Rev-1359/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., protiv tužene M. Ž. iz Z., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2002. godine, poslovni broj Gž 9922/01-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2001. godine, poslovni broj P 4453/96, ispravljena rješenjem od 29. lipnja 2001. godine, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1359/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Odredbom iz čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) propisano je da je revizija uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1359/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. B. iz Z., protiv tužene M. Ž. iz Z., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2002. godine, poslovni broj Gž 9922/01-2, kojom je djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2001. godine, poslovni broj P 4453/96, ispravljena rješenjem od 29. lipnja 2001. godine, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice izjavljena protiv presude i toč. III. rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2002. godine, poslovni broj Gž 9922/01-2, odbacuje se kao nedopuštena.
Revizija tužiteljice izjavljena protiv toč. I. i II. rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2002. godine, poslovni broj Gž 9922/01-2, odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica A.B. iz Z., suvlasnica na nekretninama i to na nekretnini upisanoj u zk.ul.br. 2790 k.o. M. k.č.br. 743, stambeni objekt 50 m u 8/20 dijela i na nekretnini – jednosobnom stanu u Z., ulaz DII/D, II. kat, stan br. 36, koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, sobice, kupaonice, ulaznog prostora i lođe ukupne površine 48,84 m u 2/4 dijela, a što je tužena M.Ž. iz Z., dužna priznati i izdati tužiteljici valjanu tabularnu ispravu, a koju će u protivnom zamijeniti presuda u roku od 15 dana.
U toč. II. izreke prvostupanjske presude tužiteljica je odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje da je suvlasnica na stanu i vikend kući u ¾ dijela kao neosnovanim.
U toč. III. izreke prvostupanjske presude tužiteljici je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 966,00 kn u roku od 15 dana.
Rješenjem suda prvog stupnja u toč. I. izreke ispravljena je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2001. godine, br. P 4453/96 u toč. I. izreke presude tako da iza k.č.br. 743 dolazi "Aneksu stambenog objekta".
U toč. II. izreke gore navedenog rješenja suda prvog stupnja odlučeno je da u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja zajedno sa njezinim ispravkom u dijelu toč. II izreke za utvrđenje prava suvlasništva tužiteljice na vikend kući za 7/20 dijela i na stanu u Zagrebu za 5/20 dijela, kao i u odnosu na parnični trošak (toč. III. izreke) potvrđena.
Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke odbačena je kao nepravovremena dopuna žalbe tužiteljice od 13. srpnja 2001. godine.
U toč. II. izreke rješenja odbačena je kao nedopuštena žalba tužiteljice od 3. srpnja 2001. godine u odnosu na toč. I. pobijane presude.
U toč. III. izreke ukinuta je pobijana presuda suda prvog stupnja i odbačena tužba u dijelu toč. II. izreke za utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica vikend kuće za 8/20 dijela i stana u Zagrebu za 10/20 dijela.
Protiv pravomoćne presude i rješenja drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje istome sudu.
U odgovoru na reviziju tužena se usprotivila istoj s prijedlogom da se ona odbije, a podredno odbaci kao nedopuštena s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku.
Nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija je dijelom neosnovana, a dijelom nedopuštena.
Odredbom iz čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) propisano je da je revizija uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije.
U skladu s time revizija tužiteljice izjavljena protiv toč. I. i II. rješenja suda drugog stupnja dopuštena je, ali je ona istovremeno neosnovana.
Naime, sud drugog stupnja pravilno je toč. I. izreke svojeg rješenja odbacio kao nepravovremenu dopunu žalbe tužiteljice od 13. srpnja 2001. godine, jer je ona, a što proizlazi sukladno njezinom sadržaju bila izjavljena protiv presude suda prvog stupnja koju je tužiteljica primila dana 21. lipnja 2001. godine. Budući da je svoju dopunu žalbe dostavila neposredno prvostupanjskom sudu dana 13. srpnja 2001. godine, ona je izjavljena po proteku zakonom predviđenog roka od 15 dana za izjavljivanje žalbe, zbog čega je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je dopunu žalbe tužiteljice kao nepravovremenu odbacio pozivom na odredbu iz čl. 367. ZPP.
Pravilno je drugostupanjski sud postupio kada je u toč. II. svojeg rješenja odbacio kao nedopuštenu žalbu tužiteljice od 3. srpnja 2001. godine u onome dijelu u kojem se pobija toč.
I. izreke prvostupanjske presude jer tužiteljica nema pravnog interesa za pobijanje odluke u onom dijelu u kojem je ona uspjela u sporu, a to je upravo odluka pod toč. I. prvostupanjske presude. Utoliko je i u tom dijelu drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu iz čl. 367. ZPP kada je za taj dio žalbu tužiteljice odbacio.
Odredbom iz čl. 10. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 112/99 – dalje: Izmjene) propisano je da će se daljnji postupak provesti po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu tih izmjena, ako je prije njihovog stupanja na snagu donesena prvostupanjska presuda ili rješenje kojim je postupak pred prvostupanjskim sudom dovršen. Stavkom 3. iste zakonske odredbe propisano je da o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu ovog zakona, će se rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana stupanja na snagu toga zakona.
Izmjene ZPP stupile su na snagu 6. studenog 1999. godine.
U konkretnoj pravnoj stvari i prvostupanjska i drugostupanjska presuda i rješenje donesene su nakon stupanja na snagu gore navedenih Izmjena ZPP.
Zbog toga dopuštenost revizije tužiteljice valja cijeniti prema odredbama čl. 4. st. 1. gore navedenih Izmjena.
Slijedom toga revizija tužiteljice bila bi dopuštena kada bi vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazila 100.000,00 kn. U konkretnom slučaju ona ne doseže taj iznos jer je vrijednost predmeta spora u odnosu na ukupan tužbeni zahtjev označena u ovome predmetu sa 1.000,00 kn, s time da je tužiteljica čak djelomično uspjela u sporu. Utoliko je njezina revizija u tom dijelu nedopuštena.
Valjalo je zato reviziju tužiteljice djelomično odbiti kao neosnovanu i tako odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, a pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP, te djelomično reviziju kao nedopuštenu odbaciti i tako u tom dijelu odlučiti kao u izreci istoga rješenja pozivom na odredbu čl. 392. ZPP.
U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.