I Kž-929/2008-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 929/08-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Branka Brkića, dr. sc. Zdenka Konjića i Zlate Lipnjak-Bosanac kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika N. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika N. Z. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 20. kolovoza 2008 godine, br. K-32/08, u sjednici održanoj 4. studenog 2008 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba optuženika N. Z. kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zadru proglašen je krivim optuženik N. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ u svezi čl. 41. ZIDKZ, te mu je za to kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine. Po čl. 69 st. 1 KZ opozvana je uvjetna osuda po presudi Općinskog suda u Zadru od 3. svibnja 2004 godine br. K-127/04, koja je postala pravomoćna 22. srpnja 2005 godine kojom je optuženik N. Z. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz čl. 217 st. 1 t. 1 u vezi čl. 216 st. 1 KZ i čl. 217 st. 1 u vezi čl. 216 st. 1 i čl. 33 KZ, te je uzeta utvrđenom jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca. Po čl. 60 KZ optuženik N. Z. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Po čl. 63 st. 1 KZ optuženiku N. Z. u izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje provodi u pritvoru od 31. svibnja 2008 godine pa nadalje.

Po čl. 82 KZ optuženiku N. Z. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 800,00 kuna i 70 eura.

I Kž 929/08-6

Temeljem čl. 122 st. 1 ZKP optuženik je dužan nadoknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.500,00 kuna.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik N. Z. putem branitelja A. K. odvjetnika iz Z. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od kazne i naknade troškova kaznenog postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petar Pulišelić, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Budući da se optuženik na glavnoj raspravi izjasnio da se smatra krivim u odnosu na optužbu, to njegova žalba iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u skladu s odredbom čl. 363 st. 7 ZKP nije dopuštena, zbog čega ovaj dio žalbe u odnosu na prvostupanjsku presudu nije razmatran.

U odnosu na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, iz obrazloženja žalbe bi proizlazilo da žalitelj smatra da se ovdje radi o kaznenom djelu iz čl. 173 st. 3 KZ, što je svakako teži oblik djela od kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ, za koje je optuženik proglašen krivim, pa je ocijenjeno da se radi o zabuni, a time i grešci u pisanju, to tim više što se u žalbi posebno ne obrazlaže ova žalbena osnova. Tu je potrebno istaknuti, da je sud drugog stupnja u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 2 ZKP po službenoj dužnosti ispitao u tom dijelu presudu, te je utvrđeno da nije povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je izrečena kazna prestroga, s tvrdnjom da je dosadašnja osuđivanost optuženika pretjerano strogo ocijenjena otegotnom okolnošću. Naprotiv, sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne optuženiku za kazneno djelo za koje je u ovom postupku proglašen krivim, unatoč njegove višestruke osuđivanosti, od čega u dva navrata za istovrsno kazneno djelo, uzeo u obzir kao olakotne okolnosti priznanje djela, okolnost da je optuženik otac malodobnog djeteta, da je ovisnik o teškim opojnim drogama i izraženo žaljenje. Prema tome, pored dosadašnje višestruke osuđivanosti, prvostupanjski sud je optuženiku zbog olakotnih okolnosti utvrdio kaznu zatvora u zapriječenom minimumu za kazneno djelo iz čl. 173 st. 2 KZ u vezi čl. 41 ZIDKZ, zbog čega je žalba optuženika u tom dijelu neosnovana. Opoziv ranije izrečene uvjetne osude utemeljen je na odredbi čl. 69 st. 1 KZ, pa se uz pojedinačno utvrđene kazne zatvora, izrečena jedinstvena kazna zatvora ukazuje primjerom težini djela i svim utvrđenim okolnostima, zbog čega je Vrhovni su Republike Hrvatske stajališta da je takvom kaznom moguće ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

I Kž 929/08-6

Također nije osnovana žalba optuženika na odluku o troškovima kaznenog postupka, jer je njihova visina odmjerena u skladu s duljinom i složenošću postupka, te imovinskim prilikama optuženika, što je u presudi detaljno obrazloženo, zbog čega takvo obrazloženje prihvaća u cijelosti sud drugog stupnja i na njega upućuje žalitelja.

Po odredbi čl. 382 ZKP, sud drugog stupnja ispitao je i odluku o oduzimanju imovinske koristi, te je utvrđeno da je postupljeno u potpunosti sukladno odredbi čl. 82 st. 1 KZ na osnovi dokazanosti osnove i visine imovinske koristi optuženika izvršenjem kaznenog djela.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 4. studenog 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ante Potrebica, v.r.