Gzz-283/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 283/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Branka Hrvatina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. Ć. iz K., i V. S. iz P., oboje zastupani po punomoćniku T. F., odvjetniku u O., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 17. listopada 2003., br. G-DO-1346/03, izjavljenog protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Vukovaru od 26. kolovoza 2003., br. Gž-106/03-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 11. studenoga 2002., br. P- 549/01-18, u sjednici vijeća održanoj dana 9. ožujka 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja Ž. Ć. iz K.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukida presuda Županijskog suda u Vukovaru od 26. kolovoza 2003., br. Gž-106/03-3 i presuda Općinskog suda u Vukovaru od 11. studenoga 2002., br. P-549/01-18 u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice V. S. iz P., i u tom se dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženice, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužitelja Ž. Ć. i V. S. u odnosu na koje je presudom suda prvog stupnja suđeno:

„Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova da isplati na e tužiteljima slijedeće iznose:

ime 50% uvećane plać

Ž. Ć. iz K.,

- za mjesec kolovoz 2000. godine iznos od 1.301,80 kn,

- za mjesec rujan 2000. godine iznos od 1.397,13 kn,

- za mjesec listopad 2000. godine iznos od 1.412,21 kn,

- za mjesec studeni 2000. godine iznos od 1.313,48 kn,

- za mjesec prosinac 2000. godine iznos od 1.346,18 kn,

- za mjesec siječanj 2001. godine iznos od 1.339,30 kn,

- za mjesec veljaču 2001. godine iznos od 1.385,70 kn,

- za mjesec ožujak 2001. godine iznos od 1.369,24 kn,

- za mjesec travanj 2001. godine iznos od 1.353,57 kn,

- za mjesec svibanj 2001. godine iznos od 1.387,45 kn,

- za mjesec lipanj 2001. godine iznos od 1.440,55 kn,

- za mjesec srpanj 2001. godine iznos od 1.345,21 kn,

- za mjesec kolovoz 2001. godine iznos od 404,31 kn,

V. S. iz P.,

- za mjesec kolovoz 2000. godine iznos od 101,80 kn,

- za mjesec rujan 2000. godine iznos od 1.512,32 kn,

- za mjesec listopad 2000. godine iznos od 1.584,14 kn,

- za mjesec studeni 2000. godine iznos od 1.512,32 kn,

- za mjesec prosinac 2000. godine iznos od 1.512,32 kn,

- za mjesec siječanj 2001. godine iznos od 1.607,79 kn,

- za mjesec veljaču 2001. godine iznos od 1.607,79 kn,

- za mjesec ožujak 2001. godine iznos od 2.014,04 kn,

- za mjesec travanj 2001. godine iznos od 2.014,04 kn,

svima sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. u tekućem mjesecu za prethodni mjesec pa do okončanja isplate, kao i da tužiteljima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.735,20 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“.

Protiv te drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske pravovremeno je podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka sa prijedlogom da ovaj sud prihvati zahtjev za zaštitu zakonitosti i ukine presude nižestupanjskih sudova u odnosu na oba tužitelja, a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je djelomično osnovan i to u odnosu na odluku suda kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice V. S., dok je u ostalom dijelu neosnovan. Predmet spora su zahtjevi oboje tužitelja za isplatom određenih novčanih iznosa s osnove isplate 50% uvećane mjesečne plaće i to tužitelja Ž. Ć. u razdoblju od kolovoza 2000. do kolovoza 2001., a tužaiteljice V. S. u razdoblju od kolovoza 2000. do travnja 2001., za koje tužitelji tvrde da im pripada u skladu s odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 44/96, 57/96, 124/97, 73/00, 69/01 i 94/01 – u nastavku teksta ZPPDS) jer su u navedenim razdobljima kao službenici Policijske uprave Vukovarsko-srijemske obavljali rad na području posebne državne skrbi.

Sudovi nižeg stupnja su u odnosu na zahtjeve oba tužitelja utvrdili slijedeće činjenice:

- da su oboje tužitelja bili zaposleni kod tuženika, te da su u razdoblju za koje traže isplatu uvećane plaće (tužitelj Ž. Ć. od kolovoza 2000. do kolovoza 2001., a tužiteljica V. S. od kolovoza 2000. do travnja 2001.) obavljali rad na području posebne državne skrbi;

- da su oboje tužitelja uz to bili i nastanjeni na područjima od posebne državne skrbi, dakle, da su na području posebne državne skrbi imali i prebivalište i na tom području boravili;

