I Kž-250/2020-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 250/2020-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. S., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. Kaznenog zakona („Narodne novine‟ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog J. S. i oštećene M. J. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 14. siječnja 2020. broj K-11/2019., u sjednici održanoj 21. svibnja 2020.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Odbija se žalba optuženog J. S. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Odbacuje se žalba oštećene M. J. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Šibeniku, optuženi J. S. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11. i na temelju članka 227. stavka 4. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine‟ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećena M. J. i oštećena L. Ž. upućene su da imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan platiti na troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. na ime sudskomedicinskog i prometnog vještačenja te vještačenja Centra za forenzička ispitivanja i vještačenja krvi i

I Kž 250/2020-4

urina ukupni iznos od 13.549,00 kuna te na ime paušala iznos od 2.000,00 kuna u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, time da će se o trošku zastupanja punomoćnika oštećene odlučiti posebnim rješenjem.

Na temelju članka 77. stavaka 1. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od četiri godine od pravomoćnosti presude, time da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere.

Protiv te presude osobnu žalbu je podnio optuženi J. S., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da mu se izrekne blaža kazna.

Žalbu protiv navedene presude podnijela je i oštećena M. J. po opunomoćeniku, odvjetniku T. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna.

Branitelj optuženika, odvjetnik A. B. odgovorio je na žalbu oštećenice, s prijedlogom da se žalba odbaci kao nedopuštena.

Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo. Žalba optuženog J. S. nije osnovana, dok je žalba oštećene M. J. nedopuštena.

Optuženi J. S. u žalbi ističe žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, navodeći kako od njegovog počinjenja nije upravljao motornim vozilom te da je svjestan svih štetnih posljedica prometne nesreće koju je nepromišljeno izazvao, ali pritom napominjući kako se radilo o „ukletoj cesti“ na kojoj se često dešavaju prometne nesreće. Smatra da bi mu trebalo izreći blažu kaznu kako bi mogao što prije izaći na slobodu i zaposliti se te tako financijski pomoći oštećenicama.

Protivno tim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sve okolnosti na strani optuženika važne za proces individualizacije kazne koje u smislu članka 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

Tako je pravilno prvostupanjski sud olakotnim cijenio optuženikovo priznanje počinjenog kaznenog djela te izraženo kajanje, njegovu mladost (tempore criminis je imao 24 godine) te njegov odnos prema kaznenom djelu i oštećenicama (osobito pomoć iskazana prema oštećenoj A. D.) te okolnost da optuženik od počinjenja tog djela ne upravlja motornim vozilom.

Jednako tako, pravilno su ocijenjene i otegotne okolnosti na strani optuženika, a koje se očituju u činjenici da je on inkriminiranog dana upravljao motornim vozilom s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 1,67 g/kg, uslijed čega su mu vozačke sposobnosti bile bitno smanjene te da je u takvom stanju vozio brzinom od oko 145 km/h koju nije prilagodio uvjetima na cesti te činjenici da mu predstoji savladavanje nepreglednog zavoja u desno i predstojećeg raskrižja pa je upravo zbog takve vožnje vozilom prešao na

I Kž 250/2020-4

suprotnu kolničku traku gdje je udario u vozilo koje je nailazilo iz suprotnog smjera, a kretalo se svojom prometnom trakom, i time, kršeći blanketne odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine‟ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15.), izazvao prometnu nesreću u kojoj su nastupile teške posljedice i to smrt oštećenog M. J. te teške tjelesne ozljede oštećenica M. J., A. D. te L. Ž.

Vodeći računa o svemu navedenom, kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. KZ/11., kako ju je i odmjerio prvostupanjski sud, a vodeći računa o rasponu zakonom zaprijećene kazne u vrijeme počinjenja (od tri do 12 godina) primjerena je stupnju krivnje optuženika, posljedicama i pogibeljnosti djela te će se tom kaznom i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Stoga je i ocjena ovog drugostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali će mu se i omogućiti ponovno uključivanje u društvo, te utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

Zbog toga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

Oštećena M. J. podnijela je žalbu putem opunomoćenika, odvjetnika T. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o kazni.

Međutim, žalba oštećenice, koja se žali zbog navedenih žalbenih osnova, nije dopuštena jer se, sukladno odredbi članka 464. stavka 4. ZKP/08., oštećenik od kojeg državni odvjetnik nije preuzeo kazneni progon, može žaliti samo zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a što konkretno nije slučaj.

Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba optuženika nije osnovana, a žalba oštećenice nije dopuštena te kako nisu nađene ni povrede iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. i 481. stavka 2.

ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 21. svibnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.