I Kž-338/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 338/12-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa, Ranka Marijana i Dražena Tripala, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. Z. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. E. Z., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 22. studenog 2011. br. K-65/11, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. E. Z. djelima opisanim pod toč. 1. i 2. izreke te presude počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 61. KZ.

II. Uslijed odluke pod I. i prihvaćanjem žalbe optuženika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, pa se opt. E. Z. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 61. KZ, za koje je sada proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa i uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, u koju se na temelju čl. 63. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10. kolovoza 2011. do 22. studenog 2011.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim opt. E. Z. za dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (NN, 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, nastavno: KZ), na čl. 60. st. 1. i 2. toč. d) KZ način opisan pod toč. 1. i 2. izreke te presude, te mu je primjenom

utvrdio pojedinačne kazne u trajanju od po dvije godine zatvora za svako djelo, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i mjesec dana. Istom presudom, proglašen je krivim i opt. N. S. za jedno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 1. KZ, na način opisan pod toč. 3. izreke te presude, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, čije je izvršenje primjenom uvjetne osude iz čl. 67. KZ, odgođeno pod uvjetom da u roku od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

I Kž 338/12-4

Na temelju čl. 82. st. 1 i 3. KZ od opt. E. Z. oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim djelom u iznosu od 600,00 kuna.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika E. Z. i N. S. oduzeta je opojna droga pobliže označena u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (NN, 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) opt. E. Z. i opt. N. S. oslobođeni su obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. E. Z., putem branitelja G. C., odvjetnika iz R., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP/97, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika, sukladno odredbi čl. 374. st. 4. ZKP/97, budući da nije pristupio iako je uredno izvješten o sjednici vijeća.

Žalba je osnovana, time da je ispitujući pobijanu presudu povodom podnesene žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud našao je da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu opt. E. Z., na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. i toč. 2. ZKP/97.

Opt. E. Z. proglašen je krivim za počinjenje dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, na način opisan pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude.

Međutim, s obzirom na način počinjenja, činjenicu da se radi o istoj vrsti opojne droge i vremensku povezanost počinjenih radnji, te druge stvarne okolnosti što ih povezuju, opravdan je zaključak da ova djela čine jednu cjelinu, u smislu odredbe čl. 61. st. 2. KZ.

Naime, opt. E. Z. je u vremenu od početka 2011. do 10. kolovoza 2011., proizvodio i radi prodaje posjedovao tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom (ukupno proizveo i posjedovao 77,04 grama marihuane), na način pobliže opisan pod toč. 1. izreke pobijane presude, a u isto vrijeme od kolovoza 2010. do 09. kolovoza 2011., neovlašteno je u više navrata prodavao opt. N. S. opojnu drogu i to upravo marihuanu (najmanje oko 7,00 grama), na način pobliže opisan pod toč. 2. izreke pobijane presude, te je time radnjama opisanim pod toč. 1. i 2. izreke, počinio jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, budući da način počinjenja djela i vremenska povezanost, te jedinstvo namjere i činjenica da se radi o istoj opojnoj drogi (marihuani), čini od ovih djela jednu cjelinu (marihuanu koju proizvodi i posjeduje radi prodaje istovremeno i prodaje).

Uslijed toga, valjalo je izmijeniti pravnu kvalifikaciju djela na način da je opt. E. Z. djelima opisanim pod toč. 1. i 2. izreke pobijane presude, počinio jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, a sukladno tome valjalo je i kaznu za to djelo odmjeriti unutar kazne propisane za jedno kazneno djelo, jer sukladno odredbi čl. 61. st. 1. KZ, produljeno

I Kž 338/12-4

kazneno djelo isključuje odredbe o stjecaju, pri čemu je žalba opt. E. Z., izjavljena samo zbog odluke o kazni, prihvaćena u cijelosti.

Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da će se svrha kažnjavanja, kako je ona propisana odredbom čl. 50., u vezi čl. 6. KZ, u odnosu na opt. E. Z. ostvariti kaznom zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca, cijeneći da istaknute olakotne okolnosti, prije svega priznanje djela i izraženo kajanje, te obiteljske prilike optuženika (činjenica da skrbi o maloljetnom djetetu, dok je majka djeteta na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici), kao i činjenica da se radi o manjoj količini marihuane kao blaže vrste opojne droge, opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne, iz čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ, tim više što se nakon preinačenja presude u pravnoj oznaci djela radi o jednom kaznenom djelu zlouporabe opojnih droga, iz čl. 173. st. 2. KZ, pa i unatoč činjenici da je optuženik ranije u dva navrata, tijekom 2005. i 2006. godine, osuđivan za osnovni oblik istovrsnog kaznenog djela, iz čl. 173. st. 1. KZ, što zapravo znači da u posljednjih pet godina nije dolazio u sukob sa zakonom.

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o oduzimanja imovinske koristi i oduzimanju opojne droge, od opt. E. Z., te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da su ove odluke, s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilne i utemeljene na odredbama čl. 82. st. 1. i 3. KZ i čl. 173. st. 7. KZ.

Prema svemu što je izloženo, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP/97, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 15. svibnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Ana Garačić, v.r.