Revt-312/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 312/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz K., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J. iz R., protiv tuženika S.-T. d.o.o. iz R., zastupanog po punomoćnici K. V., odvjetnici iz R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2254/10-3 od 1. lipnja 2010., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci broj P-413/09-19 od 23. prosinca 2009., u sjednici održanoj 11. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Ovr-1180/08 od 10. listopada 2008. na nekretninama tužiteljice i to posebnom dijelu nekretnine sagrađene na kč. br. 701/1 upisane u zk. ul. br. 2418 poduložak 8 k.o. K., a koji posebni dio nekretnine je u naravi stan broj 8 na II katu ukupne površine 53,99 m2 kojem u alikvotnom dijelu pripada pravo suvlasništva na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade. U toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom za proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 288 k.o. K., a pobliže navedene pod toč. II. izreke prvostupanjske presude. Prvostupanjskim rješenjem u toč. I. izreke odbačena je tužba tužiteljice u dijelu u kojem traži da sud naloži Općinskom sudu u Krku da na temelju prvostupanjske presude izvrši brisanje zabilježbe određene rješenjem tog suda broj Ovr- 1180/08 od 10. listopada 2008. na nekretninama iz toč. I. i toč. II. izreke prvostupanjske presude. U toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 22.650,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na toč. I. i II. izreke. Drugostupanjskim rješenjem pod toč. I. izreke odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te su potvrđene toč. I. i II. izreke prvostupanjskog rješenja. U toč. II. i III. izreke drugostupanjskog rješenja odbijeni su tužiteljica i tuženik sa zahtjevom da im suprotna strana nadoknadi trošak sastava žalbe.

Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavio tuženik u odnosu na dio u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu gdje je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno o troškovima postupka, na način da u cijelosti odbije ili odbaci tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezivanje tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Ovr-1180/08-2 od 10. listopada 2008. u dijelu koji se odnosi na nekretninu tužiteljice u naravi posebni dio nekretnine sagrađene na kč. br. 701/1 iz zk. ul. br. 2418 poduložak 8 k.o. K.

U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Ovr-1180/08-2 od 10. listopada 2008., a koje rješenje je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Rijeci broj P-704/02 od 10. studenog 2004. radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja a ovdje tuženika i to glavnice u iznosu od 561.147,03 kune sa zateznim kamatama na taj iznos i troškovima ovrhe, određena ovrha na nekretninama 18 ovršenika, između ostalog i na nekretnini ovdje tužiteljice, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Krku, utvrđivanjem vrijednosti nekretnina, te prodajom istih i namirenjem ovrhovoditelja (ovdje tuženika) iz iznosa dobivenih prodajom,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Ovr-1180/08-48 od 16. veljače 2009. tužiteljica upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom navedene ovrhe,

- da je tužiteljica u ovom postupku podnijela tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom 13. ožujka 2009.,

- da je tužiteljica stekla vlasništvo posebnog dijela nekretnine koja je predmet spora temeljem uknjižbe od 29. listopada 2004. (zemljišnoknjižni upis broj Z-4781/04),

- da je navedeni upis prava vlasništva tužiteljice izvršen temeljem ugovora o darovanju od 17. svibnja 2004. i dodatka tom ugovoru od 26. kolovoza 2004. gdje je darovatelj bila A. A. (majka tužiteljice),

- da je majka tužiteljice A. A. kao njena prednica na spornoj nekretnini stekla pravo vlasništva, odnosno suvlasništva u idealnom dijelu od 5359/30640 dijela kč. br. 701 iz g.t. 22 zk. ul. 288 k.o. K. 14. prosinca 1999.,

- da je Općinski sud u Krku u zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-1011/02 dana 29. ožujka 2002. izvršio upis predbilježbe zabrane otuđenja i opterećenja koji je izvršen na temelju prijedloga radi osiguranja ovdje tuženika kao predlagatelja osiguranja protiv A. a. d.o.o. kao protivnika osiguranja, a koji se ne odnosi na spornu nekretninu,

- da je izvršen upis predbilježbe založnog prava u zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-1125/02 od 8. travnja 2002. koji je izvršen na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci broj P-704/02 od 5. travnja 2002. kojim je određena prethodna mjera predbilježbe založnog prava u korist tuženika kao predlagatelja osiguranja, a koji se ne odnosi na spornu nekretninu,

- da je Općinski sud u Krku u zemljišnoknjižnom predmetu broj Z-730/99 dana 7. travnja 1999. izvršio upis zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina označenih kao kč. br. 701 i 702 u g.t. 22 i 23 u 85/100 dijela u vlasništvu trgovačkog društva A. a. d.o.o.,

- da je navedeni upis izvršen na temelju presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1771/97 od 30. ožujka 1999., ali je ta zabilježba brisana 2. svibnja 2000. na temelju rješenja istog suda (predmet Z-1315/00),

- da je 3. svibnja 2000. Općinski sud u Krku izvršio upis broj Z-1350/00 zabilježbe ovrhe na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-431/00 od 6. travnja 2000. u odnosu na iste nekretnine u vlasništvu trgovačkog društva A. a. d.o.o., s time da je i ta zabilježba brisana.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključili su da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem ista traži utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Ovr-1180/08-2 od 10. listopada 2008. na nekretnini tužiteljice koja je predmet spora i to iz razloga što je prednica tužene stekla vlasništvo predmetne nekretnine prije pokretanja navedenog ovršnog postupka i prije bilo kakvog stjecanja pravne osnove prvotuženika za provedbu ovrhe radi naplate potraživanja u odnosu na dužnika A. a. u odnosu na nekretninu tužiteljice.

