Rev-x-145/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 145/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. B. žene G. iz S., zastupane po punomoćnici H. Z., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž- 1174/07 od 10. lipnja 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P- 2035/05 od 5. travnja 2007., u sjednici održanoj 18. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade štete u iznosu od 339.399,00 kn, te je naloženo da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 7.400,00 kn.

Protiv te presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju tuženica nije odgovorila.

Revizija nije osnovana.

U smislu čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski je sud ispitao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a revidentica nalazi u tome, da su pobijanom presudom povrijeđena osnovna načela Ustava Republike Hrvatske, jer sud u konkretnom slučaju nije primijenio Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1 Europskoj konvenciji koje je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala, pa se stoga zakonitost pobijane presude ne može ispitati.

Pogrešnu primjenu materijalnog prava nalazi u neprimjenjivanju odredbe čl. 180. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu materijalne štete zbog terorističkog akta nepoznatog počinitelja aktiviranjem eksplozivne naprave u dvojnom objektu stambene zgrade u R. vlasništvo tužiteljice, koji je 5. ožujka 1993. potpuno uništen. Tužiteljica stoga potražuje materijalnu štetu na građevinskom objektu u iznosu od 269.399,00 kn, te štetu na namještaju i drugim stvarima u kući u iznosu od 70.000,00 kn. Suprotno tvrdnji tužiteljice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužiteljica ukazuje.

Naime, obje presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi međusobno ne proturječe, a niti stanju spisa tako da se pravilnost i zakonitost obiju presuda može ispitati.

I u ovoj revizijskoj fazi postupka sporno je, jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su na sporni odnos primijenili odredbu čl. 8. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj: 117/03 – dalje: ZOŠTA) umjesto čl. 180. ZOO-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete.

Neosnovano tužiteljica ističe da se na sporni odnos ima primijeniti čl. 180. ZOO/91.

Naime, čl. 180. ZOO/91. brisan je čl. 1. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 7/96 – dalje: ZIZOO), i brisana odredba ne primjenjuje se ni na odnose koji su nastali prije nego što je brisana.

To proizlazi iz odredbe čl. 2. ZIZOO prema kojem se postupci za naknadu štete pokrenuti prema čl. 180. ZOO/91. prekidaju, te da će se nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastalu uslijed terorističkih akata.

Taj poseban propis je naprijed spomenuti Zakon o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (ZOŠTA) koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003., a čl. 10. tog zakona propisano je da će se sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu ZIZOO ("Narodne novine", broj: 7/96) nastaviti po odredbama tog zakona.

Odredbom čl. 7. ZOŠTA propisano je da u slučaju štete uzrokovane terorističkim aktima i javnim demonstracijama oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, dok se prema odredbi čl. 8. istog zakona materijalna šteta nastala iz navedenih uzroka naknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi ("Narodne novine", broj: 54/96, 94/96, 87/96 i 57/00).

Budući je u postupku utvrđeno da je sporna šteta nastala uslijed terorističkog akta sudovi su pravilno na temelju citirane odredbe čl. 8. ZOŠTA odbili tužbeni zahtjev. Popravljanje štete nastale uništenjem stambenog objekta u skladu s citiranim propisom tužiteljica može ostvarivati samo u obliku obnove uništenih dobara po Zakonu o obnovi i pod uvjetima tog zakona.

Okolnost što tužiteljica u upravnom postupku, ne ispunjava pretpostavke iz tog zakona nije pritom od značenja i ne može dovesti tužiteljicu u povoljniji pravni položaj u ovoj parnici za naknadu štete.

Ne može se prihvatiti niti prigovor tužiteljice da je pobijanim presudama povrijeđena Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst – 8/99 – ispravak 14/02 – 1/06 – Konvencija), odnosno dodatni Protokol br. 1 uz Konvenciju, koji u čl. 1. jamči zaštitu vlasništva.

To stoga što donošenje ZOŠTA je posljedica intervencije zakonodavca, koja je u smislu st. 2. čl. 1. Protokola br. 1 dopuštena, posebno imajući u vidu podnošenje velikog broja tužbi za naknadu štete prouzročene terorističkim aktima protiv Republike Hrvatske u smislu čl. 180. ZOO/91. Kako postoje posebni propisi koji određuju materiju odštete u slučaju terorističkog akta, tada je u odnosu na takve štetne događaje isključena primjena općih pravila o naknadi štete – odredbi Zakona o obveznim odnosima.

Valjalo je stoga, a jer se nisu ostvarili revizijski razlozi odlučiti kao u izreci na temelju čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.