II Kž-179/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 179/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević- Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 23. travnja 2015. broj K-5/15, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 8. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba optuženog N. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi N. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 za koje mu je, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) godine te kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. KZ/11 za koje mu je, na temelju istog zakonskog propisa, utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina pa je uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., i 152/14.; nastavno: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog N. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08, određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kane zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. S. osobno te putem branitelja M. I., odvjetnika iz P., zbog ,,svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

II Kž 179/15-4

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, kao nužne i jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, a za svoju odluku je iznio valjanje i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga su u potpunosti neosnovani žalbeni navodi kojima optuženik, upirući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, ističe da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koju su izneseni nisu dostatni, kao ni općeniti žalbeni prigovori da pobijano rješenje nije u skladu s odredbom članka 124. stavka 2. i 3. ZKP/08.

Tako, prvostupanjski sud, prije svega, u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da je u ovom kaznenom postupku donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženik proglašen krivim zbog počinjenja terećenih mu kaznenih djela i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, čime je, protivno žalbenim prigovorima, pravilno utvrđen i sasvim dostatno obrazložen odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, odnosno postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Pri tome, treba istaknuti da žalbeni prigovori optuženika kojima se opstojnost osnovane sumnje nastoji osporiti upiranjem da iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi je tempore criminis bio neubrojiv, nemaju nikakvog značaja na pravilnost pobijane odluke, budući da iz tog vještačenja, upravo suprotno, proizlazi da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio sposoban shvatiti značenje svoga postupanja i mogao je vladati svojom voljom, dakle, da je bio ubrojiv.

Isto tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, ponajprije proizlazi iz podataka o dosadašnjoj osuđivanosti optuženika. Naime, optuženik je, prema izvatku iz kaznene evidencije, već višekratno osuđivan na kazne zatvora upravo zbog kaznenih djela protiv imovine i to ponajviše zbog kaznenog djela teške krađe, dakle, istovrsnog djela onom za koje je u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom proglašen krivim, pri čemu je osnovano sumnjiv da je upravo to djelo počinio samo dan nakon isteka vremena provjeravanja po prijašnjoj osudi. Izneseno, uz činjenicu da je optuženik, prema vlastitom iskazivanju, već izdržao kaznu zatvora u ukupnom trajanju 11 godina, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu te utjecale na optuženika da uskladi svoje ponašanje sa zakonom, već je naprotiv, njegovo ponašanje progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom proglašen krivim i za teško kazneno djelo, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Kada se uz izneseno uzmu u obzir i rezultati provedenog psihijatrijskog vještačenja iz kojih proizlazi da optuženik boluje od ovisnosti o opijatima i specifičnog poremećaja ličnosti, uz činjenicu da je nezaposlen i bez imovine, dok iz njegovog priznanja proizlazi da je terećena kaznena djela počinio jer je u inkriminirano vrijeme bio navučen na drogu, a nije bio prijavljen ni na kakvu terapiju pa je na taj način htio doći do novca, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da sve izložene okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje opravdane bojazni da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću,

II Kž 179/15-4

činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela, s ciljem stjecanja materijalnih sredstva, između ostalog i radi održavanja ovisnosti o drogi.

Slijedom iznesenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je, za sada, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženog N. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, kako to s pravom zaključuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud.

Naime, suprotno žalbenim navodima kojima optuženik upirući na neispravnost zaključka prvostupanjskog suda o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama, ističe dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru u trajanju šest mjeseci, a time i na povredu načela razmjernosti, i ovaj drugostupanjski sud nalazi, da kvaliteta i značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv njega ukazuju da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla uspješno osigurati njegovom zamjenom blažim mjerama, jer one, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, ne predstavljaju prihvatljivu garanciju za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.

Stoga, cijeneći upravo te okolnosti i dosadašnje vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru, u odnosu na kaznu na koju je nepravomoćnom presudom osuđen, potrebu određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i zakonom propisano maksimalno trajanje istražnog zatvora, u konkretnom slučaju načelo razmjernosti za sada nije povrijeđeno, a nisu ugrožena ni ljudska prava optuženika zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10, 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14). Naime, unatoč pretpostavci nedužnosti optuženika, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad njegovim pravom na slobodu te je mjera istražnog zatvora, u konkretnom slučaju, razmjerna postizanju opravdanog cilja i ne može se zamijeniti blažom mjerom.

Ni ponovni žalbeni navodi optuženika da je jamstvo u visini od 100.000,00 kuna u nerazmjeru s njegovim osobnim okolnostima, nemaju nikakvog značaja na pravilnost pobijane odluke, budući da optuženiku mjera jamstva kao zamjena za mjeru istražnog zatvora u ovom kaznenom predmetu nije niti određeno.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.