Tuženik u reviziji iznosi revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. ZPP u odnosu na nižestupanjske presude i rješenja smatrajući da su izneseni razlozi o odlučnim činjenicama nedostatni i proturječni provedenim dokazima i stanju spisa. Tuženik nadalje u reviziji kao bitnu povredu odredaba parničnog postupka ističe da je sud u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku odlučivao o tužbenom zahtjevu tužiteljice za koju ona nije imala pravni interes obzirom da je tražila da se ovrha proglasi nedopuštenom u odnosu na nekretnine drugih 17 ovršenika u ovršnom postupku, a tuženik smatra da su pogrešno primijenjene i odredbe ZPP-a u svezi odluke o parničnim troškovima jer sud nije uzeo u obzir da je tužiteljica odbijena sa dijelom svog zahtjeva odnosno da joj je u dijelu odbačena tužba. Tuženik smatra da je zapravo tužiteljica odbijena u odnosu na 17 od 18 postavljenih zahtjeva. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u bitnom smatra da su sudovi pogrešno primijenili odredbe čl.

48. st.

5. i čl.

51. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), odnosno da na strani tužiteljice i njene prednice nema pretpostavki da su stekli pravo vlasništva sporne nekretnine prije nego što je tuženik stekao pravo na prodaju te nekretnine radi naplate svog potraživanja od dužnika A. a. d.o.o. Suprotno navodima tuženika u reviziji nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

11. ZPP. Obje nižestupanjske presude i rješenja sadrže više nego dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji su iscrpni i jasni te u skladu sa ispravama u spisu i provedenim dokazima. Također nema proturječnosti između izreka i obrazloženja navedenih odluka, slijedom čega se pobijane odluke valjano mogu ispitati. Tuženiku je potrebno napomenuti da u većem dijelu iznošenja razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka počinjenih pred nižestupanjskim sudovima se poziva na to da su sudovi prihvatili odlučivati o tužbenom zahtjevu tužiteljice za koji ona nije imala pravni interes.

U revizijskoj fazi postupka predmet spora je zahtjev tužiteljice u odnosu na nekretninu na kojoj je upisana kao vlasnik posebnog dijela nekretnine povezano sa suvlasništvom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, slijedom čega predmet spora u revizijskoj fazi postupka nije tužbeni zahtjev tužiteljice koji je odbijen odnosno u dijelu u kojem je odbačena tužba. Upravo tuženik nema pravni interes u reviziji isticati povrede koje se odnose na taj dio zahtjeva tužiteljice. Također nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. ZPP u svezi odredbi ZPP koji se odnose na troškove parničnog postupka jer se kod odredbi ZPP o troškovima parničnog postupka radi o primjeni materijalnog prava, a ne o postupovnim odredbama. Obzirom da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč.

8. ZPP, ukupno nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj Ovr- 1180/2008 od 10. listopada 2008. a u odnosu na nekretninu tužiteljice koja je predmet spora u revizijskoj fazi postupka. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 77.a OZ jer je prednica tužiteljice stekla pravo vlasništva, odnosno suvlasništva u idealnom dijelu sporne nekretnine prije stjecanja bilo kakvog založnog prava ili prava na namirenje iz te nekretnine od strane tuženika. Naime, A. A. je postala vlasnica sporne nekretnine 14. prosinca 1999., a tek iza toga je određena ovrha u ovršnom predmetu u odnosu na koju tužiteljica traži proglašenje nedopuštenom ovrhe (10. listopada 2008.). Tuženik nije stekao založno pravo ili pravo na namirenje u odnosu na nekretninu tužiteljice niti po drugom osnovu jer se upisi predbilježbe zabrane otuđenja i opterećenja od 29. ožujka 2002., odnosno predbilježbe založnog prava od 8. travnja 2002. ne odnose na spornu nekretninu. Pri tome ovaj sud uopće ne ulazi u ocjenu valjanosti navedenih upisa Općinskog suda u Krku. Tuženik se ne može pozivati niti na upis zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina od 7. travnja 1999. u predmetu Općinskog suda u Krku Z-730/99, odnosno upisa zabilježbe ovrhe na temelju rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci pod brojem Z-1350/00 od 3. svibnja 2000., jer su navedeni upisi brisani, slijedom čega nemaju nikakve pravne učinke i tuženik ne bi na taj način stekao neko pravo na namirenje prodajom nekretnine tužiteljice.

Tuženik se ne može pozivati na primjenu odredbe čl. 77.a OZ obzirom da isti nije na temelju ovršne isprave protiv prednice tužiteljice upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu prodajom predmetne nekretnine, a da bi mogao protiv tužiteljice zatražiti izravnu ovrhu radi namirenja osigurane tražbine. Nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, jer i ovaj sud prihvaća u ovom konkretnom slučaju da je opravdana primjena odredbe čl. 154. st. 3. ZPP. Naime, tužiteljica je u ovom postupku u biti tražila proglašenje nedopuštenom ovrhe u odnosu na njeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i alikvotnog dijela suvlasništva na zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade, te se postupak i vodio prvenstveno u odnosu na takav zahtjev tužiteljice. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji je odbijen, odnosno tužba odbačena, nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je pravilno obračunat i priznat trošak tužiteljici koji je dužan naknaditi tuženik, te nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava niti u odnosu na troškove parničnog postupka.

Slijedom navedenog, obzirom da nisu ispunjeni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović Ivanišević, v. r.