Revr-833/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 833/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Bulja, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Branka Medančića, člana vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., koju zastupa punomoćnik S. D. odvjetnik u Z., protiv tužene Z. S., vlasnice obrta za … B. c. Z., koju zastupa punomoćnik N. D., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1786/11-2 od 24. siječnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1352/06-40 od 22. studenoga 2010., u sjednici održanoj 16. listopada 2012.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1786/11-2 od 24. siječnja 2012. odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1352/06-40 od 22. studenoga 2010. kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da nije dopuštena odluka o otkazu Ugovora o radu od 13. travnja 2006., da se naloži tuženiku da isplati naknadu plaće u iznosu 5.059,00 kn bruto sa zateznom kamatom i troškovima postupka sve sadržano u toč. I. izreke, dok je pod toč. II.

čne troškove u

izreke prvostupanjske presude naloženo tužiteljici naknaditi tuženici parni iznosu 6.457,50 kn. Pod toč. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka dok je u toč. III. izreke odbijen zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predloživši da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i obveže tuženu na plaćanje troškova postupka kao i troškova revizije, podredno da u cijelosti ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 36. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno navodima revizije pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

U reviziji tužiteljica prigovorima bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od drugostupanjskog suda. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova.

U revizijskom stadiju postupka je prijeporno je li nezakonita odluka o otkazu ugovora o radu te da li tužiteljica ima pravo na isplatu zatraženog novčanog iznosa.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženica sklopile ugovor o radu 1. siječnja 2006. na vrijeme od godinu dana (od 1. siječnja 2006. do 1. siječnja 2007.) za obavljanje poslova kozmetičara,

- da je tuženica 13. travnja 2006. kao poslodavac donijela odluku kojom je tužiteljici kao radnici izvanredno otkazala ugovor o radu koji su sklopili 1. siječnja 2006.,

- da je protiv te odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava 27. travnja 2006. na koji tuženica nije odgovorila,

- da je tužiteljica izostala s posla u trajanju od 11 uzastopnih radnih dana,

- da tužiteljica tih jedanaest dana u razdoblju od 20. ožujka 2006. do 31. ožujka 2006. nije izostajala s posla na prijedlog tuženice,

- da se tužiteljica od 1. travnja 2006. do 30. travnja 2006. nalazila na bolovanju.

Na temelju tako utvrđenog činjenično stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je tužiteljica takvim ponašanjem počinila osobitu tešku povredu obveze iz radnog odnosa, obzirom da je jedanaest dana neopravdano izostala s posla, pa ocijenivši da je tužena imala opravdani razloga otkazati ugovor o radu, odbijaju tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 107. ZR.

Prema odredbi čl. 114. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, bez poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede radne obveze ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovorenih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Zakonitost nižestupanjskih presuda tužiteljica osporava iznoseći tvrdnje:

- da je njezin izostanak s posla od 20. ožujka do 31.ožujka 2006. bio opravdan, te da je odluka o otkazu ugovora o radu donešena izvan zakonskog roka od 15 dana iz odredbe čl. 107. st. 2. ZR.

U konkretnom slučaju utvrđeno je da je tužiteljica neopravdano izostala s posla u trajanju 11 uzastopnih dana, da tužiteljica nije za taj period izostala s posla na prijedlog tužene pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 114. i 117. st. 2. ZR kada su otkaz ocijenili dopuštenim jer činjenica da je tužiteljica bez odluke poslodavca izostala s posla i nije dolazila na posao, ukazuje na ponašanje koje predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka i nastavak radnog odnosa nije moguć, jer je temeljena obveza radnika u radnom odnosu u skladu s uputama poslodavca, osobno obavljati preuzete poslove (čl. 7. ZR).

Konačno, tužiteljica neosnovano ističe tijekom nižestupanjskog postupka, a nastavno i u reviziji da je ugovor o radu otkazan izvan zakonskog roka od 15 dana iz odredbe čl. 107. st. 2. ZR, prema kojoj odredbi se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

Kako je nesporno tijekom postupka utvrđeno da je tužiteljičin izostanak s posla bio opravdan u razdoblju od 1. travnja 2006. do 30. travnja 2006. jer se tužiteljica u razdoblju od 1. travnja 2006. do 30. travnja 2006., a što proizlazi iz izvješća o bolovanju i potvrdi o privremenoj nesposobnosti za rad od 8. travnja 2006. nalazila na bolovanju. Kako je dakle neopravdani izostanak tužiteljice s posla prekinut 1. travnja 2006. kada je tužiteljica počela koristiti bolovanje, a što je tuženica saznala iz izvješća o bolovanju od 8. travnja 2006. ugovora o radu je tužiteljici otkazan 13. travnja 2006., to je odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici donesena unutar zakonom propisanog roka, pa su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da je Ugovor o radu otkazan u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojima se izvanredni otkaz temelji.

Iz toga je razvidno da je odluka o otkazu donesena unutar navedenog prekluzivnog roka.

Kako je tuženica tijekom postupka dokazala postojanje opravdanog razloga za otkaz, nižestupanjski sudovi su, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 107. st. 1. ZR pa se suprotni navodi revizije ukazuju neosnovanim. Tvrdnje tužiteljice da nižestupanjski sudovi nisu uočili i ispravno ocijenili tužiteljičinu bolest i neiskustvo, te stoga i nesposobnost brzo svrsishovitog reagiranja tužiteljice ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 16. listopada 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.