Legislator Case Law & Legislation
I Kž-870/1999-6 AI generated

Criminal appeal partially allowed; Supreme Court reduced sentences for drug trafficking due to mitigating circumstances.

Case Number I Kž-870/1999-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court partially upheld the appeal against the first-instance judgment regarding drug trafficking charges. While the court rejected the claim that the factual findings were incorrect, it acknowledged that the first-instance judge failed to sufficiently weigh the defense's arguments regarding mitigating factors. Consequently, the court reduced the prison sentences for both defendants to ensure proportionality while still applying the statutory mitigation rules.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 2. KZ; čl. 57. KZ: The Supreme Court may reduce a sentence when the first-instance court did not adequately consider mitigating circumstances presented by the defense, even if the factual findings remain correct.

Keywords

AI generated
drug trafficking mitigating circumstances sentence reduction criminal appeal proportionality of punishment first instance error statutory mitigation

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. KZ
djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama opt.
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br.
čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ
Zakona o izmjenama i dopunama KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ, osuđuju i to opt.
čl. 63. st. 1. KZ
na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koje kazne im se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i zadržavanju od 25.
čl. 390. st. 1. ZKP
Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. ZKP (toč.
čl. 387. ZKP
I i II) i čl. 387. ZKP (toč.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-870/1999-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Katice Jelić, Milana Gudelja, mr. Branka Zmajevića i Ante Potrebice, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. B. i dr., zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbama opt. L. B. i A. L. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 4. listopada 1999. godine broj K-181/99, u sjednici održanoj dana 4. prosinca 2003. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića i branitelja opt. L. B. Đ. A., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o je:

I U povodu žalbi opt. L. B. i A. L., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da su oni, djelatnošću zbog koje su proglašeni krivima i to opt. L. B. opisanom pod toč. 1, a opt. A. L. opisanom pod toč. 2. njene izreke, počinili kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 129/00).

II Uslijed odluke pod I, te djelomičnim prihvaćanjem žalbe opt. L. B. i prihvaćanjem žalbe opt. A. L., preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni i optuženici po čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, uz primjenu čl. 57. st. 1. i st. 2. toč. b) KZ, osuđuju i to opt. L. B. na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a opt. A. L. na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, u koje kazne im se, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i zadržavanju od 25. lipnja do 4. listopada 1999. godine.

III U ostalom dijelu žalba opt. L. B. odbija se kao neosnovana i potvrđuje nepreinačeni dio prvostupanjske presude.

Obrazloženje

Uvodno citiranom presudom suda prvog stupnja, opt. L. B. i A. L. su proglašeni krivima zbog kaz. djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, pobliže opisani pod toč. 1 i 2 njene izreke, pa su po tom propisu, a opt. Lukina i uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ osuđeni i to opt. L. B. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a opt. A. L. na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, u koje kazne im je, obojici, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i zadržavanju od 25. lipnja 1999. godine pa nadalje. Pronađena droga kod opt. L. i I. P. je oduzeta na temelju čl. 173. st. 7. KZ, dok su optuženici oslobođeni dužnosti da naknade troškove kaznenog postupka.

Istom presudom proglašen je krivim opt. I. P. zbog kaz. djela iz čl. 173. st. 1. KZ, opisanog pod toč. 3, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca i primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od jedne godine.

Protiv te presude podnijeli su žalbe opt. L. B., po branitelju Đ. A., i opt. A. L., po branitelju M. U., odvjetnicima iz Z.

Opt. L. B. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona (pogrešne primjene materijalnog prava), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinači u odluci o kazni i njemu izrekne najmanju moguću kaznu.

Opt. A. L. se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijanu presudu preinači u tom dijelu i njemu izrekne blažu kaznenu sankciju.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), predložilo je da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane i potvrdi prvostupanjska presuda.

Na zahtjev optuženika, postavljenim u žalbama, na temelju čl. 374. st. 1. ZKP, o sjednici vijeća ovoga suda uredno su obaviješteni oni i njihovi branitelji, pa je sjednici, pored zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića, bio nazočan branitelj opt. B. odvjetnik Đ. A., a u odnosu na optuženike i branitelja opt. L. odvjetnika U., sjednica vijeća je održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 4. ZKP.

