Gž-2500/2021-4 · Županijski sud u Rijeci



Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-2500/2021-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1.US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Vedranu Juričanu, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika Općine Gornji Kneginec iz Turčina, Trg dr. Franje Tuđmana 2/c, OIB: 60823665184, zastupane po punomoćnicama odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihalić & Pikija iz Zagreba, radi činidbe i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P- 235/2018-42 od 27. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, poslovni broj P-235/2018-42 od 27. listopada 2021. potvrđuje u točki II. i III. izreke.

2. Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točki I. i IV. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Nalaže se tuženiku Općini Gornji Kneginec iz Turčina, Trg dr. Franje Tuđmana 2/c, OIB: 60823665184, da s osnove naknade štete isplati tužiteljima US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.457,31 kn (petnaesttisućačetiristopedesetsedam kuna i tridesetjedna lipa) i to tužitelju US 4/5 toga iznosa, a HS 1/5 toga iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom, počevši od donošenja ove presude, pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita, odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku Općini Gornji Kneginec iz Turčina, Trg dr. Franje Tuđmana 2/c, OIB: 60823665184 da tužiteljima US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 30.480,02 kn(tridesettisućačetristoosamdesetkuna i dvijelipe), a u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. "

3. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.510,85 eura / 26.452,50 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija, te zahtjev tužitelja za naknadu troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 15.457,31 kn i to 1.tužitelju US 4/5 tog iznosa, a 2.tužitelju FS 1/5 tog iznosa sve sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi i za razdoblja kako je to navedeno u izreci, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog iznosa, odnosno do zatraženog iznosa od 77.286,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2010. do isplate, kao i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od tog datuma do presuđenja na iznos dosuđen u točki 1. izreke.

1.1. Točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži da na nekretnini tužitelja kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] k. o. [katastarska općina] postavi ogradu prema skici izmjere geodetskog vještaka Bojana Škvorca od 08. travnja 2015., Očitovanja od 04. studenog 2019., te nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Dragutina Matoteka iz lipnja 2015. i dopune nalaza i mišljenja iz listopada 2020., prema dimenzijama i karakteristikama kako je to opisano u toj točki izreke presude te demontirati postojeća metalna vrata i pješačka vrata s postojeće lokacije i postaviti na novu lokaciju, označenu u skici izmjere, uključujući i sanaciju ravnanja ograde, kitanje, bojanje i podešavanje za ispravno funkcioniranje.

1.2. Točkom IV. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima parnične troškove u iznosu od 30.480,02 kn u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke i to svaka u dijelu sa kojim nije uspjela u sporu, odnosno tužitelji protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II. i III. izreke, a tuženik protiv dosuđujućeg dijela presude iz točke I. i IV. izreke, pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači sukladno njihovim žalbenim prijedlozima.

3. U odgovorima na žalbe protivne stranke, isti pobijaju žalbene navode kao neosnovane, te predlažu žalbe odbiti kao neosnovane i presudu suda prvog stupnja potvrditi u dijelu u kojem istu pobija protivna strana.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je prethodno podnijela njihova prednica, za naknadu štete, na uspostavu prijašnjeg stanja, kao glavni zahtjev, odnosno eventualno kumulirani zahtjev za isplatu odgovarajućeg iznosa na ime naknade štete.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje, te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- tuženik je u 2009. vršio poslove rekonstrukcije i proširenja lokalne ceste kroz Dugi Vrh od ... do ...;

- nekretnine koje se protežu uz tu cestu, pa tako i nekretnina tada u vlasništvu prednice tužitelja kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], od ceste su ograđene ogradama i uz iste posađeno raslinje, s time da su se u nizu nastavljale nekretnine u vlasništvu ŽS, ZS, ES i BS, pa su vezano uz način rješavanja problema u svezi s tim u više navrata razgovarali sa IS, zamjenikom načelnika tuženika, načelnikom MS, te JS, s time da je sa ĐS tuženik postigao dogovor da će na njegovoj nekretnini biti postavljeni metalni stupovi i o tome sačinjen pisani dogovor;

- živice na svim nekretninama su prilikom rekonstrukcije ceste bile porezane, uz neke nekretnine su sazidani i betonski zidovi jer je prilikom rekonstrukcije došlo do izmjene nivoa tih nekretnina u odnosu na prometnicu, dok ograde osim u odnosu na nekretninu ĐS uz ostale nekretnine nisu postavljene.

