Rev-931/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 931/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Ž. iz Z., zastupanog po punomoćnici M. B., odvjetnici iz Z., protiv tuženika I. S., S. graditeljska zadruga za projektiranje, izgradnju, održavanje objekata i poslovanje nekretninama iz Z., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z. i II. Grada Zagreba, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika S., S. graditeljske zadruge za projektiranje, izgradnju, održavanje objekata i poslovanje nekretninama iz Z., izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžm-3846/04 od 24. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj Pn-619/97 od 09. listopada 2003., u sjednici održanoj 20. svibnja 2008.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke, I-tuženiku S. zadruzi S. naloženo je platiti tužitelju iznos od 258.312,87 kn i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 52.259,45 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 09. listopada 2003. pa do isplate, a u roku od 15 dana.

U toč. II. izreke odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-tuženika, a za iznos od 22.791,38 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 1992. do isplate, kao i dio zahtjeva kojim tužitelj traži zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 258.312,87 kn za razdoblje od 30. srpnja 1992. do 08. listopada 2003.

Ujedno je u toj točci izreke odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika Grada Zagreba, kojim je traženo da ovaj tuženik solidarno s I-tuženikom plati tužitelju iznos od 281.104,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 1992. do isplate i da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

U toč. III. izreke tužitelju je naloženo II-tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi parnični trošak u iznosu od 25.351,60 kn u roku od 15 dana.

Rješenjem suda prvog stupnja ispravljena je gore označena presuda suda prvog stupnja u izreci toč. I., redak 1. i u toč. II., redak 1., u pogledu naznake naziva I-tuženika, na način da iza riječi S. ima pisati S. g. z. z. p. i. o. o. i. p. n..

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tuženika i tužitelja kao neosnovane, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio I-tuženik S., S. graditeljska zadruga za projektiranje, izgradnju, održavanje objekata i poslovanje nekretninama iz Z. Poziva se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude ukinu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), sukladno čl. 386. ZPP-a, ovaj je revizijski sud utvrdio da u donošenju pobijane presude nisu ostvareni razlozi na koje se revizijom upire, kao niti povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tako u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. ZPP-a. Ovo stoga, što pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa se ona u svemu može ispitati, a osim toga drugostupanjski je sud ocijenio one žalbene navode koji su bili od odlučne važnosti za presuđenje.

Suprotno reviziji, u postupku nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da je I-tuženik investitor radova na objektu na lokaciji Z., koji se nalazi u susjedstvu objekta tužitelja,

- da je I-tuženik prije gradnje susjednog objekta započeo s rušenjem starih obiteljskih kuća i otvaranja širokog iskopa po cijeloj dužini fronte gradilišta 1985.,

- da je zbog tako velikih građevinskih aktivnosti na izgradnji objekta investitora I- tuženika, došlo do klizanja tla, a zbog iskapanja širokog čela gradilišta, kada su urađena prestrma usijecanja u teren i ostavljeni zasjeci otvoreni duže vrijeme,

- da je zbog takvih radova došlo do oštećenja na objektu tužitelja i to u obliku pukotina i pucanja,

- da je do određenog pucanja objekta tužitelja došlo i zbog izvršene nadogradnje na kući tužitelja prije nego što je I-tuženik započeo s gradnjom susjednog objekta,

- da je II-tuženik izvođač radova na izgradnji potpornih zidova koji su trebali spriječiti probleme s klizištem tla,

- da visina štete na objektu tužitelja iznosi 287.014,30 kn.

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o odgovornosti I-tuženika za naknadu nastale štete tužitelju u omjeru od 90%, uz doprinos tužitelja za nastanak štete na njegovom objektu sa 10% zbog pucanja uslijed izvršene nadogradnje prije nego što je I-tuženik započeo s izgradnjom susjednog objekta.

Utoliko je nižestupanjski sud pravilno obvezao I-tuženika kao investitora građevinskih radova na izgradnji objekta u susjedstvu kuće tužitelja, a čije je izvođenje radova u uzročnoj svezi sa nastupom nastale štete tužitelju i to pozivom na odredbu iz čl. 207. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO).

Budući da je utvrđeno da ukupna šteta na objektu tužitelja iznosi 287.014,30 kn, utoliko je pravilno naloženo I-tuženiku naknaditi tužitelju štetu u visini od 258.312,87 kn, cijeneći i sam doprinos tužitelja od 10% u nastanku štete.

Suprotno revizijskim navodima, I-tuženica kao S. zadruga odgovara tužitelju za naknadu nastale štete.

Ovo stoga što je, prema odredbi čl. 3. Zakona o stambenim zadrugama ("Narodne novine" broj 47/86 – dalje: ZSZ), I-tuženik pravna osoba. Članovi zadruge odgovaraju za obveze zadruge solidarno u granicama jamstva utvrđenog sporazumom o osnivanju stambene zadruge i statutom zadruge (čl. 6.), ali to ne znači da stambena zadruga kao pravna osoba ne može biti u građansko-pravnom odnosu s trećima. Da je tome tako proizlazi iz odredbe čl. 4. ZSZ koja propisuje da stambena zadruga posluje s trećim osobama u svoje ime i za svoj račun, kao i u svoje ime a za račun članova zadruge. U konkretnom slučaju, stambena zadruga je i investitor i kao takva odgovara tužitelju osnovom odredbe čl. 207. ZOO. Ovakvu odgovornost stambene zadruge, a suprotno reviziji, ne isključuje primjena odredbi ZSZ, a niti to može proizlaziti iz činjenica da ona ne ostvaruje dohodak svojim poslovanjem, niti da članovi zadruge odgovaraju za njezine obveze u granicama ustanovljenih jamstava.

Kako odredbe ZSZ-a ne otklanjaju odgovornost stambene zadruge za štetu počinjenu trećima u poslovanju zadruge kao investitora stambene izgradnje za svoje članove, to revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju.

Valjalo je zato u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 20. svibnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.