Criminal appeal dismissed; second charge of abuse of power in business operations rejected due to statute of limitations. First charge upheld with four-year sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's and defendant's appeals regarding the second charge of abuse of power in business operations, ruling it inadmissible due to absolute statute of limitations. While the first charge of abuse of position was upheld, the court modified the sentence to four years and two months, correcting the first-instance judgment. The court found the first-instance sentencing appropriate given mitigating and aggravating circumstances but noted the second offense was time-barred.
Legislator headnote
AI generatedČl. 353. toč. 6. ZKP/97; Čl. 387. ZKP; Čl. 390. st. 1. ZKP; Čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP; Čl. 123. st. 1. ZKP/97; Čl. 63. st. 1. KZ; Čl. 337. st. 4. KZ; Čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ; When a second count of a combined offense is time-barred, the appeal regarding that count is inadmissible, but the first count remains valid with a corrected sentence based on statutory provisions.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 336/10-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ-a i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. B. B., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj K-1/09 od 5. veljače 2010., u javnoj sjednici održanoj dana 28. ožujka 2012. i 9. svibnja 2012.,
p r e s u d i o j e:
I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. B. B., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda, te se temeljem odredbe čl. 353. toč. 6. ZKP/97 protiv opt. B. B.
ODBIJA OPTUŽBA
da je … u B., kao tajnik i voditelj računovodstva … B., u namjeri da … B. stekne nepripadnu materijalnu dobit, stavila i potpisala aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora od … godine, zk. ul. br. … kč. hv. … …, sa zakupcima Č. M. i G., s tim da toč. 4. regulira zakup od 300,00 tadašnjih DEM mjesečno, koji se treba plaćati …, što je zakupac tijekom …. i …. godine u iznosu od 16.950,00 kuna i učinio, pa je tako …. u tom iznosu zakupa stekla neosnovanu imovinsku korist,
dakle kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu na drugi način grupo prekršila pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom,
pa da je time počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ.
Temeljem odredbe čl. 123. st. 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovu inkriminaciju padaju na teret proračunskih sredstava.
I Kž 336/10-6
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. B. B. za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ-a, za koje je pobijanom presudom proglašena krivom pod toč. 1., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 2 (dva) mjeseca, u koju kaznu joj se temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od …. do ….
III. Uslijed odluke pod I. žalba državnog odvjetnika i opt. B. B. zbog odluke o kazni u odnosu na kazneno djelo pod toč. 2. bespredmetna je, dok se u ostalom dijelu žalbe odbijaju, te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj K-1/09 od 5. veljače 2010. opt. B. B. pod toč. 1. proglašena je krivom za jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ-a, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i dva mjeseca te pod toč. 2. za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ-a, za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je primjenom odredaba o stjecaju iz čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ-a osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, u koju kaznu joj je, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od … do …
Temeljem odredbe iz čl. 132. ZKP/07 (dalje u tekstu ZKP). optuženica je obvezana oštećenicima na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti i to: … B. iznos od 372.321,51 kn, … Bjelovarsko-bilogorske županije iznos od 41.307,00 kn, … iznos od 88.585,43 kn, oštećeniku … iznos od 48.752,85 kn, … iznos od 39.733,36 kn, … „S. D.“ B. iznos od 19.687,74 kn, … Bjelovarko-bilogorske županije iznos od 59.008,38 kn, dok su s viškom imovinskopravnog zahtjeva kao i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata oštećenici upućeni na parnicu.
Temeljem odredbe čl. 122. st. 1. ZKP-a optuženica je obvezana sudu naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 22.602,10 kn, s naslova paušala platiti iznos od 1.000,00 kn, te oštećenicima … B., … B., … B., … B., … B., … „S. D.“ B. i … Bjelovarsko-bilogorske županije isplatiti troškove kaznenog postupka u iznosu koji će biti odmjeren posebnim rješenjem.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona te zbog odluke o kazni, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, ili da ju preinači i optuženicu „proglasi krivom za svako pojedinačno djelo, odnosno da presudu preinači u odluci o kazni time da izrekne strožu kaznu“.
Opt. B. B., po branitelju D. F., odvjetniku u B., žalbu je podnijela „zbog bitne povrede odredaba ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu“ uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
I Kž 336/10-6
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Izjašnjavajući se o žalbama Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, po zamjeniku Dubravku Palijašu, podneskom broj KŽ-DO-774/10 od 7. svibnja 2010. predlaže žalbu optuženice odbiti, a žalbu državnog odvjetnika prihvatiti „prema žalbenim prijedlozima“.
Sjednica vijeća održana je u odsutnosti državnog odvjetnika te opt. B. B. i njenog branitelja D. F., koji su svi o sjednici uredno obaviješteni.
Žalbe državnog odvjetnika te opt. B. B. glade djela pod toč 1. izreke nisu osnovane, a glede djela pod 2. bespredmetne su.
O žalbama državnog odvjetnika i opt. B. B. na toč. 1. izreke
Nije u pravu žaliteljica B. B. kada tvrdi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne da ispitati, što se obrazlaže time da je „na raspravi …. došlo do preinake činjeničnog opisa u pogledu vremenskog određenja, a o čemu se vještak nije očitovao“.
Naime, na glavnoj raspravi od …. došlo je samo do korekcije optužbe u pogledu vremenskog određenja počinjenja kaznenog djela na štetu … B., na način da je u prvom retku činjeničnog opisa djela pod 1. iz optužbe, umjesto mjeseca …. precizirano vrijeme na „… godine“, što je u skladu s daljnjim sadržajem neizmijenjenog dijela optužnice, gdje se pod toč. 1. alinejom 2. navodi vremensko razdoblje od ….. do …
Stoga je riječ o usklađenju činjeničnog opisa optužnice same sa sobom, a nikako o nečemu zbog čega se presuda ne bi mogla ispitati, a niti se vještak trebao očitovati u pogledu takvog vremenskog određenja, jer su sva vremenska razdoblja koja su inkriminirana u optužnici odnosno presudi upravo proizašla iz vještačkog nalaza.
U žalbi opt. B. B. se netočno tvrdi da „nova glavna rasprava pred izmijenjenim vijećem nije počela iznova“, što bi po žaliteljici bila bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Naime, glavna rasprava, koja je započela iznova …. nastavljena je i dovršena pred istim vijećem (list 2880, 2895, 2912).
Također prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka koju žalba opt. B. B. obrazlaže time da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su iznijeti razlozi izravno proturječni i protivni sa izvedenim dokazima, što da je posljedica toga da bi vještački nalaz bio nepotpun i nedorečen, a i činjenično stanje samim tim nepotpuno utvrđeno. Suprotno tome, vještački nalaz je potpun i dorečen, vrlo precizan i razložan, te nije mogao utjecati na prvostupanjsku presudu na način da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka koja bi se ogledala u tome da presuda nema razloga u odlučnim činjenicama, a da bi razlozi bili proturječni međusobno i protivni sa izvedenim dokazima. Naprotiv prvostupanjski sud o svim odlučnim činjenicama dao je iscrpne, i za ovaj drugostupanjski sud prihvatljive razloge, koji su međusobno konzistentni i sukladni izreci prvostupanjske presude.
I Kž 336/10-6
Stoga se žalba opt. B. B. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka ukazuje neosnovanom.
Također je neosnovana žalba opt. B. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalba opt. B. B. pokušava dovesti u pitanje nalaz vještaka knjigovodstveno- računovodstvene struke stoga što je na raspravi od … korigirao svoj nalaz, da je to činjenica koja ukazuje na njegovu nedorečenost i nedostatke, pa da je trebalo provesti novo vještačenje s drugim knjigovodstvenim vještakom.
Suprotno tome, vještak je od početka do kraja postupka bio vrlo precizan i detaljan, te je ostao dosljedno ostao kod svog prvotnog nalaza, a na glavnoj raspravi …. (list spisa 2882) nije bilo korekcije vještačkog nalaza, već je vještak ukazao da prvostupanjska presuda koja je ukinuta, odstupa od njegovog nalaza u pogledu decimalnih brojeva (iza zareza), što njegov nalaz i mišljenje ne čini nesigurnim do te mjere, a niti uopće, da bi se moglo posumnjati u njegov nalaz i mišljenje i ići na novo vještačenje, kao što to pogrešno smatra žalba.
Konačno, vještačkom nalazu i mišljenju obrana i nije dala nikakvih konkretnih prigovora, osim tvrdnje da se isti zasniva na dokumentaciji koja je manjkava, i koja je prema tvrdnji obrane uništena u poplavi ili pak od strane svjedokinje J. C..
