Revr-755/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 755/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz Z., zastupanog po punomoćnici M. Đ., odvjetnici u Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžr-131/12-2, od 14. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pr-5033/10-56 od 21. srpnja 2011. , u sjednici održanoj 16. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje opstojnosti Ugovora o službi u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske (u nastavku: RH), zaključenog između tužitelja i tužene RH od ..., kao i da se naloži tuženoj isplata neisplaćenih plaća počevši od ... do ... u mjesečnim iznosima pobliže naznačenim u tom dijelu izreke. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženoj nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 13.637,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst - u nastavku: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392.a) ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da opstoji Ugovor o službi u MORH-u sklopljen ... uz nalog da mu tuženik isplati neisplaćene plaće za razdoblje od ... do ...

Revident je tijekom prvostupanjskog postupka tvrdio da mu je tuženik, protivno odredbama ugovora i bez pisane obavijesti o raskidu istog, dana ... usmeno priopćio da preda svu službenu dokumentaciju i samokres jer da će biti vraćen na posao kada se protiv njega završi kazneni postupak (zbog krivotvorenja novca). Tek dana ... da je dobio obavijest o tome kako nije evidentiran kao počinitelj takvog djela pa da ga je tuženik doveo u zabludu jer je radni odnos raskinut, navodno iz razloga počinjenog kaznenog djela koje se goni po službenoj dužnosti. Zbog toga je ... podnio tužbu u ovom postupku.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da tužitelj, dokazujući navode iz tužbe, u dokazne svrhe dostavio: - potvrdu MORH-a od ... iz koje proizlazi da je bio djelatni pripadnik ..., - potvrdu ZNG-a od ... iz koje proizlazi da je bio pripadnik SSVP-e pri ..., - rješenje HZMO-a od 30. listopada 2008. kojim mu je na osnovi članka 15. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata („Narodne novine“, broj 174/04, 92/05, 2/07 i 107/07.) priznato pravo na invalidsku mirovinu.

Također je utvrđeno da tužitelj nije dostavio pisani ugovor o službi u MORH-u, s tim da pravna služba MORH-a nije osporila da bi tužitelj doista bio pripadnik ..., ali u vremenu od ... do ... s tim da je do raskida tog ugovora došlo temeljem sporazuma. Naknadno tijekom postupka tužena ustvrđuje da ne raspolaže odnosnim ugovorom i da taj ugovor zapravo nije ni sklopljen.

Na temelju ovako utvrđenih odlučnih činjenica, pozivajući se na odredbe iz članka 16. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 52/91), prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj (iako je sukladno članku 219. ZPP-a upozoren na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza) nije dokazao da bi stupio u oružane snage RH, niti temeljem akta o prijamu u djelatnu vojnu službu, a niti ugovorom o djelatnoj vojnoj službi, s tim da priloženi dokazi ne predstavljaju akt o prijamu u djelatnu vojnu službu, stoga je odbio tužbeni zahtjev.

Prihvaćajući takvu prosudbu dokaza, za koju utvrđuje da je sukladna odredbi iz članka 8. ZPP-a, drugostupanjski sud zaključuje istovjetno kao i sud prvog stupnja, tj. da postojeće potvrde nemaju značenje koje im pridaje tužitelj jer da same po sebi još ne dokazuju postojanje tužiteljevog radnog odnosa kao djelatne vojne osobe u službi MORH-a, odnosno da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je sklopio sporni ugovor. Neosnovano revident osporava prosudbu izvedenih dokaza (ukazujući naročito na iskaze saslušanih svjedoka) jer je sud prvog stupnja u ovom postupku pravilno primijenio odredbe iz članka 8. i 219. u svezi s člankom 298. ZPP-a.

U tom je smislu pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje onog što je zapravo predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku, dakle, opstojnost ugovora o službi u MORH-u. Tu okolnost iz izvedenih dokaza doista nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi, a činjenica da je tuženik priznao tužiteljevu pripadnost ... i to u vremenu od ... do ..., o čemu je moguće zaključiti i iz pisane dokumentacije u spisu, imajući na umu sve okolnosti slučaja, a posebno i ono što tvrdi sam tužitelj, bez daljnjega nije dovoljna za utvrđenje da sporni ugovor opstoji u trenutku podnošenja tužbe te da kao takav proizvodi sve pravne učinke.

Naime, revident na osnovi tvrdnje da bi do ... obavljao službu u MORH-u neosnovano zaključuje da i nadalje opstoji sporni ugovor o vojnoj službi za koji su nižestupanjski sudovi utvrdili da njegovo postojanje nije dokazano niti ugovorom o primanju u službu ni aktom o upućivanju u oružane snage.

Međutim, sve kad bi se uzelo da je poslodavac, kako to tvrdi revident, povrijedio odredbe spornog ugovora još u ... jer bi navodno samovoljno i nezakonito raskinuo odnosni ugovor, tužitelju su nedvojbeno stajala na raspolaganju učinkovita sredstva pravne zaštite bilo upravne ili radnopravne naravi, koja neupitno nije iskoristio. Takvo je stanje trajalo, kako to sam tužitelj izrijekom navodi, od ... sve do ..., u kojem vremenu nesporno nije obavljao nikakvu vojnu službu (a niti mu je isplaćivana plaća) pa je već iz tih činjenica, neovisno od utvrđenja nižestupanjskih sudova, očita neosnovanost tužbenog zahtjeva na utvrđenje opstojnosti predmetnog ugovora.

Zbog toga je i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

Iz navedenih je razloga, ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 392.a ZPP, utvrđeno da se nisu ostvarili revizijski razlozi pa je na temelju članka 393. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 16. listopada 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.