IV Kž-84/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 84/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnj. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 1., 2. i 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja S. G. i dr., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. lipnja 2010. broj Kio-23/10 (Kv-100/10), u sjednici održanoj 23. studenoga 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja S. G., N. Š., V. V., L. R., I. K., I. K., O. B., R. N., I. G., D. G., S. F.-R., V. B., R. B., M. G., R. N., D. M., N. B., M. N., V. B., L. R. i M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je u povodu neslaganja istražnog suca sa istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage, pobijanim rješenjem na temelju čl. 190. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u nastavku: ZKP), odbio taj zahtjev oštećenika kao tužitelja da se provede istraga protiv osumnj. M. M. zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa označeno u čl. 263. st. 1., 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 112/99, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja podnijeli su žalbu oštećenici kao tužitelji putem punomoćnika, D. S.-R., odvjetnika iz R., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i prihvati zahtjev oštećenika kao tužitelja za provođenje istrage protiv osumnj. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 1., 2. i 3. KZ-a.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pregledom svih dokumenata i njihovih sadržaja u predmetu, ocjenjuje da je ispravan

IV Kž 84/10-2

zaključak prvostupanjskog suda da iz tih podataka ne proizlazi postojanje osnovane sumnje da bi osumnj. M. M. postupajući na način opisan u istražnom zahtjevu počinio kazneno djelo iz čl. 263. st. 1., 2. i 3. Kaznenog zakona.

Istražnim zahtjevom se tereti osumnjičenika da je kao odgovorna osoba na radnom mjestu rukovoditelja Radne jedinice „D.“ u tvrtki „E.“ d.o.o. R. koja je bila ovlašteni distributer plina za krajnje kupce-potrošače, prilikom provođenja sustavne plinifikacije šireg gradskog područja R., konkretno, objekta stambene zgrade u ulici …, u razdoblju od kolovoza do listopada 2003., tijekom priključenja krajnjih korisnika stambene zgrade na opskrbu miješanim plinom, postupajući protivno propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama, ne provjerivši na pouzdan način moguću ispravnost i nepropusnost plinske instalacije unutar zgrade iako je to bio dužan zbog obavljane djelatnosti, a zbog propusnosti plinske instalacije je došlo do propuštanja plina u zgradi 23. studenoga 2005., time kao odgovorna osoba tvrtke koja je izvršila ugradnju plinskih instalacija, izazvao konkretnu opasnost za stanare zgrade i imovinu većeg opsega.

Iz podataka spisa, te dokumentacije priložene spisu, zapisnika o ispitivanju osumnj. M. M., službenih zabilješki o obavljenim obavijesnim razgovorima sa presumptivnim svjedocima, S. G., I. B. i B. P., zapisnika Stručnog povjerenstva za tehnički pregled građevine Ureda državne uprave u … županiji od 3. lipnja 2005, klasa: UP-I-361-05/05-01-00007, te nalaza i mišljenja istog povjerenstva, uporabne dozvole od 26. listopada 2005, klasa: UP-I- 361-05/05-01/00007, zapisnika o ispitivanju na nepropusnost unutarnje instalacije plina radnog tlaka do 100 mbar-a od 19. kolovoza 2003. za stambenu zgradu u ulici …, preslike dežurne knjige K. „E.“ d.o.o. od 23. studenoga 2005. zapisnika broj 5/3 o ispitivanju nemjerenog dijela plinske instalacije za navedenu stambenu zgradu, zapisnika o izvršenoj provjeri nepropusnosti plinovoda na trasi plinovoda na kojoj se nalazi i stambena zgrada oštećenika kao tužitelja od 9. ožujka 2004. ali i sadržaja zakonskih propisa Zakona o tržištu plina („Narodne novine“, broj 68/2001), Pravilnika o distribuciji plina („Narodne novine“, broj 104/02) i Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“, broj 108/05) ne upućuju na zaključak o postojanju osnovane sumnje da je osumnjičenik počinio kazneno djelo na način opisan u istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja.

Nesporne su okolnosti da je tvrtka „E.“ tijekom 2003. izvršila radove izmjene plinovoda, postavljanje novog regulacijskog ormarića i cijevi kojom je izvršeno spajanje na postojeću vertikalu plinske instalacije zgrade, nakon čega je izvršena izmjena svih ventila i plinomjera u stanovima, da je plinovodna instalacija unutar zgrade ostala neizmijenjena sa spojevima cijevi koji su, kako to navode oštećenici izvedeni korištenjem navoja uz brtvljenje kudeljom te je kroz te instalacije započela opskrba miješanim plinom 19. kolovoza 2003. te da je nakon dvije godine korištenja tog energenta došlo do incidentne situacije propuštanja plina.