7. Sud prvog stupnja analizirajući iskaze saslušanih svjedoka te sada pok. tužiteljice, sadržaj priložene dokumentacije te rezultate provedenih vještačenja po vještaku građevinske i mjernične struke, te dopune vještačenja, zaključuje da je prilikom vršenja radova na rekonstrukciji ceste čiji je investitor bio tuženik, a izvođač radova Domagoj Invest d.o.o., tužiteljima, odnosno njihovoj prednici počinjena šteta jer da je bez provođenja odgovarajućeg postupka izvlaštenja propisanog Zakonom o izvlaštenju, maknuta ograda kojom je njihova nekretnina bila ograđena od prometnice, te dijela pojasa uz prometnicu. Stoga da je sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) tuženik u obvezi naknaditi im prouzročenu štetu i to da bi sukladno odredbi čl. 1085 st.1. ZOO-a bio dužan uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala. Međutim, s obzirom na rezultate vještačenja i utvrđenja prilikom očevida na licu mjesta, da se ranija ograda tužiteljice nalazila u zaštitnom pojasu, zaključuje da nema uvjeta za uspostavu ranijeg stanja, jer bi ogradu valjalo postaviti u okviru tog pojasa protivno odredbi čl. 55. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14. - dalje ZC), te odredbe čl. 47. Odluke o komunalnom redu tuženika. Osim toga, da iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke ĆS proizlazi da uspostava prijašnjeg stanja ograde ne bi bila niti moguća jer da sada više nije moguće uspostaviti stanje kakvo je bilo prije rušenja stare postojeće ograde koja bi bila identične kvalitete kao i ona koja je bila prije rušenja, osobito zbog toga što bi se mogli upotrijebiti samo određeni elementi stare ograde.

8. Ne nalazi utvrđenim da bi između stranaka, iako su vezano uz rekonstrukciju i proširenje prometnice i u svezi s tim ustupanja dijela nekretnine i uklanjanja ograde i raslinja vođeni razgovori, bio postignut dogovor kojim bi bila suglasnom voljom stranaka dogovorena obveza tuženika da sagradi novu ogradu koja bi bila postavljena uz rub nekretnine tužitelja. Prema mišljenju suda prvog stupnja, prednica tužitelja je u nekoliko navrata komunicirala sa IS kao zamjenikom načelnika oko rješavanja tog problema, ali konačni dogovor o tome kakva ograda, na kojem mjestu, kakve kvalitete i dimenzija bi trebala biti postavljena niti takva obveza tuženika nikada nije jasno dogovorena, već se radilo eventualno o obećanju.

9. Stoga odbija glavni tužbeni zahtjev, dok odlučujući o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu tužitelja radi isplate odgovarajućeg novčanog iznosa, zaključuje da je taj zahtjev djelomično osnovan Pri tome cijeni rezultate vještačenja po vještaku građevinske struke iz kojeg proizlazi da bi za postavljanje nove ograde u vidu betonskih stupova i žičane ograde, trebao iznos od 66.739,38 kn. Međutim, kada se ima u vidu da je nekretnina tužitelja bila ograđena ogradom starom oko 50 godina (bila postavljena negdje 1960 - tih godina), zaključuje da bi vrijednost srušene ograde ( s obzirom da je ona imala uporabnu vrijednost i funkciju) iznosila 20 % od procjenjene vrijednosti nove ograde, odnosno 13.347,88 kn, koja odgovara toj vrijednosti i u vrijeme izrade dopune nalaza, odnosno zaključenja glavne rasprave. Stoga zaključuje da je zahtjev tužitelja osnovan do navedenog iznosa, te obvezuje tuženika isplatiti tužiteljima navedeni iznos i to svakome sukladno suvlasničkom omjeru u kojem su rješenjem o nasljeđivanju iza njihove prednice proglašeni nasljednicima, uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, cijeneći da je procjenjena vrijednost prema cijenama u vrijeme donošenja odluke, dok zahtjev tužitelja u preostalom dijelu odbija.

10. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te odgovarajućim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69./93., 87./93., 16./94., 11./96., 91./04. 37./05., 59./07., 148./09., 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22., 126./22. - dalje Tarifa).

11. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu odluku, nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio donošenju presude i njenom donošenju bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Međutim, osnovano stranke ukazuju da je donošenjem presude počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja propustio iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama ali je iste moguće utvrditi na temelju priloženih isprava i izvedenih dokaza, ali ih sud nije uzeo u obzir kod donošenja odluke.

