Revt-96/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 96/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. P. d.o.o. P., protiv tuženika, B. T. d.o.o. P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-5646/01-2 od 10. rujna 2002. godine, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-960/00-7 od 14. ožujka 2001. godine, u sjednici održanoj dana 03. ožujka 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća, ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-5646/01-2 od 10. rujna 2002. godine i Trgovačkog suda u Rijeci broj: P- 960/00-7 od 14. ožujka 2001. godine u točci II. izreke, a time i u odluci o parničnom trošku i utoliko predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog broj I-346/97 od 03. travnja 1997. godine za iznos od 7.893,30 kn s kamatom, a ukinut je za iznos od 5.096.607,48 kn sa zateznom kamatom. Rješenjem je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove spora.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj navodeći da je pobija u "odbijajućem dijelu" zbog razloga navedenih u čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se odbije kao neosnovana. Nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koje ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Osnovano se međutim navodi u reviziji da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati 5.104.500,78 kn na ime cijene za isporučenu vodu po računima ispostavljenim u razdoblju od ožujka 1994. do veljače 1997. godine. Utvrđeno je da su stranke dana 27.07.1992. godine sklopile ugovor broj 3832/92 po kojem se tuženik obvezao plaćati vodu za turističko naselje B. od 01.07.1992. godine pa dalje.

U obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je da je među strankama sporno je li tuženik dužan platiti cijenu za potrošenu vodu s obzirom na njegovu tvrdnju da je tužitelj bio dužan održavati vodovodnu mrežu, a računi obuhvaćeni tužbom odnose se upravo na gubitke vode do kojih je došlo zbog neodržavanja vodovodne mreže. Prvostupanjski sud smatra da prigovor tuženika nije osnovan jer je utvrđeno da tužitelj nije bio dužan održavati vodovodnu mrežu, a tuženik nije ni preuzeo obvezu plaćanja vode uz uvjet da tužitelj preuzme obvezu održavanja vodovodne mreže. Tuženik nije dokazao činjenicu da se računi odnose na vodu koja je izgubljena, a koji gubitak bi se očitovao u razlici između stanja na glavnom brojilu i osobne potrošnje neposrednih potrošača u naselju. Tuženik da "nije pokušao dokazati da je imao prigovore na ispostavljene račune, što samo po sebi ukazuje da prigovora da se računi odnose na gubitke vode nije niti bilo, tim više što tuženik nije osporio primitak vode".

Nakon tih utvrđenja u obrazloženju prvostupanjske presude se konstatira da se tuženik po ugovoru obvezao plaćati vodu za turističko naselje B. po vodomjerima broj 1229, 495504 i 13-19666644, a u računima priloženim uz tužbu navedeni su brojevi vodomjera 233, 487, 620994, 120 i 9401063, osim u računima koji ukupno glase na iznos od 7.893,30 kn u kojima je označen vodomjer broj 495504 koji je naveden i u ugovoru od 27.02.1992. godine. Stoga je tužbeni zahtjev za taj iznos od 7.893,30 kn prihvaćen, a u preostalom dijelu od 5.096.607,48 kn tužbeni zahtjev je odbijen.

Tužitelj je u žalbi naveo da su u smislu odredbi Zakona o mjeriteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", br.11/94) i tada važeće Naredbe o rokovima za periodične preglede etalona i mjerila ("Narodne novine", br. 53/91, 22/92, 27/92, 45/92 i 50/96) vodomjeri mjerni instrumenti koji podliježu periodičnim pregledima kojom prilikom se vrši i zamjena pa dobivaju nove brojeve. Bitno je mjerno mjesto, a ne broj vodomjera. Te okolnosti tuženik u tijeku postupka nije učinio spornim. Drugostupanjski sud je odbio žalbu kao neosnovanu navodeći da ti žalbeni razlozi nisu dopušteni u smislu čl. 496a. ZPP.

Učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP jer su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi suda prvog stupnja proturječni, a postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o odlučnim činjenicama i iskaza danih u postupku. Suprotno utvrđenjima navedenim u obrazloženju (a) da tužitelj nije bio dužan održavati vodovodnu mrežu, (b) da tuženik nije dokazao da tužitelj potražuje cijenu za vodu koja je izgubljena, (c) da tuženik nije imao prigovore na ispostavljene račune i (d) da tuženik nije osporio sam primitak vode – prvostupanjski sud navodi da tužbeni zahtjev nije osnovan za iznos od 5.096.607,48 kn jer se računi u kojima je zaračunat taj iznos "odnose na potrošenu vodu očitanu na vodomjerima broj 234, 487, 620994, 120 i 9401063". To upućuje na to da je prvostupanjski sud došao do zaključka da voda očitana na tim vodomjerima nije isporučena tuženiku, a što je suprotno utvrđenju da tuženik nije imao prigovora na sadržaj ispostavljenih računa i da nije osporio sam primitak vode.

Prihvaćajući takvo obrazloženje istu povredu odredaba parničnog postupka učinio je i drugostupanjski sud, koji je osim toga pogrešno primijenio odredbu čl. 496a. st. 1. ZPP. Prema toj odredbi, u postupku u trgovačkim sporovima u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi samo ako žalitelj učini vjerojatnim da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zaključenja glavne rasprave. U obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je: "Iznesene žalbene razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 496a. Zakona o parničnom postupku i zaključio da ti žalbeni razlozi nisu dopušteni". Ne može se ispitati koje nove činjenice ili nove dokaze je sud drugog stupnja imao na umu, jer su brojevi vodomjera označeni u računima i navedeni u obrazloženju prvostupanjske presude pa njihovo spominjanje u žalbi ne predstavlja iznošenje novih činjenica. Prvostupanjski sud je tek u obrazloženju presude naveo brojeve vodomjera kao činjenicu relevantnu za ishod spora, pa je sasvim razumljivo da je tužitelj iznio u žalbi svoje mišljenje o tom pitanju. Tužitelj se pozvao na propise po kojima postoji obveza periodičnih pregleda i zamjene vodomjera i da te "okolnosti tuženik u tijeku postupka nije učinio spornim", a to ne predstavlja iznošenje novih činjenica i predlaganje novih dokaza u smislu čl. 496a. st. 1. ZPP. Pogrešno smatrajući da se radi o nedopuštenim razlozima sud drugog stupnja nije ni ocijenio u smislu čl. 375. st. 1. ZPP žalbene navode koji su od odlučnog značaja.

Ugovor kojeg su stranke sklopile je ugovor o prodaji, pa je temeljna obveza tužitelja kao prodavatelja bila u smislu čl. 467. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53791, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) predati stvar (u ovom slučaju vršiti isporuku vode) tuženiku kao kupcu. Odlučno je dakle bilo utvrditi je li tužitelj isporučio tuženiku onu količinu vode koju je naveo u računima, a brojevi uređaja koji evidentiraju količinu isporučene vode nisu sami po sebi relevantni. U obrazloženju prvostupanjske presude je navedeno da je tužitelj ugovor "otkazao dopisom od 27.02.1998. godine", pa treba reći da to nema utjecaja na ishod spora jer je u pitanju otkaz u smislu čl. 358. ZOO. Otkazani dugovinski odnos prestaje u smislu čl. 358. st. 4. ZOO kada istekne otkazni rok određen ugovorom. Tužitelj je u dopisu i naveo da ugovor otkazuje s otkaznim rokom od 30 dana, a sporno potraživanje se odnosi na vremensko razdoblje koje je prethodilo otkazu.

Valjalo je zbog tih razloga reviziju tužitelja prihvatiti i temeljem čl. 394. st. 1. ZPP drugostupanjsku presudu i presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (ukinut platni nalog) za iznos od 5.096.607,48 kn ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano imajući na umu da je za ishod spora odlučno utvrditi je li tužitelj isporučio tuženiku količinu vode koja je navedena u računima obuhvaćenim tužbom, a nisu od značaja brojevi vodomjera ukoliko tuženik ne tvrdi da voda čija je potrošnja očitana na tim vodomjerima nije isporučena za turističko naselje B., odnosno ukoliko bi tvrdio da voda nije isporučena njemu već drugoj osobi ili osobama. Potrebno je razjasniti je li isporuka vode uopće sporna s obzirom na to da je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da tuženik "nije osporio sam primitak vode", a istovremeno i da tvrdi da se "utuženi računi odnose upravo na gubitke vode nastale zbog neodržavanja", pa proizlazi da tuženik nije osporio primitak vode koja je izgubljena što je nejasno i proturječno.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 3. ožujka 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.