Croatian Supreme Court dismisses labor law appeal regarding wrongful dismissal and contract termination.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment regarding a labor dispute. The lower courts found that the employer failed to prove the employee committed serious breaches of duty justifying immediate dismissal and granted a court-ordered termination of the employment contract. The Supreme Court upheld this decision, confirming that the second-instance court correctly applied labor law provisions concerning the burden of proof and grounds for dismissal.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu čl. 108. st. 1. i st. 2.; Zakon o radu čl. 149. u vezi s čl. 152. st. 3.; Zakon o radu čl. 117. st. 1. i st. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 396.a st. 1. i st. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 393.; The employer bears the burden of proving serious breaches of duty for immediate dismissal; if the employer fails to do so, the court must order termination of the employment contract and award damages.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1870/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. P. iz V., OIB:..., (dalje: tužiteljice), koju zastupaju punomoćnik Z. V. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R. protiv tuženika-protutužitelja M. B., dr. med. Ordinaciji opće medicine u P., OIB:..., (dalje: tuženika), kojeg zastupa punomoćnik mr. N. V., odvjetnik u R., radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5338/13-2 od 10. rujna 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-4401/11 od 11. rujna 2013., u sjednici održanoj 23. ožujka 2016.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Poništava se odluka o otkazu ugovora o radu tuženika od dana 28.11.2011.g. uručena tužiteljici 31.10.2011.g. odnoseća se na tužiteljicu V. P., kao i drugostupanjska odluka poslodavca donijeta povodom zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice dana 17.11.2011.g., dostavljena tužiteljici 18.11.2011.g.
II. Utvrđuje se sudski raskid ugovora o radu zaključenog između tužiteljice i tuženika, s danom 11.09.2013.g.
III. Tuženik je dužan isplatiti tužiteljici s naslova naknade štete iznos od 67.855,20 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana 11.09.2013.g. pa do dana isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%tnih poena, sve u roku od 8 dana.
IV. Tuženik je dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.502,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11.0.2013.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
„1. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen dana 15.11.2009.g. između tuženika – protutužitelja dr. med. M. B., ordinacija opće medicine iz P., ... kao poslodavca i tužiteljice – protutužene V. P. iz V., ... kao radnice, s danom 18.04.2012.g. 2. Nalaže se tuženiku – protutužitelju isplatiti tužiteljici – protutuženoj bruto iznos od 14.837,15 kn na ime 3 prosječne neto mjesečne plaće isplaćene u posljednja 3 mjeseca prjie prestanka radnog odnosa.“
VI. Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 56.254,86 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i po osnovu troškova spora za iznos od 22.247,50 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.“
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
„I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se p o t v r đ u j e presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-4401/2011 od 11. rujna 2013. godine u točkama I., II, V. i VI. izreke u cijelosti te u dijelu točke III. izreke za iznos od 48.468,00 kn i u dijelu točke IV. izreke za iznos od 11.226,00 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika-protutužitelja p r e i n a č a v a se citirana presuda u dijelu točke III. izreke za iznos od 19.387,20 kn (preko iznosa od 48.468,00 kn do iznosa od 67.855,20 kn) i u dijelu točke IV. izreke za iznos od 10.276,50 kn (preko iznosa od 11.226,00 kn do iznosa od 21.502,50 kn) i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice-protutuženice za daljnji iznos od 19.387,20 kn na ime naknade štete te za daljnji iznos od 10.276,50 kn na ime troškova postupka.
III Nalaže se tužiteljici-protutuženici da tuženiku-protutužitelju nadoknadi troškove sastava žalbe u iznosu od 816,75 kn u roku od 8 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika- protutužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija kao neosnovan.“
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio izvanrednu reviziju i predložio reviziju prihvatiti, ukinuti presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda ili ih preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, a tuženiku dosuditi parnični trošak. Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora u ovom postupku povodom tužbe jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koji je tužiteljici uručen 31. listopada 2011. i tuženikove odluke donesene povodom tužiteljičinog zahtjeva za zaštitu prava od 17. studenoga 2011., zahtjev tužiteljice za sudski raskid ugovora o radu i zahtjev da joj tuženik naknadi štetu.
Tuženik je protutužbenim zahtjevom tražio da sud presudom raskine ugovor o radu kojeg su stranke sklopile 11. rujna 2009. s danom 18. travnja 2012.
Slijedom navedenog proizlazi da je u ovoj pravnoj stvari drugostupanjska presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa.
Revident je u reviziji određeno naveo da protiv drugostupanjske presude podnosi izvanrednu reviziju.
Odredbom čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.
Budući da je u ovoj pravnoj stvari dopušteno podnijeti redovnu reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP to konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje izvanredne revizije na temelju čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, izvanredna revizija na temelju čl. 382. st. 2. ZPP može se podnijeti samo u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju na temelju čl. 382. st. 1. ZPP i to ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Zbog navedenog je o reviziji tuženika revizijski sud odlučivao kao o redovnoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP.
Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik je u reviziji opisno naveo da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer u presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Smatra da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer u obrazloženju pobijane presude sud nisu navedeni razlozi o svim žalbenim navodima jer drugostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je odbio provođenje dokaza saslušanjem svjedoka (A. J., A. Ž.). Tuženik je u reviziji posebno istaknuo da je tijekom postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom kršeno njegovo pravo na pravično suđenje te da je zbog toga tijekom prvostupanjskog postupka podnio zahtjev za izuzeće suca i zahtjev za svrsishodnu delegaciju suda, koji su odbijeni, a sudovi su bili pristrani i nisu mu omogućili da dokaže činjenice koje je isticao tijekom postupka, čime su prema tvrdnji revidenta sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Revident je u reviziji opisno istaknuo revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP dovodeći u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda u dijelu kojim je prihvatio iskaz tužiteljice za koju tuženik tvrdi da je pred sudom govorila neistinu. Tuženik je reviziji također iznio navode kojima osporava pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog tijekom prvostupanjskog postupka i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza.
Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženjima nižestupanjskih presuda navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Budući da obrazloženje drugostupanjske presude nije proturječno niti nejasno pa revizijom pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.
Neosnovano tuženik u reviziji ističe da je tijekom drugostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
U odnosu na revizijski navod tuženika da je prvostupanjski sud odbio provođenje pojedinih dokaza koje je tuženik predlagao treba reći da je prvostupanjski sud, kako je to propisano odredbom čl. 220. st. 2. ZPP, ovlašten odlučivati o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
Osim toga, iz utvrđenja sudova proizlazi da tuženik, kao poslodavac, nije odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio u prekluzivanom zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojima se temelji izvanredni otkaz (osim u pogledu povrede za koju tvrdi da ju je tužiteljica počinila 24. listopada 2011. u odnosu na koju je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u prekluzivnom roku od 15 dana od dana saznanja za tu povredu obveze iz radnog odnosa) koje se tužiteljici stavljaju na teret predmetnom odlukom o otkazu ugovora o radu ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio sve dokazne prijedloge tuženika predložene radi utvrđivanja okolnosti jesu li bile počinjene te povrede obveza iz radnog odnosa ili nisu.
Nadalje, prema ocjeni ovoga suda nije osnovan niti revidentov revizijski navod da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP jer je iz spisa proizlazi da u postupanju prvostupanjskog suda nije bilo nikakvih nezakonitosti zbog kojih bi tuženik bio onemogućen raspravljati pred sudom. U odnosu na tuženikove navode da je podnio zahtjev za izuzeće suca i delegaciju suda treba reći da je povodom tuženikovog zahtjeva za izuzeće suca odlučeno rješenjem predsjednika Općinskog suda u Rijeci broj 29-SU-98/13 od 30. siječnja 2013. kojim je taj zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju čl. 74. ZPP u vezi s čl. 71. st. 1. točka 7. ZPP, dok je rješenjem prvostupanjskog suda odbijen tuženikov prijedlog za svrsishodnu delegaciju suda na temelju čl. 68. st. 2. ZPP.
Nije osnovan niti tuženikov revizijski navod da tijekom postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud prema ocjeni ovoga suda drugostupanjski sud nije počinio relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Što se tiče navoda tuženika iznesenih u reviziji kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da takvi prigovori predstavljaju činjenične prigovore koje revizijski sud nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Na temelju činjeničnih utvrđenja da tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR), tijekom postupka nije dokazao da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu za sve one povrede obveza iz radnog odnosa koje se navode u toj odluci, koje su prema tvrdnji tuženika počinjene prije 24. listopada 2011., donesena u roku propisanom čl. 108. st. 2. ZR, da ponašanje tužiteljice 24. listopada 2011. predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR te da je tuženik prije donošenja sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu postupio u skladu s odredbom čl. 149. ZR u vezi s čl. 152. st. 3. ZR, odnosno da se je prije donošenja sporne odluke, savjetovao sa sindikalnim povjerenikom, sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari i utvrdili nedopuštenom tuženikovu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu i odluku kojom je tuženik odbio zahtjev tužiteljice za zaštitu prava.
Nadalje, sudovi su također ocijenili da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke propisane čl. 117. st. 1. ZR pa su prihvatili tužiteljičin tužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 11. rujna 2013. i tužiteljici dosudili naknadu štete, a odbili su kao neosnovan tuženikov protutužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 117. st. 2. ZR. Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu je li drugostupanjski sud, odlučujući povodom žalbe pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. i st. 2. ZR, čl. 149. ZR u vezi s čl. 152. st. 3. ZR te čl. 117. st. 1. ZR. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo pa ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.
Zagreb, 23. ožujka 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.