženici kada tvrde da su o toj odlučnoj činjenici za kvalifikaciju kaznenog djela u presudi izostali razlozi, čime je i po ocjeni ovog suda počinjena bitna povreda iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Valja odmah reći da sud o toj činjenici nije bio niti u prilici navesti razloge, jer za sada nema dokaza o postojanju dogovora između optuženika o zajedničkom djelovanju prilikom kupnje i prodaje droge.

Niti jedan od optuženika ne govori o tome. Opt. G. je tijekom istrage tvrdio da, doduše, poznaje P. , ali da nisu bili bliski i da P. nikad nije dolazio u njegov stan, a na glavnoj raspravi je donekle izmijenio obranu tvrdeći da je P. dolazio k njemu i da mu je upravo on podmetnuo drogu koja je prilikom pretrage stana pronađena. Opt. P. tvrdi da je u narkomanskim krugovima saznao da marihuanu može kupiti od G. i koji je njegov broj mobitela, te da je s njim bio u kontaktu samo u dva navrata kada je kupovao marihuanu. Doduše svjedok D.L. , čiji iskaz sud ocjenjuje pristranim, pa ga ne prihvaća, potvrdio je da je P. dolazio u stan D.G. i donosio drogu koju su onda zajednički pušili, ali se ni iz tog iskaza ne može zaključiti da je postojala bilo kakva zajednička aktivnost optuženika usmjerena na distribuciju droge.

Prema tome i ovo vijeće prvenstveno smatra da se odluka o odgovornosti optuženika za kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, iako zbog propusta suda, kojima je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, o kojima je prethodno bilo riječi, ovaj sud nije mogao temeljito ocijeniti sve žalbene prigovore vezane uz žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Upravo radi toga sud je prihvatio žalbe optuženika i ukinuo pobijanu presudu, te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće, a zbog takve odluke žalba državnog odvjetnika postala je za sada bespredmetnom.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano. Pažljivo će i temeljito analizirati sve dokaze koji će se provesti i koji se nalaze u spisu predmeta i nakon toga ocijeniti da li su se optuženici udružili za vršenje kaznenog djela zlouporabe opojnih droga i time počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ ili za takvo udruživanje nema dokaza, pa će onda ocijeniti da li su ostvarili elemente nekog drugog i kojeg kaznenog djela. Utvrdit će na nesumnjiv i pouzdan način koja je količina predmetom kaznenog djela koje su počinili opt. D.G. i Z.P. i tek nakon toga će donijeti novu presudu u kojoj će navesti jasne i logične razloge o svim odlučnim činjenicama.

Iz naprijed iznesenih razloga riješeno je kao u dispozitivu (čl. 389. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 10. rujna 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Katica Jelić, v.r.