Međutim, prvostupanjski sud je s pravom otklonio tezu obrane da bi svjedokinja J. C. otuđila ili uništila onaj dio poslane dokumentacije koji bi ekskulpirao optuženicu, i koja dokumentacija bi opravdavala novac kojega je ona podizala i prebacivala na svoj žiro račun ili na drugi način s njime raspolagala.
Prvostupanjski sud s pravom smatra da svjedokinja J. C. nije imala nikakvih motiva dolaziti uopće u doticaj s poslovnom dokumentacijom koju je vodila optuženica, jer je riječ o poslovnoj dokumentaciji koja se odnosila ne samo na … B., u kojoj je J. C. došla raditi na mjesto tajnice, već je riječ i o dokumentaciji za druge udruge humanitarnog karaktera. inila, uopće nije radila u istoj kancelariji s optuženicom, a Svjedokinja J. C. poriče da je to uč
isto tako nije sporno da je njoj, J. C., ali i drugim osobama koje nisu arhivari, pristup u arhivu bio zabranjen temeljem naloga tadašnjeg pročelnika …. M. M., što je prvostupanjski sud utvrdio temeljem iskaza optuženice, svjedokinje J. C. i svjedoka M. M.. Stoga nema nijednog dokaza koji bi potkrijepio tezu obrane, a sada i žalbe, da bi svjedokinja J. C. otuđila ili uništila onaj dio poslane dokumentacije koja bi ekskulpirala optuženicu, a takav dokaz nije niti iskaz svjedoka M. M., kao što to pogrešno sugerira žalba, pa prvostupanjski sud s pravom otklanja takvu njezinu obranu.
Također je prvostupanjski sud s pravom otklonio obranu optuženice da je baš ona dokumentacija koja bi ju ekskulpirala od kaznene odgovornosti uništena tijekom poplave u arhivi Grada B.. O toj okolnosti saslušani svjedoci - čelnici oštećenih udruga ne iskazuju, tadašnji pročelnik … M. M. sjeća se da je bilo nekih poplava, ali ne zna kad je to bilo, a po prvostupanjskom sudu bilo bi životno i logično da su o poplavi i uništenoj dokumentaciji, da se doista desila, odmah bili izviješteni. U tom slučaju optuženica bi, zbog svog radnog mjesta, zanimanja i radnog iskustva, bila svjesna da se radi o dokumentaciji koju treba rekonstruirati.
I Kž 336/10-6
Kako se ništa od toga nije desilo, to prvostupanjski sud s pravom otklanja njezinu obranu da bi baš ona dokumentacija, koja bi ju ekskulpirala, bila uništena poplavom, a istovremeno ne bi bila uništena i ona dokumentacija koja ju tereti.
Niti iskaz svjedokinje I. M. ne može obezvrijediti zaključke prvostupanjskog suda o tome da J. C. nije uništila dio arhive koji bi ekskulpirao optuženicu jer I. M. nije uopće svjedočila o tome da bi J. C. iznosila iz arhive bilo kakve dokumente (list spisa 2496).
Također, niti Zapisnik … priložen žalbi optuženice od …., a koji se nalazi na listu spisa 2849-2850, ne može obezvrijediti izložene zaključaka prvostupanjskog suda jer se u tom zapisniku koji je bez datuma govori o uništenoj arhivi za razdoblje od …. do …., te o događanjima iz …., …. i … zaključno do rujna…., a sve ono što se inkriminira optuženici dešavalo se od …. do … kao što je to vidljivo iz preambule toč. 1. izreke. Neprihvatljivo je zaključivanje, koje pokušava nametnuti žalba, da bi poplava selektivno uništila dokumentaciju koja bi joj išla u prilog, a da poštedi onu koja ju tereti.
Žalba opt. B. B. osporava i mišljenje knjigovodstvenog vještaka, koji smatra da je novac po pojedinim stavkama, koji se odnosi na ljetovanje i turistička putovanja, trebalo provoditi kroz knjigovodstveno-financijske knjige kao prihod udruga, jer ukoliko bi ga se tako vodilo da bi se na njega plaćao porez, ta bi se moglo raditi o pologu gotovine na račun udruga.