U sjednici vijeća, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je ostao kod pismenih prijedloga, a nazočni branitelj kod žalbe, istakavši da je opt. B. u međuvremenu diplomirao na Fakultetu, regulirao vojnu obavezu i zaposlio se, da je pred sklapanjem braka (koje se treba provesti 10. siječnja 2004. godine), o čemu je priložio odgovarajuću dokumentaciju, a priložio je i medicinsku dokumentaciju o oboljenju B. B., majke.

Žalba opt. L. B. je djelomično osnovana, dok je žalba opt. A. L. osnovana. Na žalbu opt. L. B., osim zbog odluke o kazni.

Nije u pravu opt. B. kada pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Žalitelj tvrdi (pod toč. 5 žalbe) da se pobijana presuda temelji na nezakonito pribavljenom dokazu, a to da je iskaz II-okr., opt. L. dat "pred redarstvenim vlastima, odnosno istražnim sucem, tijekom kojeg davanja iskaz I-okr. nije bio prisutan, a niti njegov branitelj", pa da je taj iskaz trebalo izdvojiti iz spisa predmeta.

Međutim, govora nema o tome da bi iskaz opt. L., u bilo kojoj fazi, bio pribavljen na nezakonit način.

Naime, prilikom ispitivanja tog okrivljenika pred redarstvenim vlastima, u nazočnosti branitelja N. Š., on je, iako propisno upozoren, pa i upućen da ne treba iznositi obranu, istu opširno iznio ("u dogovoru sa svojim braniteljem N. Š., unatoč upozorenju da se branim šutnjom, odlučio sam iskazivati", l. 29-31), a dao je iskaz pred istražnim sucem u nazočnosti braniteljice N. D. (l. 56). Dakle, to su na zakonit način pribavljeni iskazi, budući da za njihovu valjanost i zakonitost pri ispitivanju opt. Lukine i nije od utjecaja to što nisu bili nazočni opt. B. (koji u toj fazi postupka nije htio iznositi obranu, makar je znao za što se tereti, l. 41, 57), te njegov branitelj.

Stoga se na iskazima opt. Lukine datim pred redarstvenim vlastima i istražnim sucem, može a u konkretnom slučaju i treba temeljiti presuda.

Neosnovano se žali opt. B. zbog povrede kaznenog zakona, koju obrazlaže tvrdnjom kako se tablete MDMA koriste i za liječenje nekih bolesti, a da tijekom postupka nije utvrđeno niti je toksikolog iskazao "da se baš radi o opojnim drogama koje su van prometa i čiji promet predstavlja kazneno djelo".

Kada bi tvrdnje žalitelja i obrazloženje predmetne žalbene osnove (toč. 6 žalbe) bili opravdani, a nisu, onda bi se i u ovom dijelu radilo o manjkavo utvrđenom činjeničnom stanju, ne povredi kaznenog zakona.

Međutim, prema zapisniku o (toksikološkom) vještačenju pročitanom tijekom glavne rasprave uz suglasan prijedlog stranaka (l. 149), upravo se radilo o opojnoj drogi MDMA, koja se kao takva nalazi na popisu opojnih droga pod brojem 196, a prema rješenju o utvrđivanju popisa opojnih droga ("Narodne novine" br. 53/91), kako to proizlazi iz toksikološkog vještačenja (l. 92-94), a nalazi se i sada na popisu opojnih droga, odnosno psihotropnih tvari u tablici broj I ("Narodne novine" br. 27/02). Odredbom čl. 4. st. 1. Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga, pak, sada jednako kao u odredbi čl. 20. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga ("Narodne novine" br. 107/01) propisano je da se promet opojnih droga može obavljati samo na temelju odobrenja nadležnost organa, kakvo, očito, optuženici nisu imali, što i nije bilo sporno.

Stoga je neosnovana žalba zbog bitne postupovne povrede iz čl. 367. st. 2. ZKP i povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP, na koje se, prema obrazloženju žalbe, ukazuje, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. ZKP nisu nađene ni druge povrede zakona na čije postojanje pazi drugostupanjski sud po službenoj dužnosti.

Druga je stvar što je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, koji je blaži za počinitelja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pa ga je trebalo i primijeniti (čl. 3. st. 2. KZ).

Naime, odredbom čl. 25. citiranog Zakona, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ, zbog kojega su proglašeni krivima opt. B. i L., može se izreći kazna zatvora do dvanaest godina (minimalna kazna zatvora od jedne godine ostala je neizmijenjena), dok je kazna dugotrajnog zatvora brisana ("Narodne novine" br. 129/00). Budući se radi o blažem zakonu, to je prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela na način kao pod toč. I izreke.

Nije u pravu opt. B. kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj prigovara ocjeni obrane opt. B. i ocjeni obrane opt. L., napose vjerodostojnosti njegovih iskaza datih pred redarstvenim vlastima i istražnim sucem, kada je teretio opt. B., za razliku od obrane iznijete prilikom drugog ispitivanja pred istražnim sucem i na glavnoj raspravi, dok nepotpuno utvrđenje činjeničnog stanja vidi u tome što sud nije saslušao u svojstvu svjedoka I. T., iako je to, navodno, predlagano, a taj svjedok "ima neposrednog saznanja o odnosima i sastajanju I i II okrivljenika", a da i A. B. i K. S. "imaju saznanja o odnosima – površnim – između okrivljenika, te zapravo znaju čije su to tablete bile".

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud izveo sve dokaze koji su bili predloženi, pa je neistinita tvrdnja da je predlagan, ali da nije saslušan u svojstvu svjedoka I. T., niti su stranke, uključujući i opt. B. s braniteljem, imali bilo kakvih daljnjih dokaza, osim onih koje je prvostupanjski sud izveo (l. 149-150). Imajući u vidu činjenicu na koje bi se to okolnosti mogli ispitati kao svjedoci I. T., A. B. i K. S., što se predlaže u žalbi, treba zaključiti da se radi o suvišnim dokazima, jer se ne odnose na odlučne činjenice.

Odnosi između optuženika, kao dobrih poznanika proizlazi iz njihovih iskaza, a nije odlučno "čije su to tablete bile", kada nitko od tih svjedoka nije bio nazočan kupoprodaji inkriminiranih tableta MDMA između optuženika. To se ne tvrdi čak ni u žalbi.

Prvostupanjski je sud upravo na temelju iskaza opt. Lukine datim pred redarstvenim vlastima i istražnim sucem, koje je ispravno ocijenio (l. 30, 56) kao uvjerljive i okolnosne, pa onda i istinite, pouzdano utvrdio sve odlučne činjenice i osnovano zaključio da su optuženici, dakle i opt. B., počinili kaznena djela za koja su proglašeni krivima.

Naime, sve da je opt. Lukina i bio pod utjecajem "ecstasy"-a u vrijeme odnosnih ispitivanja, to očito nije bilo od utjecaja na objektivnost njegova kazivanja kada se analiziraju i cijene ti iskazi, za razliku od iskaza datih prilikom drugog ispitivanja po istražnom sucu (l. 67-68) i na glavnoj raspravi (l. 150).

Stoga je neosnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Na žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

Osnovana je žalba opt. B. u ovom dijelu, a osnovana je i žalba opt. L..

Zapravo, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti, kako olakotne, tako i otežavajuće u odnosu na obojicu optuženika (str. 11-12 presude), ali nije u dostatnoj mjeri vrednovao obranu opt. L. kojom je u znatnoj mjeri, a u odnosu na inkriminiranu djelatnost opt. B. u cijelosti, doprinio utvrđenju činjeničnog stanja.

Uzimajući kao valjano utvrđene sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne optuženicima, opt. Lukini posebno još vrednujući priznanje i značaj njegovih prihvaćenih iskaza, opt. B. cijeneći još za olakotne okolnosti činjenice da je završio fakultet i zaposlio se, da je pred sklapanjem braka i da mu je majka teško bolesna, što sve proizlazi iz dokumentacije koju je branitelj predočio u sjednici vijeća, te imajući u vidu da je sada za predmetno kazneno djelo propisana blaža kazna, ovaj sud nalazi da je prema obojici optuženika potrebno primijeniti odredbe o ublažavanju kazne, koje je onda i primijenio, nalazeći da će se i kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, na koju je osuđen opt. B., te kaznom zatvora u trajanju od tri mjeseca, na koju je osuđen opt. L., postići svrha kažnjavanja predviđena u čl. 50. u svezi sa čl. 6. KZ. To su u konkretnom slučaju primjerene kazne na koje je trebalo osuditi optuženike i u te kazne im uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i zadržavanju od 25. lipnja do 4. listopada 1999. godine (4. listopada 1999. godine pritvor protiv obojice optuženika je ukinut, l. 154-155).

Iz izloženih razloga je presuđeno kao u izreci na temelju čl. 390. st. 1. ZKP (toč. I i II) i čl. 387. ZKP (toč. III).

U Zagrebu, 4. prosinca 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.