12. U prvom redu valja ukazati da je, kao što to tuženik ističe u žalbi, sud prvog stupnja dopustio preinaku tužbe čemu se tuženik protivio. Naime, predmetni postupak pokrenut je tužbom prednice tužitelja koja je tužbenim zahtjevom tražila da se tuženiku naloži uspostava prijašnjeg stanja, odnosno postavljanje ograde uz njenu nekretninu kako je to navedeno u tužbi. Međutim, tijekom postupka tužitelji su precizirali prethodno postavljeni tužbeni zahtjev radi uspostave prijašnjeg stanja (naturalne restitucije) kao što je navedeno u podnesku od 4. srpnja 2018., ali postavljajući i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (čl. 188. st. 2. ZPP-a) kojim su tražili isplatu na ime naknade štete iznosa od 66.739,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. siječnja 2010. do isplate, a nakon toga podneskom od 25. kolovoza 2021. iznos od 77.286,56 kn. Takvim postupanjem tužitelja, odnosno isticanjem sada uz glavni zahtjev za naturalnu restituciju i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev došlo je do preinake tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a koju je raspravnim rješenjem na glavnoj raspravi sud prvog stupnja dopustio. Protivno tvrdnjama tuženika i prema mišljenju ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja dopustio preinaku, jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka, pa je time postupio sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP-a, a time što takvu odluku- rješenje nije obrazložio, nije dovedena u pitanje zakonitost postupanja.

13. Međutim, navedeno je odlučno za ocjenu prigovora zastare istaknutog po tuženiku, a u odnosu na osnovanosti tog prigovora priloženi su dokazi ali je sud prvog stupnja propustio iznijeti razloge o tome, očito smatrajući takav prigovor neosnovanim.

14. Naime, u tužbi podnesenoj 29. svibnja 2013. prednica tužitelja navela je da je tuženik započeo radove na rekonstrukciji i proširenju lokalne ceste 2009. kada je srušio ogradu kojom je ograđena njena nekretnina i da se tuženiku obratila 4. travnja 2013. radi pokušaja mirnog rješenja spora, ali da ovaj nije odgovorio. Iz sadržaja istog (list 7. spisa) proizlazi da se prednica tužitelja poziva da je prilikom rekonstrukcije i proširenja lokalne ceste ustupila dio svoje nekretnine radi proširenja iste uz obvezu postavljanja ograde između ceste i te nekretnine, ali da unatoč izvedenim radovima tuženik svoju obvezu nije ispunio. Međutim, tužitelji su podneskom od 4. srpnja 2018. precizirali glavni prvopostavljeni tužbeni zahtjev radi naknade štete uspostavom prijašnjeg stanja, te kao što je prethodno navedeno preinačili tužbu ističući uz taj zahtjev eventualno kumulirani drugopostavljeni tužbeni zahtjev na isplatu naknade štete. Tuženik se protivio preinaci, ali i u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev istaknuo prigovor zastare ustrajući kod tog prigovora u odnosu na glavni tužbeni zahtjev uz tvrdnje da su tužitelji, odnosno njihova prednica saznali za štetu i osobu koja je to učinila još 2009. godine, a da je tužba podnesena 29. svibnja 2013., pa da je protekao rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a. Kako su tužitelji činjenično i pravno ove zahtjeve opredjelili kao zahtjeve za naknadu štete, to se u konkretnom slučaju na te zahtjeve primjenjuje trogodišnji zastarni rok propisan citiranom zakonskom odredbom. Očitujući se na prigovor tužitelji navode da bi taj rok počeo teći od dana završetka radova na rekonstrukciji ceste jer da prije završetka radova ograda nije mogla biti niti postavljena, te da iz priložene dokumentacije (list 6 spisa) proizlazi da je u kolovozu 2010. navedeno da će radovi biti nastavljeni i da će se završiti velika većina ugovorenih radova. Međutim, ne navodi niti proizlazi iz sadržaja navedenog da bi se to odnosilo upravo na radove postavljanja ograde, odnosno na dio koji se odnosi i prolazi uz nekretninu tužitelja.

