I Kž-429/2008-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 429/08-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića, dr. sc. Zdenka Konjića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Lj. M. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 41. ZID KZ (u daljnjem tekstu KZ), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika te opt. Lj. M. i opt. Z. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 03. ožujka 2008. broj K-73/07, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2008. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića, te branitelja opt. Lj. M. – A. K., odvjetnika u Z.,

r i j e š i o j e:

I Prihvaća se žalba opt. Lj. M., a povodom te žalbe, te povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. Z. M., i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u cijelosti, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II Uslijed odluke pod I žalbe državnog odvjetnika i opt. Z. M. bespredmetne su.

III Protiv opt. Lj. M. i opt. Z. M. produljuje se pritvor.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru broj K-73/07 od 03.03.2008. oglašeni su krivima opt. Lj. M. i opt. Z. M. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 41. ZID KZ, te je opt. Lj. M. za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca, dok je prema istome temeljem čl. 28. i čl. 29. st. 2. Zakona o sudovima

en

za mladež opozvan pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora, koji mu je izreč pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru broj K-63/04, na način da mu je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je tom presudom oglašen krivim, utvrđena kazna maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine, te je primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. KZ opt. Lj. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i

I Kž 429/08-7

osam mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to od 02. rujna 2004. do 03. rujna 2004., te od 23. kolovoza 2007. pa nadalje.

Opt. Z. M. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i dva mjeseca, u koju kaznu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. kolovoza 2007. pa nadalje.

Prema opt. Z. M. temeljem čl. 80. u sv. čl. 173. st. 7 KZ-a primijenjena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – opojne droge, sukladno potvrdama o oduzetim predmetima, a prema opt. Lj. M. temeljem čl. 76. st. 2. KZ primijenjena je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama. Konačno, optuženici su obvezani na naknadu troškova kaznenog postupka, svaki u iznosu od po 5.880,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, predlažući da se obojici optuženika izrekne stroža kazna zatvora.

Žalbu je podnio opt. Lj. M. po branitelju A. K., odvjetniku u O. društvu K. & partneri iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da je preinači na način da optuženika osudi na blažu kaznu.

Opt. Z. M. žalbu je podnio po branitelju po službenoj dužnosti F. G., odvjetniku u Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, uz prijedlog „da se optuženika oslobodi od optužbe, podredno da se prvostupanjska presuda ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno preinači u odluci o kazni na način da ovoga oslobodi od kazne, te mu izrekne uvjetnu osudu, odnosno da ga oslobodi od obveze plaćanja troškova branitelja po službenoj dužnosti“.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Izjašnjavajući se o žalbama, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podneskom broj KŽ-DO-837/08 od 09. svibnja 2008. predlaže žalbe optuženika odbiti, a prihvatiti žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića, te branitelja opt. Lj. M. - A. K., odvjetnika u Z., a u odsutnosti opt. Lj. M., obzirom da je u pritvoru, a ima branitelja, pa vijeće nije našlo svrhovitim njegovo dovođenje, (čl. 374. st. 2. ZKP).

Žalba opt. Lj. M. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka osnovana je, ali i pored toga, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbi opt. Lj. M., opt. Z. M. te žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud našao je da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je ovaj sud dužan paziti i po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, pa se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. ukazuju bezpredmetnima.

I Kž 429/08-7

U pravu je žalitelj opt. Lj. M. kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, koja se ogleda u tome što su razlozi o odlučnim činjenicama posve nejasni. Naime, u izreci pobijane presude prvostupanjski sud je naveo da su žalitelj i opt. Z. M., pribavili opojnu drogu „ecstasy“ i heroin „u cilju da najmanje polovicu prodaju“, ali se u obrazloženju pobijane presude za utvrđenje da bi najmanje polovina opojne droge bila namijenjena prodaji daju posve nejasni razlozi. Prvostupanjski sud pokušava temeljem mjesečnih prihoda koje ostvaruju optuženici doći do egzaktnog podatka o tome, ali razlozi koje je dao za svoja utvrđenja nisu dostatni da bi se moglo zaključiti da bi „ najmanje jedna polovica opojne droge bila namijenjena prodaji“. Kako je riječ o nejasnim razlozima o odlučnoj činjenici, to je u takvom postupanju prvostupanjskog suda sadržana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl.367. st. 1. toč. 11. ZKP-a koja nužno dovodi do ukidanja pobijane presude.

Također je u pravu žalitelj Lj. M. kada tvrdi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je svaki od optuženika držao radi prodaje najmanje polovicu „njemu pripadajućeg dijela“ opojne droge, što je u proturječnosti s izrekom, jer se u izreci ne spominju dijelovi opojne droge koji bi pripadali pojedinom od optuženika, i da su razlozi o tome potpuno nejasni, što je daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP na koju pravilno ukazuje žalitelj opt. Lj. M..

Iako opt. Z. M. ne podnosi žalbu zbog navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka u izloženim vidovima, valjalo je po principu beneficium cohaesionis iz čl. 383. ZKP-a, ali i povodom žalbi optuženika M. i državnog odvjetnika ukinuti pobijanu presudu i u odnosu na opt. Z. M., obzirom da je riječ o bitnim povredama na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a.

Izložene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje nužno dovode do ukidanja pobijane presude, dovele su u pitanje i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu.

Stoga će u ponovljenom postupku prvostupanjski sud ponovno izvesti sve raspoložive dokaze, te temeljem savjesne ocjene dokaza donijeti pravilne zaključke o odlučnim činjenicama, a za svoja činjenična utvrđenja dati valjane razloge u smislu čl. 359. st. 7. ZKP, pri čemu je dužan otkloniti i bitne povrede odredaba kaznenog postupka, na koje mu je ukazano u ovom rješenju , vodeći računa da se optužnicom optuženicima stavlja na teret da su kao postupali kao suizvršitelji. Naime, ukoliko prvostupanjski sud nema dokaza o tome da su optuženici planirali podijeliti predmetnu drogu, a onda ju zasebno prodavati, ili su planirali zajednički ju prodavati pa dijeliti novac, onda je sasvim dostatno prihvatiti navode optužnice da su oni postupali kao suizvršitelji u cilju da dio opojne droge namijene daljnjoj prodaji, pri čemu prvostupanjski sud nije dužan, niti ima ikakve potrebe, utvrđivati koliki dio opojne droge bi pripao kojem od optuženika, niti je to utvrđenje odlučno za opstojnost bića inkriminiranog kaznenog djela. Prvostupanjskom sudu je dovoljno utvrditi da li su njih dvojica djelovala zajednički kao suizvršitelji kao što ih tereti optužba i da li su predmetnu drogu namijenili daljnjoj prodaji (djelomično), pri čemu će voditi računa i o odredbi čl. 393. st. 4. ZKP-a.

Iz izloženih razloga, a temeljem odredbe čl. 388. st. 1. ZKP, valjalo je riješiti kao u toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

I Kž 429/08-7

Obzirom da su opt. Lj. M. i opt. Z. M. u pritvoru, valjalo je u smislu čl. 388. st. 5. ZKP odlučiti da se protiv obojice optuženika produlji pritvor po pritvorskom osnovu iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, imajući u vidu da su obojica optuženika u dva navrata osuđivani zbog zlouporabe opojnih droga, o kojima su ovisni te da kaznena djela i čine pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o opojnim drogama.

Stoga je riješeno kao u toč. III. izreke.

U Zagrebu, 16. rujna 2008. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.