Gž-932/2015-2 · Županijski sud u Šibeniku

Republika Hrvatska

Gž-932/2015-2

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Višnje Devčić, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ljudevita Zoričića i Jagode Renje, kao članova vijeća, u pravoj stvari tužitelja H.-I. d.o.o. Z., M. 12, OIB …, kojeg po punomoći zastupa E. G., dipl. iur., zaposlenica, protiv tuženika: 1. N. B., OIB… 2. V. B., OIB…; 3. M. B., OIB… i 4. J. B., OIB…, svi iz Š., H. r. 2, koje zastupaju punomoćnici iz Z. B., odvjetnici u Š., radi iseljenja i predaje nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj 4P- 820/2013 od 20. srpnja 2015. god., u sjednici održanoj dana 13. veljače 2017. godine

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku broj 4 P-820/2013 od 20. srpnja 2015. god.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužitelj sa zahtjevom da tuženici isprazne od osoba i stvari te mu predaju na korištenje stan u R., H. r. 2 (šifra…) I kat desno, drugi ulaz, površine 68,72 m2, koji se nalazi u zgradi kat. oznake 3247/3 k.o. Š., koja je zgrada u naravi željeznički kolodvor, te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, te je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak u iznosu od 2.900,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud kao drugostupanjski sukladno žalbenim navodima uvažavanjem žalbe presudu preinači na način da tužbeni zahtjev kao osnovan prihvati, podredno presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tuženici u odgovoru na žalbu tužitelja predlažu istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba je neosnovana.

Suprotno žalbenom prigovoru bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud nalazi da pobijana presuda nije nerazumljiva, jer su u obrazloženju iste navedeni jasni i potpuni razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji međusobno ne proturječe, kao ni sadržaju izvedenih dokaza, i jer je prvostupanjski sud valjano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim te na čemu temelji tu svoju ocjenu, a nisu izostali ni materijalno pravni propisi, na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

Prema tome, kako pobijana presuda nije donesena uz bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje se tužitelj u žalbi poziva, kao niti uz koju od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st.2 ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba podnesena iz ovog žalbenog razloga ukazuje neosnovanom.

Neosnovan je i žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika iz stana u vlasništvu tužitelja. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski je sud u postupku ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju svih rezultata raspravljanja pravilno zaključio da bi iseljenjem tuženika iz predmetnog stana – koji je u vlasništvu tužitelja i koji stan tuženici neovlašteno koriste – predstavljalo neopravdano miješanje u njihovo pravo na dom i povredu prava na poštivanje osobnog i obiteljskog života zajamčenog čl. 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija).

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su tuženici nesmetanim useljenjem i neprekidnim stanovanjem od 2007. godine, te ulaganjem u uređenje predmetnog stana ostvarili dovoljno jaku, stvarnu i kontinuiranu povezanost s tim prostorom kao stambenim i da predstavlja njihov dom, a zahtjev tužitelja za iseljenjem svakako predstavlja čin kojim se pravo na dom tuženika oduzima, pa prvostupanjski sud pravilno zaključuje da primjenom testa razmjernosti pravo tuženika na dom je jače od prava tužitelja kao vlasnika, odnosno da je privatni interes tuženika jači od javnog interesa tužitelja. Tako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da su tuženici u nezavidnoj materijalnoj situaciji, tuženici ad. 1. i 2. su bez zaposlenja i primanja, tužena ad. 2. je teško bolesna, a tuženici ad. 3. i 4. se vanredno školuju i sezonskim radom uzdržavaju obitelj, te nemaju mogućnosti na drugi način osigurati smještaj, dok tužitelj nije dokazao i opravdao legitimnost svog cilja, postojanje nekog od razloga navedenog u čl. 8. st. 2. Konvencije, kao ni razloge koji bi njegov zahtjev učinili nužnim u demokratskom društvu. Nije od utjecaja na zakonitost prvostupanjske odluke, a što tužitelj ističe u žalbi, činjenica da je tuženik ad. 1. od svog poslodavca, pravnog prednika tužitelja, kao njegov tada zaposlenik ostvario pravo 2000. godine na stambeni kredit u iznosu od 77.000,00 kuna, čime da je prema normativnim aktima pravnog prednika tužitelja iscrpio pravo na stambeno zbrinjavanje, te legitimnost korištenja predmetnog stana, pa se žalbeni navodi i u tom dijelu ukazuju neosnovanim.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj, kao pravna osoba u vlasništvu države, zahtijevajući od tuženika iseljenje iz predmetnog stana povrijedio njihovo pravo na dom zaštićeno čl. 8. Konvencije, jer tužitelj nije dao valjane razloge za razumnost te mjere, odnosno da bi iseljenje tuženika iz stana bilo opravdano nužnim i legitimnim interesom tužitelja. Pravilna je i odluka o parničnom trošku, kako u odnosu na osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP), tako i u pogledu visine odmjerenih parničnih troškova (članak 155. ZPP).

Budući se nisu ostvarili žalbeni razlozi tužitelja, neosnovanu žalbu tužitelja je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 13. veljače 2016. god.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Višnja Devčić, v. r.