II-4 Kr-615/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-4 Kr-615/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. V. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. KZ i dr., odlučujući o prijedlogu za rješavanje sukoba nadležnosti Županijskog suda u Splitu, od 18. studenoga 2002. godine br. Kio-399/02, u sjednici održanoj 11. prosinca 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Za suđenje u kaznenom predmetu protiv okr. V.B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. KZ i dr., prema istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja od 8. ožujka 2002. godine br. Kio-82/02, stvarno je nadležan Županijski sud u Dubrovniku.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, dostavio je ovom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prijedlog u smislu odredbe čl. 34. i 35. ZKP, za rješavanje sukoba nadležnosti, nakon što se Županijski sud u Dubrovniku svojim rješenjem od 16. listopada 2002. godine br. Kio-82/02, proglasio stvarno nenadležnim za postupanje u kaznenom predmetu protiv okr. V.B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 333. KZ i dr., a povodom istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja, koji je kazneni progon preuzeo po odbačaju kaznene prijave od strane Općinskog državnog odvjetništva Dubrovnik.

Naime, Županijski sud u Dubrovniku, smatrao je da je za postupanje povodom predmetnog istražnog zahtjeva stvarno nadležan Županijski sud u Splitu, a sukladno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kaznenim djelima iz čl. 21. st. 1. toč. 2. istog zakona, koji kao lex specialis u odnosu na ZKP, utvrđuje isključivu stvarnu i mjesnu nadležnost, između ostalih Županijskog suda u Splitu.

Međutim, Županijski sud u Splitu, sukladno odredbi čl. 34. st. 1., pokrenuo je pred ovim sudom postupak za rješavanje sukoba nadležnosti, uz obrazloženje, da je isti prema čl. 24. st. 1. ZUSKOK-a, stvarno i mjesno nadležan za kaznena djela iz čl. 21. st. 1. toč. 2. istog Zakona, ali samo u slučajevima kada kao ovlašteni tužitelj nastupa Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, a nikako ne i oštećenik kao tužitelj. Naime, Županijski sud u Splitu, je po primitku predmetnog istražnog zahtjeva isti dostavio Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta radi razmatranja o eventualnom preuzimanju kaznenog progona, na koji upit se Ured izjasnio da neće preuzeti kazneni progon jer se ne radi o kaznenim djelima iz nadležnosti USKOK-a.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, svojim podneskom od 5. prosinca 2002. godine br. KR-DO-690/02, vratio je spis navodeći da nisu ovlašteni u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZKP, davati mišljenje povodom predmetnog prijedloga za rješavanje sukoba nadležnosti, jer se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom postupku koji se vodi na zahtjev državnog odvjetnika, već temeljem istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja.

Postupajući u smislu odredbe čl. 35. st. 1. ZKP, Vrhovni sud Republike Hrvatske, a nakon uvida u spis predmeta utvrdio je, da je Županijski sud u Splitu, nakon zaprimanja istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja protiv okr. V.B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 333. st. 1. KZ, od strane Županijskog suda u Dubrovniku, dana 11. ožujka 2002. godine, dostavio cjelokupan spis Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta radi izjašnjenja da li će preuzeti kazneni progon po tom istražnom zahtjevu, obzirom da taj sud ne može postupati jer nema zahtjev ovlaštenog tužitelja, da bi USKOK dana 25. rujna 2002. godine vratio spis s obrazloženjem da nisu našli osnova za preuzimanje kaznenog progona.

Dana 27. rujna 2002. godine Županijski sud u Splitu vraća ovaj kazneni predmet Županijskom sudu u Dubrovniku na nadležno postupanje, s obrazloženjem, da ovlašteni tužitelj USKOK, nije našao osnova za postupanje u istom, a u redovnom postupku, mjesno i stvarno je nadležan za postupanje po istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja, Županijski sud u Dubrovniku.

Nakon toga, dana 16. listopada 2002. godine, Županijski sud u Dubrovniku donosi rješenje kojim se oglašava stvarno i mjesno nenadležnim i dostavlja spis Županijskom sudu u Splitu kao stvarno nadležnom, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o kaznenim djelima iz čl. 21. st. 1. toč. 2. Zakona o USKOK-u, pa je temeljem čl. 24. st. 1. istog Zakona za postupanje nadležan Županijski sud u Splitu.

Iz ovakovog redoslijeda događaja u predmetnom kaznenom postupku povodom istražnog zahtjeva oštećenika kao tužitelja, razvidno je da Županijski sud u Dubrovniku pogrešno drži, da oštećenik kao tužitelj može preuzeti kazneni progon pred sudom koji je kao stvarno nadležan određen čl. 24. st. 1. Zakona o USKOK-u, za postupanje u predmetima kaznenih djela iz čl. 21. toga Zakona.

Naime, Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, donesen je s osnovnom intencijom ustroja posebnog tijela kaznenog progona koje ima ovlasti državnog odvjetništva (čl. 21. st. 1. Zakona o USKOK-u), a postupa samo u kaznenim predmetima točno određenih kaznenih djela specificiranih u čl. 21. st. 1. i 2. Zakona. Istim Zakonom propisan je i djelokrug i nadležnost sudova u kaznenim predmetima zbog kaznenih djela iz kataloga kaznenih djela prema tom Zakonu, za čiji progon je nadležan USKOK, pa su tako čl. 25. toga Zakona ustrojeni i posebni istražni odjeli pri županijskim sudovima iz čl. 24. ZUSKOK-a, za predmete kaznenih djela iz čl. 21. toga Zakona.

Prema tome, unatoč odredbi čl. 22. ZUSKOK-a koja u postupku za kaznena djela iz čl. 21. istog Zakona, utvrđuje primjenu Zakona o kaznenom postupku, u konkretnom slučaju Zakon o USKOK-u primarno regulira stvarnu i mjesnu nadležnost tijela kaznenog progona, a to je Ured kao posebno državno odvjetništvo, što znači da je upravo Ured jedini ovlašteni tužitelj koji može postupati pred sudovima čiji djelokrug i nadležnost je ustrojen čl. 24. ZUSKOK-a, shodno čemu ovaj Zakon kao lex specialis, derogira odredbe Zakona o kaznenom postupku koje daju ovlasti oštećeniku kao tužitelju da za slučaj odbačaja kaznene prijave stupe na mjesto državnog odvjetnika i preuzmu kazneni progon.

Stoga konkretni kazneni predmet koji se vodi prema istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja, može se procesuirati samo u režimu Zakona o kaznenom postupku, dakle, pred redovnim sudom koji je stvarno i mjesno nadležan, a to je upravo istražni centar Županijskog suda u Dubrovniku, obzirom da su kaznena djela počinjena na području mjesne nadležnosti toga suda.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 35. st. 1. ZKP, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. prosinca 2002. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.