Rev-670/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 670/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Stanislava Plazonića, Stanka Hautza i mr. Hrvoja Momčinovića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice D. K. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika N. M. iz Z., koga zastupa punomoćnik B. Ž., odvjetnik iz Z., radi ispražnjenja i predaje poslovne prostorije, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 16. listopada 1990. br. Gž- 6859/90, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 21. lipnja 1990. br. P-712/89, u sjednici održanoj dana 18. srpnja 1991.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 16. listopada 1990. godine pod posl. br. Gž-6859/90, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda potvrdjena je presuda Općinskog suda kojom je usvojena tužba tužiteljice sa zahtjevom kojim se nalaže tuženiku da isprazni poslovne prostorije u dvorišnoj zgradi u Z., te da iste slobodne od osoba i stvari preda na raspolaganje tužiteljici uz naknadu parničnog troška.

Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) prvostepeni sud je reviziju tuženika dostavio tužiteljici i nadležnom javnom tužiocu.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika, a ni tužioc Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju odredjeno ukazuje revident, iz razloga što je pobijana presuda jasna, razumljiva, što je moguće ispitati, jer sadrži razloge o svim činjenicama bitnim za presudjenje koji su medjusobno povezani i suglasni.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.

Prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrdjenje:

- da su tužiteljica K. D. i P. H. kao zakupodavci, dana 6. IX. 1987. godine, zaključili ugovor o zakupu poslovnih prostorija (jedna prostorija i WC) koje su suvlasnici svaki u 1/2, a koje se nalaze u zgradi, anagrafska oznaka u Z., na prvom katu,

- da je ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključen na vrijeme od godinu dana, do 7. IX. 1988. godine,

- da tuženik i poslije 7. IX. 1988. g. koristi poslovne prostorije koje odbija da preda tužiteljici, ispražnjene, na slobodno raspolaganje.

Prema stanovištu ovog revizijskog suda nižestepeni sudovi su valjano primijenili materijalno pravo kada su, temeljem iznesenih utvrdjenja, usvojili tužbu tužiteljice sa zahtjevom za iseljenje tuženika iz navedenih prostorija i predaju istih, slobodnih od osoba i stvari na raspolaganje tužiteljici.

Naime, u smislu odredbe iz čl. 47. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama ("Sl. list SFRJ", br. 43/65 i 57/65, te "Narodne novine SRH" br. 52/71, u daljnjem tekstu: Zakona) ugovor o zakupu koji je zaključen na odredjeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je zaključen.

Ako po isteku ugovorena vremena poslovne prostorije ne budu ispražnjene i predate, zakupodavac može tužbom tražiti predaju ispražnjenih prostorija (čl. 47. st. 2. Zakona).

Neovisno od činjenice da li je tužiteljica postala isključivi vlasnik ovih poslovnih prostorija njoj i kao suvlasniku, pripada pravo tražiti predaju poslovnih prostorija od osobe koja te prostorije drži bez pravne osnove (čl. 43. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima "Službeni list SFRJ", br. 6/80).

Ugovor o zakupu zaključen na odredjeno vrijeme (čl. 47. st. 1. Zakona) prestao je istekom vremena na koje je zaključen, što u konkretnom slučaju znači da je od dana 7.

IX. 1988. godine tužiteljica kao suvlasnik ovlaštena tražiti predaju poslovnih prostorija od tuženika kao zakupca, koji je prestankom ugovora to prestao biti. Nakon isteka navedenog dana tuženik je nastavio koristiti poslovne prostorije bez pravnog osnova.

Stoga su sudovi valjano primijenili materijalno pravo kada su usvojili zahtjev tužiteljice i naložili tuženiku da iseli iz navedenih poslovnih prostorija i da iste slobodne od osoba i stvari preda na raspolaganje tužiteljici.

Kako iz izloženog slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, ja kako nisu ostvareni ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.