Rev-x-179/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 179/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja mlljt. M. D. , drugotužitelja M. D. i trećetužiteljice I. B. D., svi iz Z., s time da prvotužitelja zastupa otac i zakonski zastupnik drugotužitelj, a svi zastupani po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., protiv prvotuženika E. o. d.d., Z., zastupanog po punomoćnicima D. G. i P. P., odvjetnicima u Z. i drugotuženika H. V. I. g. d.d. iz Z., zastupan po punomoćnicima V. K. i D. F., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji mlljt. prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1976/11-2 od 1. travnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-6552/03-93 od 1. ožujka 2010., u sjednici održanoj 17. veljače 2016.,

p r e s u d i o j e:

Revizija mlljt. prvotužitelja M. D. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku H. V. I. g. d.d., Z., ..., da isplati I tužitelju mldb. M. D. , iz Z., ..., na ime naknade štete iznos od 125.700,00 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koja teče od 01. ožujka 2010.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku H. V. I. G. d.d., Z., ..., da isplati I tužitelju mldb. M. D. , iz Z., ..., s osnova rente za tuđu pomoć i njegu isplati slijedeće iznose sa pripadajućim zakonskom zateznim kamatama utvrđenim čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02, 153/04), koje teku na iznose:

- 3.607,20 kn od 01. 02. 2004.g. do 31.12.2007.g.

- 3.607,20 kn od 01. 03. 2004.g. do 31.12. 2007.g.

- 3.607,20 kn od 01. 04. 2004.g. do 31.12. 2007.g.

- 3.607,20 kn od 01. 05. 2004.g. do 31.12. 2007.g.

- 3.607,20 kn od 01. 06. 2004.g. do 31.12. 2007.g.

- 3.686,40 kn od 01. 07. 2004.g. do 31.12. 2007.g.

- 3.686,40 kn od 01. 08. 2004.g. do 31.12. 2007.g.

- 3.686,40 kn od 01. 09. 2004.g. do 31.12.2007.g.

- 3.686,40 kn od 01. 10. 2004.g. do 31.12.2007.g.

- 3.686,40 kn od 01. 11. 2004.g. do 31.12.2007.g.

- 3.686,40 kn od 01. 12. 2004.g. do 31.12.2007.g.

- 3.782,40 kn od 01. 01. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.782,40 kn od 01. 02. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.782,40 kn od 01. 03. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.782,40 kn od 01. 04. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.782,40 kn od 01. 05. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.782,40 kn od 01. 06. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.868,80 kn od 01. 07. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.868,80 kn od 01. 08. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.868,80 kn od 01. 09. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.868,80 kn od 01. 10. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.868,80 kn od 01. 11. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.868,80 kn od 01. 12. 2005.g. do 31.12.2007.g.

- 3.981,60 kn od 01. 01. 2006.g. do 31.12.2007.g.

- 3.981,60 kn od 01. 02. 2006.g. do 31.12.2007.g.

- 3.981,60 kn od 01. 03. 2006.g. do 31.12.2007.g.

- 3.981,60 kn od 01. 04. 2006.g. do 31.12.2007.g.

- 3.981,60 kn od 01. 05. 2006.g. do 31.12.2007.g.

- 3.981,60 kn od 01. 06. 2006.g.d o 31.12.2007.g.

a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena u roku od 15 dana.

III Tuženik H. V. I. g. d.d., Z., ..., dužan je isplaćivati I tužitelju mldb. M. D.1 , iz Z., ..., od 01. srpnja 2006.g. pa nadalje do kraja života rentu u iznosu od 3.981,60 kn mjesečno, time da dospjeli obroci budu plaćeni od jednom sa zakonskom zateznom kamatom utvrđenom čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 153/04) koja teče od svakog pojedinog mjesečnog obroka do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a dospijevajuće iznose najkasnije do 5. u mjesecu, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se I tužitelj mldb. M. D.1 , iz Z., ..., u odnosu na tuženika H. V. I. g. d.d., Z., ..., s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 780.000,00 kn.

V Tuženik H. V. I. g. d.d., Z., ..., dužan je isplatiti III tužiteljici B. D. I., iz Z., ..., iznos od 55.000,00 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od 01. ožujka 2010.g. do isplate, sve u roku od 15 dana.