14.1. Osim toga, valja ukazati da tužitelji tijekom postupka, a što ponavljaju i u žalbi kada obrazlažu zahtjev za tijek zakonskih zateznih kamata na utuženi iznos, izričito navode kako je nesporno da je tuženik ogradu srušio 2009. i da je upravo te godine nastala šteta, pa da se sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a tada smatra dospjelom, a od kada imaju i pravo potraživanja zakonskih zateznih kamata zbog čega istu i potražuju počev od 1. siječnja 2010. Iz navedenog proizlazi da je i u odnosu na glavni tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja u trenutku podnošenja tužbe 29. svibnja 2013. već protekao rok zastare od tri godine propisan odredbom čl. 230. ZOO- a, a svakako je navedeni rok protekao u odnosu na eventualno kumulirani zahtjev za isplatu novčanog iznosa na ime naknade štete istaknut 4. srpnja 2018. Stoga je iz navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

15. Utvrđenja i pravne zaključke suda prvog stupnja koji se odnose na uspostavu prijašnjeg stanja, odnosno gradnju nove ograde na mjestu ranije postojeće, ovaj sud prihvaća da takav jasan dogovor koji bi obvezivao između stranaka nije postignut. Naime, neprijeporno je da je prednica tužitelja sa predstavnikom tuženika, kao i vlasnici ostalih nekretnina koje se protežu u nizu, razgovarala oko načina rješavanja problema vezanih uz proširenje i rekonstrukciju prometnice koja prolazi uz njihove nekretnine. Međutim, neprijeporno je tuženik samo sa ZS postigao dogovor i to pismeni, te postavio ogradu, pa pravilno sud prvog stupnja zaključuje analizirajući iskaze stranaka te saslušanih svjedoka i dajući u odnosu na to razloge, da takav jasan dogovor unatoč vođenim pregovorima između stranaka nije postignut, pa da bi ogradu tuženik bio u obvezi postaviti temeljem preuzete ugovorne obveze. Stoga je u takvoj situaciji tužiteljima preostalo pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1085. st. 3. ZOO-a. Kako je prednica tužitelja opredjelila zahtjev kao naknadu štete, a konačno i tužitelji isticanjem uz glavni i eventualni kumulirani tužbeni zahtjev za isplatu. Obzirom se radilo o ogradi staroj oko 50 godina obrasloj raslinjem, te kako je i prednica tužitelja u svom iskazu potvrdila da je u međuvremenu došlo do promjene nivelacije između ceste i njene nekretnine, da je i ona sama tražila da se sada ulaz u nekretninu zbog konfiguracije izmijeni, te kako je i vještak ĆS potvrdio da uspostava prijašnjeg stanja na način da se postavi ograda kao što je bila prethodna, nije moguće, to je pravilno odbijen zahtjev tužitelja kao neosnovan u tom dijelu iz navedenih razloga. Prema mišljenju ovoga suda zahtjev za naknadu štete isplatom bio bi osnovan do visine iz točke I. prvostupanjske presude iz razloga navedenih u obrazloženju iste, za slučaj da nije u zastari.

16. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tužitelja u odnosu na odbijajući dio presude odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a uvaženjem žalbe tuženika dosuđujući dio preinačiti na način naveden u izreci ove presude.

17. S obzirom na ovakav ishod žalbenog postupka, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te tužitelje koji su izgubili spor obvezati da tuženiku naknade pripadajuće troškove, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a kao i odgovarajućih odredbi Tarife. Tuženiku na ime troškova zastupanja po odvjetniku za sva ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (10) pripada zatraženi iznos od po 1.000,00 kn, osim za 2 ročišta za objavu presude po 500,00 kn primjenom Tbr.9. toč. 1. i 3. Tarife. Isti iznos pripada tuženiku na ime sastava podneska od 27. kolovoza 2015. , 31. srpnja 2019. i 3. svibnja 2021. kojima se očituje na nalaz vještaka, za podneske od 1. prosinca 2015. i 3. ožujka 2020. iznos od po 250,00 kn primjenom Tbr. 8. toč.1. i 3. Tarife, dok za ostale zatražene podneske tuženiku ne pripada naknada jer nisu bili potrebni. Uz to, pripada mu i naknada na ime sastava žalbe protiv presude od 21. ožujka 2016. te za žalbu protiv presude od 27. listopada 2021. za svaku iznos od 1.250,00 kn prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife, te na sve navedene iznose pripadajući PDV prema Tbr. 42. Tarife. Dakle, tuženiku na ime troškova zastupanja uključujući i PDV pripada iznos od 21.250,00 kn, vještačenja u iznosu od 2.687,50 kn, te na ime pristojbi za odgovor na tužbu 345,00 kn, pristojbi na žalbu od 21. ožujka 2016. iznos od 1.480,00 kn, te pristojba na žalbu od 11. studenoga 2021. u iznosu od 690,00 kn, odnosno ukupan iznos od 3.510,85 eura / 26.452,50 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika kao neosnovan valjalo odbiti.

18. Slijedom iznesenog, primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373 a., te čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak