I Kž-268/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec, Senke Klarić Baranović i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. S. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33 st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 20. siječnja 2009., broj K- 60/08, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2009, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Petra Pulišelića,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-268/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po čl. 80. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, te mu je oduzeto sredstvo izvršenja kaznenog djela, kuhinjski nož duljine oštrice 11 cm.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 268/09-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Hajrije Novoselec, Senke Klarić Baranović i mr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. S. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33 st. 1. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 20. siječnja 2009., broj K- 60/08, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2009, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Petra Pulišelića,
p r e s u d i o j e:
Žalba opt. F. S. odbija se kao neosnovana, te potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli proglašen je krivim opt. F. S. što je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05 i 71/06; u daljnjem tekstu: KZ) pa je za isto, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu odredaba o zakonskom ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 4. t. c. ( pravilno t. d.) KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
Po čl. 63. KZ-a optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru i to od 02. kolovoza do 23. listopada 2008. godine.
Po čl. 76. KZ-a optuženiku je izrečena (pravilno primijenjena) sigurnosna mjera enja od ovisnosti od alkohola koja će trajati do prestanka razloga zbog kojih je obveznog liječ
primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.
Po čl. 80. KZ-a prema optuženiku je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, te mu je oduzeto sredstvo izvršenja kaznenog djela, kuhinjski nož duljine oštrice 11 cm.
I Kž 268/09-3
Po čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99; 58/02; 143/02 i 115/06; u daljnjem tekstu:ZKP), optuženik je djelomično oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 118. st. 2. t. 1.-5. ZKP-a, dok je na ime paušalne svote obvezan naknaditi iznos od 1.000,00 kuna.
Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice V. M., odvjetnice u P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom „da se optuženik oslobodi optužbe za djelo koje mu je optužbom stavljeno na teret, odnosno da se pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji na način da se optuženiku izrekne mjera upozorenja u vidu uvjetne osude kojom će se izrečena kazna zatvora odgoditi uz zaštitni nadzor i posebnu obvezu liječenja od ovisnosti ili samo podredno da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovni postupak“.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Temeljem čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje, koje je pismeno predložilo da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi, kod kojeg prijedloga je ostao i na sjednici vijeća nazočan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.
Žalba optuženika nije osnovana.
Iako optuženik u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude naznačuje bitnu povredu kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, jer ne navodi na koju bitnu povredu se žalba odnosi i u čemu se ona sastoji. Stoga je ovaj sud pobijanu presudu u tom dijelu ispitao samo po službenoj dužnosti, sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.
Žalitelj pobija presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iako u odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne navodi koje to dokaze sud prvog stupnja nije proveo i koje odlučne činjenice nije utvrdio, a trebao je, pa se žalba u stvari odnosi samo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj tvrdi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je optuženik inkriminiranog dana imao namjeru oštećenika lišiti života, a što obrazlaže činjenicom da je optuženik inkriminiranog dana bio izazvan ponašanjem oštećenika koji ga je verbalno uvrijedio, kao i činjenicom da optuženik, nakon što je otišao u svoju kuću po nož, nije uzeo najveći nož, jer je u kući imao još jedan veći nož za kojim bi vjerojatno posegnuo da je oštećenika imao namjeru usmrtiti.
Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja na temelju iskaza oštećenika i svjedoka očevica M. H. pravilno utvrdio sve okolnosti koje se odnose na subjektivni element kaznenog djela, odnosno, namjeru optuženika da liši života oštećenika, kada zaključuje da je optuženik kritičnog dana nožem zamahivao prema oštećeniku u cilju da ga ubode u vitalne dijelove tijela i to trbuh i prsni koš, imajući pri tom u vidu da se radilo o nožu duljine oštrice 11 cm, koje sredstvo je pogodno za lišenje života
I Kž 268/09-3
druge osobe, pri čemu je irelevantno da li je optuženik u svom stanu držao još koji nož sa duljom oštricom.
Također, niti sadržaj riječi koje je oštećenik inkriminiranog dana uputio optuženiku ("neka se ode kući oprati i presvući"), nije takvog značaja da bi one objektivno mogle biti izazov optuženiku za njegovo naknadno postupanje prema oštećeniku na način opisan u izreci pobijane presude.
