I Kž-1231/2007-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1231/07-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, Lidije Grubić Radaković, Dražena Tripala i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. T., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi sa čl. 33. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. I. T. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Koprivnici od 31. listopada 2007., br. K-28/07, u sjednici održanoj dana 19. veljače 2008., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. sc. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Žalbe državnog odvjetnika i opt. I. T. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Koprivnici br. K-28/07 od 31. listopada 2007. opt. I. T. oglašen je krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ-a za koje mu je uz primjenu odredbe čl. 57. st. 4. toč. d) i a) KZ-a utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ-a za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je primjenom odredbe čl. 60. st. 1. i 2. toč. c) KZ-a osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. KZ-a uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. kolovoza 2007., pa nadalje.

Temeljem čl. 76. KZ-a prema optuženiku primijenjena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola koja će se izvršavati do prestanaka razloga zbog kojih je primijenjena, a u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora. Konačno temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP-a.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odnosu na visinu kazne, te da optuženiku izrekne jedinstvenu kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

I Kž 1231/07-4

Žalbu je podnio i opt. I. T. po branitelju M. B., odvjetniku u K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene zakona te odluke o kazni, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu odluku preinači na način da optuženika proglasi krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 99. st. 2. KZ-a, te sukladno tome cijeni sve olakotne okolnosti koje postoje na strani optuženika na način da ublaži izrečenu kaznu koja bi bila adekvatna i u dovoljnoj mjeri utjecala na optuženika da ubuduće ne čini ovakvo kazneno djelo.

Na žalbe nije odgovoreno.

Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom br. KŽ-DO-2213/07. od 2. siječnja 2008. predlaže prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, a žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

Žalbe državnog odvjetnika, te optuženika I. T. nisu osnovane.

O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni

Optuženik žalbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali se žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne obrazlaže. Žalitelj tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i to isključivo u odnosu na postojanje namjere optuženika da liši života oštećenika Y. K.. Pritom se apostrofira da je optuženik tog dana bio pijan, da je bio smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri, da je pogrešno smatrao da mu prijeti opasnost od oštećenika koji mu se približavao uslijed čega da diže nož, ali ne sa namjerom da oštećenika liši života, već da sa sebe otkloni opasnost. Pritom žalitelj priznaje da je riječ o pogrešnoj prosudbi zbog stanja u kakvom se nalazio, a što je utvrdio vještak psihijatrijske struke.

Prvostupanjski sud utvrdio je da je optuženik, kritične prigode, oštećeniku Y. K. nožem oštrice dužine 15,5 cm, zamahom srednjeg intenziteta, zadao ubod u lijevu stranu trbuha čime mu je nanio ubodnu ranu prednje trbušne stjenke, koja je prodirala u trbušnu šupljinu, ozlijedivši hvatište poprječnog debelog crijeva, koje povrede su teške i po život opasne, a do smrtnog ishoda nije došlo samo zahvaljujući pravovremenoj liječničkoj intervenciji, što se žalbom niti ne osporava.

Prvostupanjski suda pravilno smatra da je optuženik bio svjestan svog postupanja i da je znao da oštećenika može lišiti života i da je upravo ispoljio izravnu namjeru da proizvede takvu posljedicu, zadajući optuženiku ubod nožem koji je proizveo takve teške i po život opasne ozljede. To što je optuženik tempore criminis bio u pijanom stanju i zbog toga smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri ne znači da je time eliminirana njegovo postupanje sa izravnom namjerom, jer prije zadavanja uboda nožem oštećeniku K. Y., optuženik je zadao ubod nožem svojoj kćerki K. Š. koja je pokušala spriječiti ozljeđivanje na način da je stala između optuženika i oštećenika, a sve da ju ukloni kao prepreku u izvršenju nakane da oštećenika Y. K. liši života, kao što to s pravom zaključuje prvostupanjski sud. Uostalom, život ovog oštećenika spašen je samo zahvaljujući pravodobnoj liječničkoj intervenciji. Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je optuženik osoba koja ima dovoljno životnog iskustva da je znao da ubadanjem u stomak nožem takvih karakteristika svakako može oštećenika lišiti života i da je upravo postupao sa takvim ciljem.

I Kž 1231/07-4

Stoga se žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ovo kazneno djelo ukazuje neosnovanom, dok se u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede na štetu oštećenice Š. K. žalba niti ne podnosi.

Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika oglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede počinjeno sa izravnom namjerom na štetu svoje kćerke Š. K., te za kazneno djelo ubojstva u pokušaju s izravnom namjeru na štetu svog zeta Y. K., pa je neosnovana žalba i zbog pogrešne primjene kaznenog zakona.

O žalbama državnog odvjetnika te optuženika zbog odluke o kazni

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda optuženik je osoba poznije životne dobi (star 69 godina), neosuđivan je, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, tempore criminis bio je smanjeno ubrojiv i to u znatnoj mjeri, pa su po pravilnom stanovištu prvostupanjskog suda to okolnosti koje opravdavaju primjenu instituta zakonskog ublažavanja kazne iz čl. 57. st. 4. toč. d) i a) KZ-a za kazneno djelo ubojstva u pokušaju, kao što je to i učinio prvostupanjski sud, odmjerivši mu za to kazneno djelo kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Kako je za kazneno djelo teške tjelesne ozljede optuženiku utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, to, izričući optuženiku jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, prvostupanjski sud pravilno zaključuje, da će ta kazna postići svrhu individualne i generalne prevencije, tim prije, što je uz kaznu zatvora prema optuženiku primijenjena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, koje sankcije će polučiti svrhu izricanja kazneno pravnih sankcija uopće.

Stoga nije bilo osnova za prihvaćanje žalbi zbog odluke o kazni.

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o uračunavanju pritvora, te o troškovima kaznenog postupka u kom dijelu žalbe nisu niti podnesene.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ovaj sud nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio kakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom izloženog, a temeljem odredbe čl. 387. ZKP-a, valjalo je odbiti žalbe državnog odvjetnika i optuženika, te odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. veljače 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.