Rev-537/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 537/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari I. tužitelja R. K.1 iz P., i II. tužiteljice S. K. žene R. iz P., oboje zastupanih po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv I. tuženika D. K. pok. V. iz P., i II. tuženika M. K. pok. V. iz P., oboje zastupanih po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. i B. V. iz Z., radi utvrđenja da je stečeno pravo služnosti ili pravo vlasništva te trpljenja i činidbe, te u pravnoj stvari po protutužbi I. protutužitelja D. K. pok. V. iz P., i II. protutužitelja M. K. pok. V. iz P., oboje zastupanih po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Š. i B. V. iz Z., protiv I. protutuženika R. K.1 iz P., i II. protutuženice S. K. žene R. iz P., oboje zastupanih po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja da protutuženicima ne pripada pravo služnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude s rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-1986/08-2 od 20. siječnja 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2884/03 od 21. svibnja 2008., 16. studenog 2011.,

r i j e š i o j e :

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

II. Tuženicima se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je djelomično žalba I. tužitelja R. K.1 i II. tužiteljice S. K. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stava II. kojim je odbijen dio (prvog, „podrednog“) tužbenog zahtjeva na utvrđenje da su tužitelji vlasnici dijela čest. zem. 277/5 k.o. P., u naravi dijela „asfaltiranog puta položenog neposredno uz sjeveroistočni zid njihove obiteljske kuće počevši od mjesne asfaltirane ulice na zapadu pa do ugla njihove obiteljske kuće na istoku, u širini od 100,00 cm“, pa da se tuženici obvežu to im priznati.

Rješenjem iz iste odluke ukinuta je prvostupanjska presuda:

- u stavu I. izreke (u odluci o zahtjevu tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo služnosti prolaza asfaltiranim putem položenim neposredno uz sjeveroistočni zid njihove obiteljske kuće počevši od mjesne asfaltirane ulice na zapadu do istočnog ugla njihove obiteljske kuće, označenim kao dio čest. zem. 277/5 i 276 k.o. P., pa da se tuženici obvežu to im priznati i trpjeti da se istim nesmetano koriste - ali i da na sjeveroistočnom uglu njihove obiteljske kuće, na dijelu trotoara neposredno uz sporni put, uklone žičanu ogradu na udaljenost od 60 cm od kuće - i naknade im parnični trošak od 30.510,00 kn),

- u stavu II. izreke, u dijelu kojim je odbijen dio (prvog, „podrednog“) tužbenog zahtjeva tužitelja na utvrđenje da su stekli pravo služnosti prolaza preostalim dijelom puta u širini od 120,00 cm označenog kao dio čest. zem. 276 k.o. P., pa da se tuženici obvežu to im priznati i trpjeti da se istim neometano koriste prema svojim potrebama - te da na sjeveroistočnom uglu njihove obiteljske kuće, na dijelu trotoara neposredno uz sporni put, uklone žičanu ogradu na udaljenost od 60,00 cm od njihove kuće i nadoknade im parnični trošak,

- u stavu III. izreke, u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev protutužitelja na utvrđenje da protutuženicima ne pripada pravo služnosti prolaza asfaltiranim putem u njihovom vlasništvu označenim kao dio čest. zem. 276 k.o. P., položenim neposredno uz sjeveroistočni zid njihove obiteljske kuće - prema skici ing. geod. R. K.2 , pa da se protutuženici obvežu to im priznati te prestati koristiti ovaj prolaz u bilo koju svrhu i naknaditi im parnični trošak.

Protiv drugostupanjske presude (kojom je djelomično odbijena njihova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu stava II.) tužitelji su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati nadležnom sudu na ponovni postupak. Tuženici su u odgovoru na reviziju predložili da se ova odbaci kao nedopuštena podredno odbije kao neosnovana.

Revizija nije dopuštena.

Predmetom spora (uz protutužbeni zahtjev) su zahtjevi tužitelja:

- na utvrđenje da su stekli pravo služnosti prolaza asfaltiranim putem položenim neposredno uz sjeveroistočni zid njihove obiteljske kuće počevši od mjesne asfaltirane ulice na zapadu do istočnog ugla njihove obiteljske kuće, označenim kao dio čest. zem. 277/5 i 276 k.o. P., pa da se tuženici obvežu to im priznati i trpjeti da se istim nesmetano koriste,

- na obvezivanje tuženika da na sjeveroistočnom uglu njihove obiteljske kuće, na dijelu trotoara neposredno uz sporni put, uklone žičanu ogradu na udaljenost od 60 cm od kuće,

i, kao eventualno istaknuti, tužbeni zahtjevi (koje tužitelji predlažu prihvatiti ukoliko se neosnovanim utvrde prethodno izloženi zahtjevi),

- na utvrđenje da su vlasnici dijela čest. zem. 277/5 k.o. P., u naravi dijela „asfaltiranog puta položenog neposredno uz sjeveroistočni zid njihove obiteljske kuće počevši od mjesne asfaltirane ulice na zapadu pa do ugla njihove obiteljske kuće na istoku, u širini od 100,00 cm“, pa da se tuženici obvežu to im priznati,

- na utvrđenje da su stekli pravo služnosti prolaza „preostalim dijelom puta u širini od 120,00 cm označenog kao dio čest. zem. 276 k.o. P.“, pa da se tuženici obvežu to im priznati i trpjeti da se istim neometano koriste prema svojim potrebama,

- na obvezivanje tuženika da na sjeveroistočnom uglu njihove obiteljske kuće, na dijelu trotoara neposredno uz sporni put, uklone žičanu ogradu na udaljenost od 60,00 cm od njihove kuće.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 20. siječnja 2010., dakle nakon što je 1. listopada 2008. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), slijedom čega se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi s odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) na ovaj spor glede dopuštenosti revizije primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn; 2) ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i čl. 373. b. ZPP-a.

Odredbama čl. 37. ZPP-a propisano je: (st. 1.) „Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva“ i (st. 2.)“Ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva“.

Obzirom da naznačeni tužbeni zahtjevi ne predstavljaju novčane zahtjeve, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju su tužitelji naznačili u tužbi.

Tužitelji su u tužbi naznačili vrijednost predmeta spora u jednom iznosu - na 101.000,00 kn, i ta se vrijednost tijekom postupka nije mijenjala - a odnosi se zasebno i na eventualno istaknute tužbene zahtjeve (postavljene u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a, kojom je propisano: „Tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan“) i zasebno (obzirom da nije traženo da se prihvate s eventualno istaknutim) one postavljene ispred njega.

Kada je za dopuštenost revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, a protiv tuženika je istaknuto više tužbenih zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova, ta se vrijednost, a prema spomenutoj odredbi čl. 37. st. 2. ZPP-a, određuje prema vrijednosti predmeta spora svakog pojedinog zahtjeva.

Za dopuštenost revizije, a budući je podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno (potvrđivanjem prvostupanjske presude) samo o jednom od (tri) eventualno istaknutih tužbenih zahtjeva - od kojih svaki (prvi: na utvrđenje prava vlasništva; drugi: na utvrđenje stjecanja prava služnosti; treći: na obvezivanje tuženika na činidbu) proizlazi iz druge činjenične i pravne osnove i predstavlja samostalan zahtjev (pa u takvoj situaciji nema zbrajanja vrijednosti zahtjeva radi određivanja vrijednosti predmeta spora relevantne za ocjenu dopuštenosti revizije), mjerodavna je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na taj jedini zahtjev: konkretno, polazeći od toga da je vrijednost predmeta spora i u odnosu na sva tri eventualno istaknuta tužbena zahtjeva zajedno 101.000,00 kn. Sukladno tome, budući da podnesena revizija ne udovoljava zakonom propisanim pretpostavkama za dopuštenost redovite revizije po vrijednosnom kriteriju - jer vrijednost predmeta spora glede zahtjeva iz revizijom pobijane odluke (na utvrđenje prava vlasništva) ne prelazi 100.000,00 kn (101.000,00 : 3), a ne radi se o izvanrednoj reviziji koja bi bila podnijeta u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valjalo ju je odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a).

Tuženicima nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju jer taj odgovor nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu, 16. studenog 2011.

Sudac:

Branko Medančić, v.r.