Legislator Case Law & Legislation
Rev-1348/1994-2 AI generated

Supreme Court partially allows damages for pain and fear but rejects nursing aid based on incorrect valuation method.

Case Number Rev-1348/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a lower court's judgment regarding non-material damages. The court found that while the plaintiff suffered physical pain and fear, the awarded amounts for these were adjusted to reflect the actual intensity and duration of the injuries. However, the court rejected the portion of the claim for nursing aid because the lower courts incorrectly used a care center price list instead of the plaintiff's net income, leading to the case being remanded for retrial on that specific issue.

Legislator headnote

AI generated

čl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 223. ZPP: Non-material damages for physical pain and fear are quantified based on the intensity and duration of suffering, whereas compensation for nursing aid must be calculated according to the net earnings of a person capable of providing such care in the relevant location, not a care center's price list.

Keywords

AI generated
non-material damages nursing aid compensation physical pain assessment care center price list net earnings valuation remand for retrial Zakon o obveznim odnosima

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1348/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja Đ.S. iz Z., koju zastupa J.D. iz Z., protiv tužene "C. . o. " d.d. Z., ... , radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1993. br. Gž 4396/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. veljače 1993. br. Pn 3627/92, u sjednici održanoj dana 13. prosinca 1995.,

presudio je i riješio je:

Djelomično se prihvaća, a djelomično odbija revizija tužene te se u odnosu na tužbeni zahtjev za nematerijalnu štetu (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženje) preinačuju u dosuđujućem dijelu presuda Županijskog suda u Zagrebu od 13. srpnja 1993. br. Gž 4396/93 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. veljače 1993. br. Pn 3627/92 i sudi:

Tužena je dužna tužiteljici na ime nematerijalne štete (za fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženje) isplatiti iznos od 4.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 1993. do isplate - sve u roku od 15 dana.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva na ime nematerijalne štete u iznosu od 4.900,00 kn tužitelj se odbija.

U dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć u iznosu od 432,00 kn kao i u odluci o parničnim troškovima nižestupanjske presude se ukidaju i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije ostavlja se za odluku o glavnoj stvari.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio naloženo je tuženoj da tužiteljici na ime naknade štete plati iznos od 8.832,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. veljače 1993. do isplate, te da joj naknade parnični trošak u iznosu od 511,00 kn, dok je tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.168,00 kn odbijena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužena je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se nižestupanjske presude preinače i tužiteljici dosude manji iznosi na ime naknade štete ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica trpila fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 8 dana, 14 dana boli srednje jakosti i nakon toga povremene boli slabe jakosti 45 dana.

Utvrđeno je da je tužiteljica pretrpila jači strah u trajanju od 2-3 dana.

S obzirom na takav intenzitet i vrijeme trajanja fizičkih boli i straha ovaj revizijski sud u skladu sa usvojenim kriterijima sudske prakse u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima primjerenom naknadom štete za fizičke boli smatra iznos od 1.100,00 kn, a za strah u iznosu od 1.000,00 kn pa se tužiteljici po tim osnovima dosuđuju ti iznosi a preostali dio tužbenog zahtjeva po tim osnovima odbija kao neosnovan. Tužiteljičina opća i radna sposobnost trajno je smanjena za svega 10%, pa stoga ovaj revizijski sud za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao primjerenu naknadu štete tužiteljici dosuđuje iznos od 1.300,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva po tom osnovu odbija kao neosnovan.

Zbog ozljeda kod tužiteljice je uočljiva naruženost na granici između manjeg do srednjeg stupnja i zato ovaj revizijski sud smatra da je po tom osnovu u smislu odredbi čl. 200. Zakona o obveznim odnosima primjerena naknada štete u iznosu od 1.200,00 kn, pa se tužbeni zahtjev po tom osnovu preko iznosa od 1.200,00 kn odbija kao neosnovan. Zbog izloženog je revizija tužene u odnosu na nematerijalnu štetu djelomično prihvaćena i tužiteljici dosuđeno na ime nematerijalne štete iznos od 4.600,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva na ime nematerijalne štete u iznosu od 4.900,00 kn odbijen kao neosnovan.

Revizija tužene u odnosu na dosuđenu naknadu štete za tuđu pomoć u cijelosti je prihvaćena. To zbog toga jer su sudovi nižeg stupnja u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva pogrešno primijenili materijalno pravo kada su naknadu štete po tom osnovu utvrdili po cjeniku Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući. To zbog toga jer tužiteljica nije primala pomoć od navedenog centra jer su joj pomoć pružali njezini ukućani pa se u takvom slučaju, naknada štete za tuđu pomoć, prema usvojenoj sudskoj praksi utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji, visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocijeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

Zbog svega izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku nastalom u povodu revizije temelji se na odredbi st. 3. čl. 166. ZPP.

U Zagrebu, 13. prosinca 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.