Da bi postupanjem osumnjičenika bila ostvarena obilježja kaznenog djela dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 263. st. 1., 2. i 3. KZ-a mora postojati osnovana sumnja da je upravo osumnjičenik kao odgovorna osoba postupajući protivno propisima i tehničkim pravilima o zaštitnim mjerama, izazvao konkretnu opasnost za život ljudi i imovinu većeg opsega. Za ostvarenje djela potrebno je i postojanje subjektivnog obilježja djela, izravne ili neizravne namjere a predviđena je i odgovornost za nehaj.

IV Kž 84/10-2

Međutim, prema mjerodavnim propisima za koje osumnjičenik ispitan kod istražnog suca tvrdi da je postupao sukladno tim propisima, određeno je da pri prelasku s distribucije gradskog na miješani plin što je konkretno bio slučaj, potrebno je izvršiti ispitivanje na nepropusnost instalacija unutarnjeg razvoda odnosno izvršiti ispitivanje instalacija unutarnjeg razvoda koje su starije od 50 godina (čl. 22 st. 1. i 2. Odluke o opskrbi plinom i toplinskom energijom - „Službene novine“ Primorsko-goranske županije broj 7/97) a jedini uvjet korištenja plinovodne instalacije je njezina ispravnost. Nadalje, odredbom čl. 9. st. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima predviđena je samo obveza dobavljača plina da prilikom promjene odnosno umjeravanja plinomjera ispita plinsku instalaciju na ispravnost i nepropusnost od uličnog priključka odnosno spremnika plina do trošila te trošila u građevini ili dijelu građevine namijenjene za stanovanje. Iz dokumentacije u spisu odnosno zapisnika o tehničkom pregledu proizlazi da nisu utvrđeni nedostaci u izvedbi plinskih instalacija slijedom čega je izdana i uporabna dozvola. Prema tome, proizlazi, protivno navodima istražnog zahtjeva da je osumnjičenik kao odgovorna osoba primijenio sve zakonske odredbe a da je instalacija plina izvedena sukladno pravilima struke. Prema tome okolnost da je dvije godine nakon izvršenih radova od strane tvrtke u kojoj je osumnjičenik bio odgovorna osoba došlo do incidentne situacije u opskrbi plinom (propuštanje plina unutar stambene zgrade) ne može se dovesti u vezu sa eventualnim protupravnim postupanjem osumnjičenika odnosno nema konkretnih dokaza koji bi pružali vjerojatan stupanj osnovane sumnje da bi upravo osumnjičenik bio odgovoran za konkretno izazvanu opasnost za život ljudi i imovinu većeg opsega.

Da je ispravan zaključak prvostupanjskog suda, protivno žalbenim navodima, potvrđuju upravo dokazi u spisu ali i sadržaj zakonskih propisa na koje se pozivaju oštećenici kao tužitelji, ali i osumnjičenik u svojoj obrani.

Okolnost istaknuta u žalbi da osumnjičenik kao odgovorna osoba i zaposlenik distributera nije vodio računa o karakteristikama novog energenta, miješanog plina i to u dijelu nužne prilagodbe razvoda cijevi unutar zgrade, nije osnovana s obzirom na zakonske odredbe mjerodavnih zakona koje ne obvezuju osumnjičenika na izgradnju novih instalacija kod uvođenja novog energenta već samo na prilagodbu postojećih instalacija uz uvjet da su ispravne a što je u konkretnoj situaciji potvrđeno potrebnim atestima.

Osim toga, kao nesporno proizlazi da je do propuštanja plina u instalacijama došlo nakon dvije godine od ugradnje i kontrole plinskih instalacija i uvođenja opskrbe miješanim plinom što upućuje na zaključak o ispravnosti plinskih instalacija tijekom tog vremenskog razdoblja, pa ova okolnost, protivno daljnjim žalbenim navodima, dodatno potvrđuje zaključak ali i iskaz osumnjičenika da su plinske instalacije prije prelaska na novi energent bile ispravno izvedene.

Stoga, imajući na umu da osnovana sumnja da je osumnjičenik počinio kazneno djelo za koje se tereti istražnim zahtjevom, mora proizlaziti iz podataka i dokaza koji su priloženi uz istražni zahtjev, a koju osnovanu sumnju oštećenici kao tužitelji nisu u dostatnom stupnju dokazali dokumentacijom priloženom u spisu, ne postoje zakonske pretpostavke za provođenje istrage iz čl. 187. st. 1. ZKP-a zbog kaznenog djela za koje oštećenici kao tužitelji terete osumnjičenika.

IV Kž 84/10-2

Slijedom svega izloženog, budući da žalbom oštećenika kao tužitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 23. studenoga 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.