I Kž-549/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 549/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike, Gudelj Milana, mr. Zmajević Branka i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu prema mlt. J.N., zbog krivičnog djela iz čl. 235. st. 1. u vezi čl. 244. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 13. svibnja 1993. godine br. K-90/93, u sjednici održanoj 5. kolovoza 1993. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

r i j e š i o j e :

I. Uvažava se žalba mlt. J.N., ukida se pobijana presuda i predmet vraća vojnom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Prema mlt. J.N. produljuje se pritvor.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom mlt. J.N. je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1. KZH, te je temeljem čl. 244. st. 1. KZRH, primjenom čl. 66., čl. 72. i čl. 73. OKZRH osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od dvije godine.

Temeljem čl. 45. st. 1. OKZRH maloljetniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 22. prosinca 1992. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 90. st. 4. ZKP maloljetnik je oslobođen dužnosti naknade troškova krivičnog postupka, te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude podnio je žalbu mlt. J.N., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, te predložio da se pobijana presuda ukine, odnosno preinači i izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda vojnog suda.

I Kž 549/93

Žalba je osnovana.

S pravom se u žalbi maloljetnika ističe da iz provedenog postupka i izvedenih dokaza nikako ne proizlazi zaključak vojnog suda da bi on počinio krivično djelo oružane pobune, kojega je posljedica bila smrt više osoba, te da je isto praćeno teškim nasiljem.

Maloljetnik u svojoj obrani priznaje da je sudjelovao u držanju straže u G. i na nasipu kod K., ali negira da bi oružano djelovao.

Iz provedenih pak dokaza - iskazi svjedoka G.S., M.S. i M.V. proizlazi da ti svjedoci nemaju nikakvog neposrednog saznanja o djelovanju maloljetnika, već samo da su od nekih osoba čuli kako je on bio viđen u uniformi milicije SAO Krajina, te da se u sastavu srpske TO nalazio na nasipu kod K., ali niti iz tih posrednih dokaza ne proizlazi da bi uslijed maloljetnikovog djelovanja nastupile posljedice koje predviđa propis čl. 244. st. 1. KZH.

Niti dopis PU O. - P. B. M. od 14. siječnja 1992. godine br. 511-07-10-50/93, a u kojem su dostavljeni podaci o broju ubijenih, nestalih i prognanih osoba s područja općine B. M., ne predstavlja dokaz koji bi opravdavao utvrđenje vojnog suda o postojanju krivičnog djela na strani maloljetnika, kao jednog od najtežih oblika krivičnih djela iz čl. 235. st. 1. u svezi čl. 244. st. 1. KZH.

U ponovljenom postupku biti će stoga potrebno još jednom ocijeniti kako maloljetnikovu obranu u kojoj on priznaje sudjelovanje u neprijateljskim formacijama, ali negira oružano djelovanje, odnosno da bi zbog njegovog postupanja došlo do inkriminiranih posljedica, tako i sve do sada provedene dokaze, a po potrebi provesti i nove dokaze, te zatim ocijeniti, neovisno o motivu zbog kojeg je maloljetnik sudjelovao u neprijateljskim postrojbama (dobrovoljno, zbog novca ili iz straha) da li njegovo postupanje sadrži u sebi obilježja krivičnog djela iz čl. 244. st. 1. u svezi čl. 235. st. 1. KZH.

Ukoliko bi vojni sud našao da utvrđena aktivnost maloljetnika ne sadrži u sebi elemente krivičnog djela iz čl. 244. st. 1. KZH, tada treba razmotriti da li je maloljetnik svojim ponašanjem ostvario krivično djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZH, a zatim da li se na takvu njegovu aktivnost mogu primijeniti odredbe Zakona o oprostu od krivičnog progona i postupka za krivična djela počinjena u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58 od 25. rujna 1992. godine).

Zbog iznesenih razloga trebalo je uvaženjem maloljetnikove žalbe pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti vojnom sudu na ponovno odlučivanje.

Ispitujući u smislu čl. 375. st. 4. ZKP da li još postoje razlozi za pritvor, ovaj sud drugog stupnja je ocijenio, imajući u vidu da se prebivalište maloljetnika nalazi na privremeno okupiranom području u B. (G.), gdje i sada još žive članovi maloljetnikove obitelji, da te okolnosti upozoravaju na opasnost da bi maloljetnik mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i pobjeći, te na slobodi ponoviti krivično djelo. Stoga i dalje egzistiraju pritvorske osnove iz čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP po kojima je pritvor protiv maloljetnika bio određen i produljivan.

Iz svih iznesenih razloga valjalo je odlučiti i riješiti kao u izreci na temelju čl. 375. st. 1. i 4. ZKP.

U Zagrebu, 5. kolovoza 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

mr. Horvatinović Ružica, v.r.