Međutim, ono što je odlučno jest činjenica da inkriminirani novac optuženica nije položila niti kao prihod udruga, a niti kao polog gotovine, već ga je zadržala za sebe, a ljetovanja i turistička putovanja plaćena su sredstvima dotične udruge, pa mogući način knjiženja nije od utjecaja niti na pravnu oznaku djela, a niti na odluku o imovinskopravnim zahtjevima, kao što to pogrešno smatra žalba, jer konačno oštećena je upravo dotična udruga koja je iz svojih sredstava platila ono što je trebalo biti plaćeno iz evidentno prikupljenih sredstava pojedinih članova dotične udruge, preko računa udruge.
Trag onog novca kojeg nije prisvojila postoji u knjigovodstvu oštećenih udruga, a trag novca kojega je prisvojila i za koje je proglašena krivom nema svog opravdanja u računima ili polozima novca na odgovarajuće račune udruga. Naime, bit je u tome da je u godišnjem izvještaju o financijskom poslovanju udruga, kao i po računima prihoda i rashoda koje je vodila optuženica, prikazan samo dio prikupljenog novca, što znači da je razliku između prikupljenog i u knjigovodstvu prikazanog novca prisvojila za sebe, jer prisvojeni dio uopće nije iskazan u poslovnoj dokumentaciji. Stoga se izloženi žalbeni prigovor ukazuje neosnovanim.
Optuženica se u žalbi poziva na iskaz svjedokinje A. M. kao dokaz da je novac prikupljan za turistička putovanja i ljetovanja transferiran na račune Grada B., kao vlasnika odmarališta u N. V., odnosno u korist putničke agencije „K.“. Međutim, ta svjedokinja posvjedočila je samo da su putovanja plaćena, ali ne i na koji način, pa njezin iskaz ne ekskulpira optuženicu.
Žalba pravilno navodi da se vještak financijsko-knjigovodstvene struke izjasnio o tome koliki dio iznosa podignutog s blagajne se odnosio na one potrepštine koje se odnose na potrebe same oštećene udruge, u odnosu na one potrepštine koje nisu potrebni udruzi.
I Kž 336/10-6
Međutim, vještak je o tome dao svoj izračun u financijskom smislu, vodeći računa o tome koje potrepštine ne mogu spadati u potrebe i djelatnost udruge, kao što je to navedeno na str. 4. alineja 1. izreke prvostupanjske presude, ali je ocjenu dokaza dao sud. Tako na str. 34. pasus 3. pobijane presude prvostupanjski sud ustvrđuje da je vještak pregledao sve račune na kojima su navedene vrste kupljenje robe i usluga, pa je tako utvrđeno da je za potrebe udruge optuženica kupovala poštanske marke, boje, papir, sredstva za čišćenje, čestitke, plaćala pregled kod liječnika za kuglaše, dok za ostale učinjene troškove kao što su kupnja prehrambenih artikala, bonova za GSM, motornog benzina i higijenskih potrepština sud zaključuje da je riječ o robi kupljenoj za osobne potrebe optuženice. Na temelju takvog razvrstavanja računa, koje je prvostupanjski sud prihvatio kao vjerodostojan i prihvatljiv, može se zaključiti da je u inkriminirano razdoblje optuženica inkriminirani iznos potrošila za svoje osobne potrebe, što znači da je prvostupanjski sud valorizirao iskaz vještaka, pa se neosnovano u žalbi optuženice tvrdi da bi u konkretnom slučaju presuđivao vještak, a ne sud. Stoga se žalba optuženice s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja također ukazuje neosnovanom.
Neosnovane su žalbe i zbog povrede Kaznenog zakona u odnosu na toč. 1. izreke.
Prvostupanjski sud pod toč. 1. izreke optuženicu je proglasio krivim za jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe u gospodarskom poslovanju iz 337. st. 4. KZ-a, pravilno nalazeći da je radnje iz točke 1. izreke, a koje je državni odvjetnik optužio kao osam kaznenih djela iz 337. st. 3. i 337. st. 4. KZ-a u realnom stjecaju, poduzela sa u vremenskom kontinuitetu, po istom modusu operandi, radi se o produljenoj namjeri da, koristeći isto svojstvo voditelja računovodstva više udruga, u kontinuitetu prisvaja novac tih udruga, a već i sama preambula toč. 1. izreke prvostupanjske presude, odnosno optuženice, koja sadrži formulaciju „od …. do ….“ upućuje na kontinuitet, te je, suprotno žalbi državnog odvjetnika, riječ o produljenom kaznenom djelu u smislu čl. 61. st. 1. i 2. KZ-a.
