Gzp-194/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 194/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja M. M. iz B., J., …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 27. siječnja 2010., dana 15. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Velikoj Gorici, dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžx-18/10 u roku od 4 (četiri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagatelju M. M. iz B., J., … određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 13.500,00 kn (trinaesttisućapetstokuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 27. siječnja 2010. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 - dalje: ZS), smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Zaprešiću, pod poslovnim brojem 2P-85/10 (prije kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2726/93), a koji se u trenutku podnošenja zahtjeva nalazio u žalbenom stadiju kod Županijskog suda u Velikoj Gorici.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zaprešiću, poslovni broj 2P-85/10 (prije kod Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2726/93), očitovanja Općinskog suda u Zaprešiću od 3. svibnja 2010. i telefonske provjere kod nadležnih sudova, utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01-dalje: Ustav):

- ovdje predlagatelj je kao tužitelj podnio 14. svibnja 1993. protiv tuženika I. R. tužbu kod Općinskog suda u Zagrebu, radi naknade štete te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-2726/93;

- na ročištu održanom 15. rujna 1993. tuženik je predao u spis pisani odgovor na tužbu, a rješenjem od 20. listopada 1993. riješeno je da će se provesti dokaz medicinskim vještačenjem po dr. J. R. i mr. sci. dr. D. P.;

- nalaz i mišljenje vještaka zaprimljen je u spis 13. prosinca 1993., a podneskom od 29. prosinca 1993. preinačena je tužba povećanjem zahtjeva;

- na ročištu održanom 14. veljače 1994. tužitelj je predložio da se priklopi predmet poslovni broj Ko-106/94, dok je tuženik predložio da se priklopi predmet Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj Kt-627/93;

- na ročištu održanom 8. travnja 1994. tužitelj je izvijestio sud da kazneni predmet Ko- 106/94 nije okončan, te da će obavijestiti sud o okončanju tog postupka u svrhu priklopa predmeta;

- rješenjima od 11. svibnja 1995., 26. rujna 1995., 26. travnja 1996., 14. studenoga 1996., 13. lipnja 1997., 16. siječnja 1998., 14. rujna 1998., 8. ožujka 1999., 15. listopada 1999. sud je zatražio priklop kaznenog predmeta Ko-106/94 (kasniji broj Ko-1310/96), ali se isti nije mogao priklopiti jer se predmet nalazio u radu kod suca i nije bio pravomoćno dovršen;

- 12. siječnja 2000. održano je ročište, nakon čega su na ročištu održanom 16. veljače 2000. saslušane stranke, a na ročištu održanom 24. ožujka 2000. saslušana je svjedokinja Anđelka Rogina, dok je na ročištu održanom 10. svibnja 2000. saslušana svjedokinja B. R.;

- 13. srpnja 2000. održan je uviđaj nakon čega je iduće ročište održano 7. svibnja 2001. na kojem je tužitelj predložio da sud zatraži podatak od MUP RH da li je tuženik zatražio dozvolu za držanje oružja, što je sud i učinio dopisom od 7. svibnja 2001;

- podneskom od 11. lipnja 2001. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Zaprešić obavijestila je sud o oružju koje tuženik posjeduje;

- na ročištu održanom 10. srpnja 2002. saslušani su svjedoci I. Š., D. M. i B. M. čije saslušanje je predložio tužitelj podneskom od 11. svibnja 2001., a na istom ročištu radi saslušanja vještaka određeno je novo ročište za 4. prosinca 2002., koje zbog bolesti vještaka nije održano;

- 2. travnja 2003. održano je ročište na kojem su saslušani vještaci, te je na istom naloženo tužitelju da dostavi u spis zdravstveni karton;

- ročište od 19. rujna 2003. je odgođeno zbog nepristupanja tužitelja i tuženika radi dopunskog saslušanja;

- nakon osnivanja Općinskog suda u Zaprešiću predmet se pred tim sudom nastavio voditi pod poslovnim brojem P-79/03, te je pred Općinskim sudom u Zaprešiću novo ročište održano 4. studenog 2004. nakon čega je dopisom od 4. studenog 2004. zatraženo od liječnika tužitelja da dostavi presliku zdravstvenog kartona;

- novo ročište zakazano je za 23. svibnja 2005. ali isto nije održano, nakon čega su na ročištu održanom 29. rujna 2005. saslušani vještaci, dok je na idućem ročištu održanom 27. listopada 2005. saslušana svjedokinja A. D. S. te je glavna rasprava zaključena;

- 16. studenog 2005. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-79/03 kojom je djelomično prihvaćen i djelomično odbijen tužbeni zahtjev;

