Criminal appeal dismissed; detention extended due to real danger of reoffending based on defendant's financial desperation and prior record.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued that the lower court relied solely on poor financial circumstances rather than proving a specific intent to steal, and requested the case be remanded. The court rejected these claims, affirming that the combination of the defendant's admitted financial desperation, existing debts, and prior criminal record created a genuine and immediate danger of reoffending, thus justifying continued detention.
Legislator headnote
AI generatedArt. 123(1)(3) ZKP/08; Art. 494(3)(2) ZKP/08: Pre-trial detention may be extended when the defendant's financial desperation and prior record create a real danger of reoffending, overriding arguments that the motive was merely opportunistic theft.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 334/15-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. L., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. rujna 2015. broj Kov-14/2015-10., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. rujna 2015.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba okrivljenog D. L. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. L. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.) te je u vrijeme trajanja istražnog zatvora okrivljeniku uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. kolovoza 2015. pa nadalje.
Protiv tog rješenja žali se okrivljenik po branitelju M. D., bez navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i protiv okrivljenika ukine istražni zatvor ili da se predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Naime, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodom kojim okrivljenik u osnovi upire na nepravilno utvrđeno činjenično stanje u pobijanom rješenju, tražeći preocjenu utvrđenih okolnosti, tvrdeći da iste ne opravdavaju postojanje onih
II Kž 334/15-4
osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik u slučaju puštanja na slobodu ponoviti kazneno djelo. Takvu tvrdnju žalitelj obrazlaže time da prvostupanjski sud svoj zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela od strane okrivljenika temelji isključivo na okolnosti loših materijalnih prilika okrivljenika, dok iz postupanja okrivljenika ne proizlazi da bi motiv počinjenja djela bilo protupravno prisvajanje novca, budući da je okrivljenik nakon
počinjenja
djela
bacio
otuđeni
novac.
Protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani okrivljenika pravilno temelji na okolnosti loših materijalnih prilika okrivljenika, budući da je prilikom priznanja kaznenog djela upravo okrivljenik naveo da je djelo počinio iz egzistencijalnih razloga te da je u dugovima, a koje okolnosti, uz činjenicu njegove ranije osuđivanosti, i nadalje postoje. Sve te okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju na zaključak da na strani okrivljenika postoji neposredna i realna opasnost od ponavljanja istog ili sličnog djela radi pribavljanja sredstava za život i podmirenja dugova.
Stoga je, uzimajući u obzir značaj izloženih okolnosti koje i prema ocjeni ovog suda upućuju na iteracijsku opasnost kod okrivljenika, a koje su suprotne žalbenom prigovoru da motiv počinjenja inkriminiranog djela nije bilo prisvajanje novca, prvostupanjski sud ispravno zaključio da je protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom da pobijanim rješenjem nisu pravilno i potpuno utvrđene okolnosti koje isključuju zamjenu istražnog zatvora jamstvom, dok za primjenu neke druge blaže mjere opreza sud uopće nije utvrđivao nikakve okolnosti, budući da je prvostupanjski sud prethodno zaključio i obrazložio da se s obzirom na ukupnost navedenih okolnosti svrha zbog koje je protiv okrivljenika određen istražni zatvor ne bi mogla postići primjenom jamstva ili neke od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.
Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2015.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Dražen Kevrić, v.r.
Dražen Tripalo, v.r.