III Kr-111/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 111/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. E. M., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2012. broj Ko- 1894/09 i Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2013. broj Kž-1267/12, u sjednici održanoj dana 13. studenoga 2013.,

p r e s u d i o j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev os. E. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukida se pravomoćna presuda koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2012. broj Ko-1894/09 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 12. veljače 2013. broj Kž-1267/12 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Protiv os. E. M. odgađa se, odnosno prekida izvršenje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1894/09 od 18. lipnja 2012. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-1267/12 od 12. veljače 2013. osuđen je E. M. zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ/97 i dr. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik osobno s prijedlogom da se presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu, ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U skladu sa odredbom čl. 518. st. 3. ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dostavljen je Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na odgovor te je isti u svom pisanom podnesku broj KR-I-DO-319/2013 od 1. srpnja 2013. predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan.

III Kr 111/13-4

Zahtjev osuđenika podnesen je iz razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te se u istom navodi da je osuđeniku tijekom prvostupanjskog postupka povrijeđeno pravo obrane na raspravi, a također je došlo do povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku i ta je povreda utjecala na presudu.

U skladu s odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08 utvrđeno je da je osuđenik ovu povredu prava obrane isticao i u žalbenom postupku.

Naime, podnositelj zahtjeva navodi da se tijekom prvostupanjskog postupka koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu pod brojem Ko-1894/09, zbog kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. KZ/97 i dr., osuđenik nalazio na izdržavanju kazne zatvora po drugoj pravomoćnoj presudi u Kaznionici L., pa je slijedom toga imao pravo na branitelja po službenoj dužnosti što mu u navedenom slučaju nije osigurano.

Isto tako podnositelj zahtjeva navodi da je ovu povredu prava na obranu isticao u svojoj žalbi na prvostupanjsku presudu, međutim drugostupanjski sud u svojoj presudi broj Kž-1267/12 nije se uopće osvrnuo na te navode njegove žalbe, niti je dao bilo kakvo obrazloženje.

Uvidom u spis predmeta ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je doista os. E. M. na rasprave zakazane i održane dana 24. svibnja 2012. i 18. lipnja 2012. doveden iz Kaznionice L., te da je na raspravi od 24. svibnja 2012. upitan da li želi branitelja izričito naveo da se odriče prava na branitelja, što je i konstatirano u zapisniku sa te rasprave.

Međutim kako pravilno ističe podnositelj zahtjeva, u konkretnom slučaju došlo je do povrede prava na obranu os. E. M. protivno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. toč. c) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Naime, prema izraženom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske u više odluka, navedeno je da čl. 29. Ustava RH, osigurava optuženiku pravo na branitelja i nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, a na koje pravo optuženik mora biti upozoren, dok čl. 65. st. 2. ZKP/97 propisuje slučajeve obvezne obrane iz kojih, uz ostalo proizlazi da optuženik mora imati branitelja čim se protiv njega donese rješenje o pritvoru i za vrijeme dok pritvor traje, pa u kontekstu tog slučaja obvezne obrane, i na optuženika koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, odgovarajuće se imaju primijeniti odredbe čl. 65. st. 2., 5. i 7. ZKP/97 u pogledu prava na branitelja jer i u takvom statusu osoba protiv koje se vodi kazneni postupak ima ograničenu mogućnost komuniciranja s vanjskim svijetom, njezina su prva ograničena, te ima manju mogućnost angažiranja branitelja.

Isto stajalište zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u više svojih odluka, imajući pri tom u vidu odredbu čl. 3. toč. c) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja izrijekom navodi da „Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje slijedeća prava: da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde“.

Slijedom toga podnositelj zahtjeva pravilno ističe Odluku Ustavnog suda RH broj U- III-5096/2008 i Odluku Europskog suda za ljudska prava „I. vs. Švicarske“ iz 2003. i dr.

III Kr 111/13-4

Stoga je sud pred kojim se vodi kazneni postupak za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, dužan osigurati optuženiku koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora po drugoj presudi, branitelja po službenoj dužnosti, bez obzira na volju optuženika ili izraženi stav da će sam angažirati branitelja, jer u protivnom sud čini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP/97, ukoliko održi glavnu raspravu bez prisutnosti branitelja , a što nužno u žalbenom postupku dovodi do ukidanja presude.

Nadalje, a kako pravilno ističe podnositelj zahtjeva, isti je u svojoj osobnoj žalbi na prvostupanjsku presudu isticao povredu prava na obranu kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP/97, međutim drugostupanjski sud se u svojoj presudi uopće nije referirao na ove žalbene navode već je samo paušalno ocijenio da „...neosnovano I okrivljenik u žalbi ističe žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer nikakva takva povreda nije ostvarena pred prvostupanjskim sudom, a žalbeni navodi ovog okrivljenika obrazlažu žalbenu osnovu odluke o kaznenoj sankciji...“

Prema tome u konkretnom slučaju evidentno je u žalbenom postupku došlo do povrede odredbe čl. 391. ZKP/97 jer je drugostupanjski sud propustio u obrazloženju presude, odnosno rješenja, ocijeniti sve žalbene navode i iznijeti povrede zakona koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Slijedom svega iznesenog, zahtjev os. E. M. podnesen iz osnove u čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 trebalo je prihvatiti i ukinuti presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu, te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je prestala egzistirati pravomoćnost osude na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca, to je bilo potrebno odgoditi izvršenje ove kazne zatvora ukoliko osuđenik nije započeo s njezinim izdržavanjem, odnosno prekinuti, ukoliko je osuđenik već započeo izdržavati ovu kaznu zatvora.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano u ovoj presudi, a zatim donijeti novu i na zakonu utemeljenu presudu koju će pritom i valjano obrazložiti.

čl. 513. st. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci U skladu sa odredbom čl. 519. u vezi

ovog presude.

U Zagrebu, 13. studenoga 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.