- protiv navedene presude žalbu je podnio 22. veljače 2006. tužitelj, ujedno s prijedlogom za dopunu iste, a tuženik je podnio žalbu 3. ožujka 2006;

- 26. srpnja 2006. sud je donio dopunsku presudu i rješenje poslovni broj P-79/03 kojim je dopunjena i ispravljena prvostupanjska presuda, protiv kojeg je tuženik podnio žalbu 20. rujna 2006;

- radi donošenja odluke o žalbama cijeli spis je uz popratno izvješće od 2. listopada 2007. dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem Gž-1576/07;

- Županijski sud u Velikoj Gorici je vratio cijeli spis Općinskom sudu u Zaprešiću uz dopis poslovni broj Gž-1576/07 od 14. svibnja 2008. kako bi se otklonila nesuglasnost u pogledu odluke između izvornika i prijepisa presude;

- uz popratno izvješće od 9. listopada 2008. predmet je ponovno dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici radi odlučivanja povodom žalbi tužitelja i tuženika koje su podnijete protiv prvostupanjske presude od 16. studenog 2005. te dopunske presude i rješenja od 26. srpnja 2006., a da nije otklonjeno nesuglasje između izvornika i prijepisa presude obzirom da je sudac prvostupanjskog suda smatrao da nesuglasje ne postoji;

- rješenjima Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. prosinca 2009. ukinuta je prvostupanjska presuda poslovni broj P-79/03 od 16. studenog 2005. te dopunska presuda i rješenje poslovni broj P-79/03 od 26. srpnja 2006. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja s time da se nova glavna rasprava mora održati pred drugim sucem pojedincem;

- na ročištu održanom 3. ožujka 2010. pred drugim sucem pojedincem ponovno su provedeni svi dokazi, te je glavna rasprava zaključena, a na ročištu održanom 15. ožujka 2010. donesena je i objavljena presuda poslovni broj 2 P-85/10;

- protiv navedene presude podnesena je žalba 19. svibnja 2010. te je cijeli spis dostavljen radi donošenja odluke o žalbi Županijskom sudu u Velikoj Gorici kod kojeg je zaveden pod poslovnim brojem Gžx-18/10;

- odluka o žalbi još nije donesena.

Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.

Međutim, predlagatelj je kao tužitelj u parničnom predmetu podnio tužbu 14. svibnja 1993. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02) i traje do dana donošenja ove odluke 15. lipnja 2010. Dakle, predmetni parnični postupak traje 12 (dvanaest) godina, 7 (sedam) mjeseci i 9 (devet) dana.

Ocjenjujući postupanje nadležnih sudova Vrhovni sud Republike Hrvatske imao je na umu činjenicu da se predmet nalazio kod tri suda (Općinski sud u Zagrebu, Općinski sud u Zaprešiću i Županijski sud u Velikoj Gorici). Postupak je, dakle, pokrenut tužbom kod Općinskog suda u Zagrebu, a 2004. godine je predmet ustupljen novoosnovanom Općinskom sudu u Zaprešiću. Nadležni sudovi svojim postupanjem nisu udovoljili načelu ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08, dalje u tekstu: ZPP), s obzirom da predmetni parnični postupak i nakon proteka preko dvanaest godina još uvijek traje. U postupku su provedene brojne radnje (medicinsko vještačenje, uviđaj, saslušavani su svjedoci, stranke i vještaci, pribavljani su podaci od nadležnih tijela i institucija), ali to postupanje nije bilo učinkovito. Sudovi nisu koncentrirali raspravljanje u smislu odredbe članka 311. stavak 2. ZPP. I to posebno kada se ima na umu činjenica da je riječ o postupku koji je od osobitog značaja za predlagatelja (predmetni postupak pokrenut je tužbom radi naknade štete koju je predlagatelj pretrpio nanošenjem teške tjelesne ozljede). Predmet se već drugi put nalazi u žalbenom stadiju (rješenjima Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. prosinca 2009. ukinuta je prvostupanjska presuda poslovni broj P-79/03 od 16. studenog 2005. te dopunska presuda i rješenje poslovni broj P-79/03 od 26. srpnja 2006. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja s uputom da se nova glavna rasprava mora održati pred drugim sucem pojedincem).

Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da trajanje sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Prema ocjeni ovoga suda predmet nije činjenično i pravno složen, a predlagatelj kao tužitelj nije svojim ponašanjem doprinio trajanju predmetnog postupka.

Imajući na umu ukupno trajanje parničnog postupka, postupanje nadležnih sudova, ovaj sud ocjenjuje osnovanim zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade u iznosu od 13.500,00 kn (trinaesttisućapetstokuna) predlagatelju je Vrhovni sud Republike Hrvatske odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS prihvatiti zahtjev i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. lipnja 2010.

S U D A C

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.