Stoga neosnovano državni odvjetnik u žalbi, čak i protivno onome što je sam napisao u preambuli izreke, kaže da postoji vremenski diskontinuitet koji onemogućava konstrukciju produljenog djela.
Stoga je prvostupanjski sud s pravom optuženicu proglasio krivom pod toč 1. za jedno produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ-a.
Međutim, preispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP-a ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je točkom 2. izreke pobijane presude na štetu opt. B. B. povrijeđen kazneni zakon.
Naime, za kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. KZ-a propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, dok je odredbom čl. 19. st. 1. alineja 4. KZ-a propisano da se kazneni progon ne može poduzeti kada protekne pet godina od počinjenja kaznenog djela za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od tri godine.
Kako je odredbom čl. 20. st. 6. KZ-a izrekom propisano da zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu
I Kž 336/10-6
potrebno za zastaru kaznenog progona, to protekom roka od deset godina od počinjenja kaznenog djela iz čl. 292. st. 1. KZ kazneni progon ne može se više poduzeti.
Kako je kazneno djelo inkriminirano pod toč. 2. optužbe počinjeno 1. listopada 2000., to je apsolutna zastara kaznenog progona nastupila 1. listopada 2010. pa je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se pravilnom primjenom kaznenog zakona temeljem odredbe čl. 353. toč. 6. ZKP-a protiv opt. B. B. odbija optužba za kazneno djelo iz čl. 292. st. 1. alineja 6. KZ-a.
Također su neosnovane su žalbe državnog odvjetnika i optuženice zbog odluke o kazni.
Naime, prvostupanjski sud je optuženici pravilno olakotnim cijenio činjenicu dosadašnje neosuđivanosti te da joj je suprug invalid, ali joj je isto tako pravilno otegotnim cijenio da je kazneno djelo činila kroz duži vremenski period, s više načina počinjenja, da je oštetila udruge koje imaju humanitarni karakter, čiji cilj je pomaganje osobama s invaliditetom, da je iskoristila veliko povjerenje koje su udruge imale prema njoj, a bila je materijalno situirana, pa motiv počinjenja kaznenih djela nije bilo rješavanje nekih životno važnih pitanja.
Te okolnosti, koje utječu na izbor visine kazne, i po stanovištu ovog drugostupanjskog suda, posve su primjerene kazni koju je odmjerio prvostupanjski sud, pa se žalba, kako optuženice koja potencira olakotne okolnosti, tako i državnog odvjetnika, koji potencira otegotne okolnosti, ukazuju neosnovanima.
Glede odluke o kazni neosnovana je žalba optuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka time što je naveo da motiv postupanja nije bio rješavanje životno važnih pitanja, pa da bi stoga motiv ostao neutvrđen. Naprotiv, prvostupanjski sud je motiv definirao kao stjecanje nepripadne materijalne koristi što se vidi iz preambule toč. 1. izreke.
Iako se optuženica žali zbog odluke o troškovima postupka i o imovinskopravnim zahtjevima, ti žalbeni osnovi se ne obrazlažu, pa u tom smislu valja ustvrditi da je prvostupanjski sud oštećenicima dosudio upravo onu visinu imovinskopravnog zahtjeva koju je utvrdio u izreci prvostupanjske presude, o čemu je dao prihvatljive i dostatne razloge, kao što je dao i prihvatljive i dostatne razloge glede odluke o troškovima kaznenog postupka na čiju naknadu je obvezao optuženicu.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe iz čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, a niti da bi na štetu optuženice u pogledu kaznenog djela iz toč. 1. izreke bio povrijeđen kazneni zakon.
Slijedom izloženog, nalazeći da žalbe državnog odvjetnika i optuženice nisu osnovane, valjalo je temeljem odredbe iz čl. 387. ZKP-a odlučiti kao u izreci.
A obzirom na činjenicu da je optuženica prvostupanjskom presudom oglašena krivom za dva kaznena djela počinjena u stjecaju i da je za kazneno djelo pod toč. II. izreke nastupila
I Kž 336/10-6
apsolutna zastara kaznenog progona te da je došlo do odbijajuće presude valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da se opt. B. B. osudi na pravilno joj utvrđenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i dva mjeseca za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ.
Slijedom izloženog temeljem odredbe čl. 387. te čl. 390. st. 1. ZKP valjalo je o svemu odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 9. svibnja 2012.
Predsjednica vijeća:
Zapisničarka:
Senka Klarić-Baranović, v.r. Martina Slunjski, v.r.