Rev-11/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-11/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Zlatka Crnić, Vesne Milošević, Ivice Crnić i Jakoba Miletić, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja F. J. iz D. R., sada na privremenom radu u SR Njemačkoj, kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz K., protiv tužene F. D. iz S. N., N., K., radi plaćanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 25. rujna 1990. br. Gž-906/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 12. travnja 1990. br. P- 1282/88, u sjednici održanoj dana 27. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom tužitelj F. J. dužan je doprinositi za uzdržavanje zajedničkog djeteta stranaka za malodobnu F. I. mjesečno iznos od 450 DEM počam od 24.XII.1985. godine pa do 11.IV.1990. godine, a od 12. travnja 1990. pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od 600 DEM mjesečno, i to dospjele obroke odjednom, a u buduće dospijevajuće najkasnije do svakog 10-tog u mjesecu, sve na ruke majke i zz tužene F. D. u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Pobijanom drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda.

Revizijom tužitelj pobija drugostepenu presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije zahtjev zatražen za uzdržavanje malodobne Ivane, odnosno da se ukinu obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno niti se javni tužilac izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužitelj nije u pravu kada tvrdi da je pobijana presuda rezultat pogrešne primjene materijalnog prava i da su se njenim donošenjem ostvarili revizioni razlozi iz člana 385. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - dalje ZPP.

Naprotiv, pravilnom su primjenom materijalnog prava nižestepeni sudovi obvezali tužitelja da za uzdržavanje svoje mldb. kćerke Ivane plaća od 24.XII.1985. pa do 11.IV.1990. mjesečni iznos od 450 DEM, a od 12.IV.1990. pa nadalje, iznos od 600 DEM mjesečno, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s obzirom da je takova odluka rezultat valjano provedenog postupka (čl. 7. i 8. ZPP), a temelji se kako na potrebama mldb. I. tako i na mogućnostima njezinih roditelja odnosno tužitelja (čl. 260., 261. i 262. Zakona o braku i porodičnim odnosima "Narodne novine" br. 51/89 i 59/90).

Navodima u reviziji kraj izloženog, ne može stoga biti dovedena u pitanje valjanost i zakonitost pobijane odluke. To pak, što je pred nadležnim notarom u SR Njemačkoj a prije ovog spora sklopljena nagodba među strankama, po kojoj se tužitelj obvezao plaćati uzdržavanje za svoju mldb. kćerku I. (list 24., 25. i 26. spisa) ne isključuje pravo i obvezu suda da prilikom razvoda braka odluči i o uzdržavanju zajedničke mldb. kćeri stranaka (čl. 342. već citiranog Zakona o braku i porodičnim odnosima - dalje ZOBPO) stoga je pravilno obvezan tužitelj na plaćanje uzdržavanja s obzirom da je mldb. I. povjerena majci, na čuvanje i odgoj (čl. 334. ZOBPO).

Tvrdnja tužitelja da stranke žive u SR Njemačkoj pa da stoga ne bi bilo mjerodavno naše pravo također nije osnovana jer prema čl. 35. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 43/82), mjerodavno je pravo države čiji su državljani oba bračna druga u vrijeme podnošenja tužbe, a tužitelj niti ne tvrdi da to stranke nisu bile u vrijeme kada je tužba podnesena (22.IX.1983. godine).

Tužiteljeva pak tvrdnja da je tuženica državljanka SR Njemačke, istaknuta je tek u reviziji, a to znači da se radi o isticanju nove činjenice i pokušaju dokazivanja da je pobijana presuda rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu se međutim, zanemaruje da se revizija iz tih razloga niti ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Kako u postupku pred nižestepenim sudovima nisu počinjene niti bitne povrede iz čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP na što revizioni sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) trebalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 27. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.