VI Odbija se III tužiteljica B. D. I., iz Z., ..., u odnosu na tuženika H. V. I. g. d.d., Z., ..., s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 165.000,00 kn, te u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem 2. tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na nematerijalnu štetu tekuću od zaključenja glavne rasprave pa do presuđenja, te u dijelu tužbenog zahtjeva u kojem 1. i 2. tužitelj na ime parničnog troška potražuju zakonsku zateznu kamatu od zaključenja glavne rasprave pa do presuđenja.

VII Tuženik H. V. I. g. d.d., Z., ..., dužan je isplatiti tužiteljima mldb. M. D.1 i B. D. I., oboje iz Z., ..., na ime parničnog troška iznos od 31.920,00 kn sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja teče od 01. ožujak 2010.g. sve u roku od 15 dana.“

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

„I Tužba je u odnosu na tuženika E. o. d.d. Z., ..., povučena.

II Tužba II tužitelja M. D.2 iz Z., ..., u odnosu na H. V. I. g. d.d., Z., ... je povučena.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„I Djelomično se uvažava žalba II.tuženika kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6552/03-93 od 1. ožujka 2010. godine u točki III izreke u dijelu u kojem je naloženo II.tuženiku da I.tužitelju naknadi štetu s osnove rente za tuđu pomoć i njegu za mjesec ožujak 2010. godine u iznosu od 829,28 kn te daljnju mjesečnu rentu sve do kraja života, te u točki VII izreke u dijelu u kojem je naloženo II.tuženiku da I. i III.tužiteljima naknadi parnični trošak preko iznosa od 20.470,500 kn pa do iznosa od 31.920,00 kn (za iznos od 11.449,50 kn) i sudi:

Odbija se I.tužitelj s daljnjim dijelom zahtjeva za isplatom rente s osnove tuđe njege i pomoći za mjesec ožujak 2010. godine u iznosu od 829,28 kn te s daljnjim iznosima mjesečne rente sve do kraja života te se odbijaju I. i III.tužitelji s daljnjim zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.449,50 kn.

II Djelomično se odbija žalba II.tuženika kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u točki I, II, V izreke, u točki VII izreke za iznos od 20.470,50 kn te u točki III izreke u dijelu u kojem je naloženo II.tuženiku da I.tužitelju plaća rentu do mjeseca veljače 2010. godine u mjesečnom iznosu od 3.981,60 kn te rentu za mjesec ožujak 2010. godine u iznosu od 3.152,32 kn.

III Odbija se žalba I. i III.tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se navedena presuda u dijelu u kojem nije u cijelosti prihvaćen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška. IV Odbijaju se I. i III.tužitelji sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

V Nalaže se I. i III.tužiteljima da II.tuženiku naknade trošak sastava žalbe u iznosu od 3.250,00 kn u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio mlljt. prvotužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju usvojiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška.

Prvotužitelj je popisao trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano prvotužitelj sadržajem revizije ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To zbog toga jer su razlozi pobijane presude, o svim odlučnim činjenicama, jasni i kao takovi ne proturječe sadržaju spisa.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su mlljt. prvotužitelj i trećetužiteljica bili putnici u vozilu reg. oznake ... kojim je upravljao drugotužitelj i da je to vozilo bilo osigurano kod drugotuženika,

- da je 18. rujna 2002. došlo do prometne nezgode koju je skrivio osiguranik prvotuženika upravljajući vozilom reg. oznake ...,

- da su trajne posljedice umanjile opću životnu i radnu sposobnost mlljt. prvotužitelja 100%,

- da je isti trpio bolove srednjeg intenziteta do dva mjeseca, slabog tri mjeseca,

- da mu je tuđa pomoć bila potrebna u četiri razdoblja i to od trenutka ozljeđivanja do 15.-og mjeseca života od tri sata dnevno, u drugom razdoblju od petnaest mjeseci do kraja druge godine života po šest sati dnevno, a od treće godine života pa nadalje po osam sati dnevno.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja (kao u izreci prvostupanjske presude), izrazivši pritom shvaćanje da se svote osiguranja iz police vozila zbrajaju, tako da ukupna svota osiguranja iznosi 2.800.000,00 kn.

