Jž-2608/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-2608/2015

Zagreb

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Branke Žigante Živković i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenog M.J. i 2.okrivljenog J.T., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 2.okrivljenog J.T. podnesenoj po njegovom branitelju Zajedničkom odvjetničkom uredu M.D. i Ž.D. iz V., protiv presude Prekršajnog suda u Županji od 16. lipnja 2015., broj: 3-J-126/14-13, na sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2018.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se žalba 2.okrivljenog J.T. i ukida prvostupanjska presuda u odnosu na 2.okrivljenog J.T., te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom 1.okrivljeni M.J. i 2.okrivljeni J.T. proglašen su krivim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci navedene presude, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od po 1.000,00 kuna svakome.

Istom presudom, okrivljenici su, temeljem čl. 138. i čl. 139. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 150,00 kuna svaki.

Protiv te presude 2.okrivljeni J.T. je putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o trošku. Navodi, u bitnom, da se samo branio od napada 1.okrivljenika, te da iz cijelog dokaznog postupka proizlazi da je bio napadnut, predlažući da se iz navedenih razloga žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Rješavajući predmet, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio, da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje u odnosu na pitanje postoji li na strani žalitelja nužna obrana kao razlog isključenja protupravnosti, na što isti opravdano ukazuju svojom žalbom.

Naime, okrivljenici se brane na način da međusobno terete jedan drugoga za fizički napad, dok niti jedan od svjedoka nije iskazivao o okolnostima pod kojima je započeo sukob već o tome da su okrivljenike zatekli u tučnjavi u „klinču“ na tlu.

Imajući u vidu sve okolnosti događaja, cijeneći da je u postupku utvrđeno da je 1.okrivljeni M.J. išao za žaliteljem koji se uputio svojoj kući, kao i da je 1.okrivljenik započeo verbalnu prepirku optužbama za ranije ponašanje žalitelja u prometu, ostalo je dvojbeno pitanje je li žalitelj postupao u nužnoj obrani.

Naime, pri ocjeni ostvarenja prava na nužnu obranu treba utvrditi je li počinitelj bio napadnut i je li taj napad bio protupravan i istodoban, a uzimajući u obzir načelo da nitko nije dužan trpjeti povrede svojih pravnih dobara (konkretno u ovom slučaju tjelesnog integriteta) pa je ovlašten silom odbiti napad na njih, odnosno praktično pravilo da napadnuti nije dužan trpjeti da ga tuku i da se nikada ne smije tražiti od njega da se spašava bijegom, jer bi se u tom slučaju nepravo stavljalo iznad prava i time negirao pravni poredak, te dopustila vladavina nasilja kojem se drugi moraju pokoravati.

Dakle, ukoliko se cijeni i analizira verzija događaja žalitelja, bilo je s obzirom na sve očite okolnosti (mogućnost da je žalitelj napadnut udarcima od strane 2.okrivljenika – kako se i navodi u činjeničnom opisu djela), nužno utvrditi je li on eventualno kao napadnuti ostvario obilježja prekršaja u nužnoj obrani.

Činjenica da je žalitelj zatečen u tučnjavi nije dovoljna sama po sebi da bude ispunjeno zakonsko biće djela, već je nužno sa sigurnošću isključiti postojanje nužne obrane, te utvrditi je li postupio u položaju napadnutog, pri kojoj ocjeni treba cijeniti jačinu napada, opasnost napadača i obrambena sredstva koja napadnutom stoje na raspolaganju, te završno ocijeniti je li došlo do prekoračenja nužne obrane.

Imajući u vidu da prvostupanjski sud nije otklonio dvojbu je li žalitelj postupao u nužnoj obrani, ovaj sud nalazi da je pobijana presuda donesena preuranjeno, te da samim tim nije nedvojbeno dokazana njegova krivnja za prekršaj koji mu je stavljen na teret. Što se tiče verbalnog dijela sukoba, odgovor žalitelja („nisam te vidio, ako si mislio da te želim pogaziti zovi policiju“) ne predstavlja takvo ponašanje koje se objektivno može ocijeniti kao izrazito nepristojno, odnosno kao narušavanje javnog reda i mira na naročito drzak i nepristojan način, te takvo postupanje samo za sebe nije dovoljno za ispunjenje zakonskog bića prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mir. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu žalitelja, ukinuti pobijanu presudu u odnosu na njega i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenike, svjedoke, te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u odnosu na žalitelja.

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. siječnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Robert Završki, v. r

Siniša Senjanović, v.r.

Rješenje se dostavlja Prekršajnom sudu Vukovaru u 5 otpravaka: za spis, 2.okrivljenika, branitelja i tužitelja.