Žalitelj također bezuspješno pokušava pobiti utvrđenje suda prvog stupnja koje se odnosi na dinamiku događaja i mehanizam nastanka ozljeda kod oštećenika, tvrdeći kako oštećenik nije zadobio ni jednu ozljedu u području trbuha, a da su ozljede na lijevoj podlaktici i desnoj šaci obrambene naravi, koje su mogle nastati zbog nekontroliranog zamaha od strane osobe koja je ozljede zadavala ili prilikom pokušaja oštećenika da oduzme nož optuženiku i da su te ozljede nastale silom slabog intenziteta, što upućuje na činjenicu da je optuženik samo želio zaplašiti oštećenika u prilog čemu ide i nalaz sudsko-medicinskog vještaka.
Suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud kritičkom ocjenom iskaza sudsko-medicinskog vještaka dr. I. K. pravilno utvrdio cjelokupnu dinamiku događaja i mehanizam nastanka ozljeda, zaključujući da su ozljede koje oštećenik zadobio na rukama pasivne i obrambene, te da su posljedica najmanje dva zamaha, ali da su nastale na način da je osoba koja ih je nanosila pokušala izvršiti ubadanje u prednji dio tijela oštećenika prema kojem je bila okrenuta sučelice, s time, da je rana nastala na prsnom košu koju žalba očito smišljeno ne spominje, takvog karaktera i na takvom mjestu da može dovesti do ozljeda koje su opasne po život.
Uvažavajući pravilno utvrđene činjenice na temelju prethodno navedenog sudsko- medicinskog vještačenja u vezi s iskazivanjem oštećenika da su zadobivene ozljede posljedica najmanje dva zamaha nožem usmjerena u vitalni dio tijela kao što je prsni koš o čemu je optuženik imao svijest, to je poduzimanjem takvih radnji, takvim sredstvom u predio tijela oštećenika gdje se nalaze organi važni za život, prouzrokovanje smrtne posljedice i htio. Stoga je u takvom ponašanju i postupanju optuženika sud prvog stupnja pravilno utvrdio subjektivnu i objektivnu komponentu kaznenog djela za koje ga je oglasio krivim dajući za to u obrazloženju pobijane presude u svemu iscrpne i jasne razloge za sve odlučne činjenice, otklonivši obranu optuženika da je oštećenika htio samo zaplašiti, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
Iz iznesenih razloga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije mogla biti prihvaćena, a ispitujući nadalje pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno čl. 379. st. 1. t. 2. ZKP, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.
Nije u pravu optuženik kada se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.
Naime, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju vodeći računa o svim olakotnim okolnostima a osobito o činjenici da se radi o pokušaju kaznenog djela što predstavlja osnovu za zakonsko ublažavanje kazne, optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine,
I Kž 268/09-3
a ta kazna predstavlja najnižu mjeru kazne, koja se uz primjenu odredbi o zakonskom ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2 i 4. toč. d KZ, za presuđeno kazneno djelo uopće može izreći, pa izricanje još blaže kazne po zakonu i nije moguće. Jednako se odnosi i na primjenu uvjetne osude (čl. 67. st. 3. KZ).
Stoga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.
Pravilno je sud prema optuženiku primijenio sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola iz čl. 76. KZ, jer iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je kazneno djelo počinio pod odlučujućim utjecajem alkohola, a kako je kod njega dijagnosticirana ovisnost o alkoholu, a i nadalje postoji opasnost od počinjenja kaznenih djela, ta se mjera ukazuje nužnom.
Isto tako osnovano je sud prvog stupnja primijenio mjeru oduzimanja predmeta iz čl. 80. st. 1. KZ.
Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, koju žalbenu osnovu i ne obrazlaže. Naime, kad sud okrivljenika proglasi krivim izreći će da je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka. Imajući u vidu da optuženik povremeno ostvaruje primanja, neoženjen je i bez djece, očito je da plaćanjem troškova kaznenog postupka, u vidu paušala u iznosu od svega 1.000,00 kn, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
Slijedom iznesenog također je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, te potvrditi presudu prvog stupnja, pa je na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. lipnja 2009.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v. r.
Lidija Grubić Radaković, v. r.