Drugostupanjski sud je djelomično odbio, a djelomično prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio prvotužitelja s dijelom zahtjeva za isplatu rente s osnove tuđe njege i pomoći za mjesec ožujak 2010. u iznosu od 829,28 kn, te s daljnjim iznosima mjesečne rente sve do kraja života (toč. I. izreke – dio koji se pobija revizijom). Pritom je drugostupanjski sud izrazio shvaćanje da, obzirom se potražuje naknada štete temeljem osiguranja vlasnika odnosno korisnika motornih vozila od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama, a tuženici su osiguratelji različitih vozila, to da svaki od tuženika kao solidarnih dužnika može odgovarati samo do svote osiguranja za štetu na osobama, a to je u konkretnom slučaju kod oba osiguratelja i za svakog od njih iznos od 1.400.000,00 kn - čl. 941. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO) i čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97-pročišćeni tekst). Pritom se drugostupanjski sud pozvao i na pravno shvaćanje ovog suda izraženog u odluci Rev 876/1997-2. Osim toga, drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da sukladno čl. 414. ZOO kod pasivnih solidarnih obveza svaki solidarni dužnik odgovara za cijelu obvezu što znači da je vjerovnik ovlašten birati od kojeg će dužnika zahtijevati ispunjenje obveze i to tako da zahtijeva ili od svih solidarnih dužnika ili samo od jednog ili samo od nekih. Izbor koji je jednom vjerovnik učinio nije apsolutan, pa vjerovnik može odustati od već poduzetih zahtjeva od jednih i postaviti zahtjev prema drugim solidarnim dužnicima. K tomu da vjerovnik može od jednih zahtijevati potpuno namirenje, a od drugih samo djelomično ispunjenje jedne te iste obveze, a bude li obveza djelomično ispunjena, vjerovnik može po svom izboru ostatak zahtijevati od bilo kojeg sudužnika, pa i od onih od kojih je dobio djelomičnu isplatu, što znači da svi dužnici ostaju u obvezi do potpunog namirenja vjerovnika. No, kada jedan ili samo neki od dužnika ispuni obvezu u cijelosti, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Nakon ispunjenja obveze međusobni odnosi dužnika razrješavaju se prema odredbi čl. 423. i čl. 424. ZOO.

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pravilno.

Za štetu što je pretrpe treće osobe imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno (čl. 178. st. 4. ZOO).

Prema odredbi čl. 414. st. 1. ZOO, svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće, sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dužnik ispuni obvezu ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

Prema odredbi čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju obveza društva za osiguranje za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ne može po jednom štetnom događaju biti veća od iznosa što ga na prijedlog Direkcije za nadzor društva za osiguranje utvrdi Vlada Republike Hrvatske, ako ugovorom o osiguranju nije utvrđen veći iznos. Odredbom čl. 95. st. 3. Zakona o osiguranju propisano je da priznavanje valjanosti međunarodnih isprava i dokaza uključuje i garantiranje Hrvatskog ureda za osiguranje za obveze utemeljene na tim ispravama i dokazima do iznosa iz čl. 85. st. 1. toga Zakona. U konkretnom slučaju nije sporno da ugovorom o osiguranju za oba vozila nije bio ugovoren veći iznos, te da je obveza svakog od osiguratelja bila limitirana do iznosa od 1.400.000,00 kn, a sukladno tada važećoj Odluci o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti („Narodne novine“, broj 20/98) koju je na temelju odredbe čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju donijela Vlada Republike Hrvatske.

Slijedom izloženog i prema pravnom shvaćanju ovog suda, u situaciji kada je prvotuženik (E. o. d.d.) kao solidarni dužnik na temelju odredbe čl. 178. st. 4. ZOO naknadio dio štete oštećenicima (tužiteljima) iz štetnog događaja od 18. rujna 2002., pri čemu nije došlo do potpunog ispunjenja, obveza solidarnog dužnika tj. drugotuženika ugasila se u dijelu u kojem je ona ispunjena, a kako je to uostalom pravilno ocijenio i drugostupanjski sud. Podudarno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda Rev-x 40/15-2 od 17. ožujka 2015.

Prema tome, neosnovano prvotužitelj ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju prvotužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 17. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.