- da iznosi uvećane plaće koji su predmetom spora nisu u svojoj visini i dospijeću sporni.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbene zahtjeve oboje tužitelja temeljeći svoju odluku na navedenim činjenicama, te odredbi čl. 19. st. 1. ZPPDS i čl. 1. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 73/00) koji je stupio na snagu 29. srpnja 2000., nalazeći utvrđenim da su se ispunile sve pretpostavke koje su propisane navedenim odredbama, dakle, činjenica obavljanja rada na području od posebne državne skrbi, te prebivalište i boravak tužitelja na tom području.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u nastavku teksta: ZPP) u zahtjevu za zaštitu zakonitosti obrazlaže se u odnosu na dio odluke o tužbenom zahtjevu tužiteljice V. S., time što su navodi i utvrđenja sudova nižeg stupnja o odlučnoj činjenici da je tužiteljica V. S. obavljala rad na području od posebne državne skrbi proturječni sadržaju isprava koje su priložene spisu.

Takav navod zahtjeva za zaštitu zakonitosti osnovan je u odnosu na pobijanu odluku kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu V. S. i u tom su dijelu sudovi nižeg stupnja počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Naime, tuženica je tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, te u žalbi protiv presude suda prvog stupnja, osporavala činjenicu da bi tužiteljica V. S. rad obavljala na području od posebne državne skrbi, iako je doista rješenjem bila raspoređena na poslove voditelja upravnih poslova PU Vukovarsko-srijemske, II Policijske postaje Ilok, navodeći da je tužiteljica rad obavljala na području G. V.. Za takvu tvrdnju tuženica je ponudila dokaz – ispravu o isplatu putnih troškova tužiteljici na relaciji B. n. – V.. Ta isprava priloži spisu na listu 117.

Sudovi nižeg stupnja navedenu činjenicu koja može utjecati na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice V. S. nisu raspravili niti su o njoj dali bilo kakove razloge, već su i pored postojanja navedene isprave zaključili da je tužiteljica rad obavljala na području od posebne državne skrbi.

Zbog toga se i zbog nedostatka razloga za takav zaključak nižestupanjskih sudova, te zbog protivnosti takvog zaključka sa sadržajem isprave koja prileži spisu nižestupanjske presude u odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice V. S. ne mogu ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Zbog toga je u tom dijelu valjalo prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i primjenom odredbe čl. 394. st. 1. u svezi sa čl. 408. ZPP ukinuti presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda i predmet vratiti sudu na ponovno suđenje.

Postojanje pogrešne primjene materijalnog prava u zahtjevu za zaštitu zakonitosti se obrazlaže navodima da je drugostupanjski sud materijalno pravo pogrešno primijenio kada u svezi tuženikovog prigovora da tužiteljima, pa tako i u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja Ž. Ć., ne pripada pravo na uvećanje plaće iz razloga što su tužitelji, pa tako i tužitelj Ž. Ć. u razdoblju za koje utužuje uvećanje plaće koristili poreznu olakšicu. Tvrdi naime tuženica da se ne može kumulativno ostvarivati pravo na poreznu olakšicu i pravo na uvećanje plaće.

Prema odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 127/00) pravo na porezne olakšice prema st. 1. istog članka ne mogu koristiti one fizičke osobe koje su zaposlene u tijelima državne uprave, u tijelima sudbene vlasti i drugim državnim tijelima, u tijelima i službama lokalne samouprave i uprave, javnim službama, izvanproračinskim fondovima, a koji su zaposleni ili upućeni na rad na području posebne državne skrbi, ako za rad u tim tijelima na područjima posebne državne skrbi imaju pravo na uvećanje plaće po posebnom zakonu.

Činjenica što je tužitelj suprotno navedenoj odredbi ostvario pravo na osobni odbitak, u ovom sporu ne predstavlja takvu pravno odlučnu činjenicu koja bi utjecala na drugačiju odluku o tužbenom zahtjevu. Naime, time što je tužitelj ostvario navedeno nepripadajuće mu pravo nije prestalo postojati pripadajuće mu pravo na uvećanje plaće.

Ovo zato jer pravo na uvećanu plaću u skladu sa odredbom čl. 19. ZPPDS ne ovisi o tome je li osoba koja koristi to pravo platila porez na dohodak i u kojem iznosu, jer postupak naplate poreza je upravni postupak koji samostalno i potpuno odvojeno provodi porezna uprava.

Zbog toga je materijalno pravo u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja Ž. Ć. pravilno primijenjeno kada je njegov tužbeni zahtjev prihvaćen i zbog toga se u zahtjevu za zaštitu zakonitosti neosnovano ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Radi toga je na temelju odredbe čl. 393. u svezi s odredbom čl. 408. st. 2. ZPP zahtjev za zaštitu zakonitosti u odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja Ž. Ć. valjalo odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 9. ožujka 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.